{"id":1657,"date":"2026-06-13T08:01:20","date_gmt":"2026-06-13T06:01:20","guid":{"rendered":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/?p=1657"},"modified":"2026-06-23T08:02:13","modified_gmt":"2026-06-23T06:02:13","slug":"biometrijski-podaci-granice-dopustene-obrade-i-zastita-licnog-integriteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/bs\/biometrijski-podaci-granice-dopustene-obrade-i-zastita-licnog-integriteta\/","title":{"rendered":"Biometrijski podaci: granice dopu\u0161tene obrade i za\u0161tita li\u010dnog integriteta"},"content":{"rendered":"\n

Uvod: od identifikacije do za\u0161tite li\u010dnog integriteta<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

U savremenom digitalnom okru\u017eenju identifikacija pojedinca sve \u010de\u0161\u0107e se ne zasniva isklju\u010divo na ispravama, identifikacionim brojevima, potpisu ili lozinkama, ve\u0107 na njegovim fizi\u010dkim osobinama, fiziolo\u0161kim obilje\u017ejima i obilje\u017ejima pona\u0161anja. Otisak prsta, obilje\u017eja lica, glas, iris, geometrija \u0161ake ili na\u010din hoda postaju sredstva identifikacije koja su neposredno povezana sa konkretnim licem.<\/p>\n\n\n\n

Zakon o za\u0161titi li\u010dnih podataka Bosne i Hercegovine defini\u0161e biometrijski podatak kao li\u010dni podatak dobijen posebnom tehni\u010dkom obradom u vezi sa fizi\u010dkim osobinama, fiziolo\u0161kim obilje\u017ejima ili obilje\u017ejima pona\u0161anja fizi\u010dkog lica, koja omogu\u0107avaju ili potvr\u0111uju jedinstvenu identifikaciju tog fizi\u010dkog lica, kao \u0161to su fotografije lica ili daktiloskopski podaci. Biometrijski podaci, kada se obra\u0111uju u svrhu jedinstvene identifikacije lica, predstavljaju posebnu kategoriju li\u010dnih podataka, \u010dija je obrada na\u010delno zabranjena, osim u posebnim slu\u010dajevima predvi\u0111enim zakonom.<\/p>\n\n\n\n

Upravo tu po\u010dinje posebnost biometrijskih podataka. Za razliku od lozinke, korisni\u010dkog imena ili broja dokumenta, biometrijski podatak nije ne\u0161to \u0161to osoba posjeduje, ve\u0107 ne\u0161to \u0161to osoba jeste. Lozinka se mo\u017ee promijeniti. Platna kartica se mo\u017ee zamijeniti. Identifikacioni broj se mo\u017ee poni\u0161titi ili izdati novi dokument. Me\u0111utim, lice, otisak prsta ili glas ne mogu se jednostavno promijeniti ako do\u0111e do zloupotrebe, curenja podataka ili neovla\u0161\u0107enog pristupa. Zbog toga biometrija ne predstavlja samo napredniji oblik identifikacije, ve\u0107 otvara pitanje dubljeg zadiranja u li\u010dni integritet pojedinca.<\/p>\n\n\n\n

Tradicionalno shvatanje privatnosti bilo je vezano za za\u0161titu doma, prepiske, porodi\u010dnog \u017eivota, li\u010dnih dokumenata i informacija koje pojedinac ne \u017eeli da dijeli sa drugima. Me\u0111utim, razvoj biometrijskih tehnologija pomjera granicu privatnosti ka samom tijelu \u010dovjeka. Kada se ne\u010dije lice skenira u javnom prostoru, kada se otisak prsta koristi za evidenciju radnog vremena, kada se glas koristi za pristup bankarskim uslugama ili kada se obrasci pona\u0161anja koriste za identifikaciju, predmet obrade nisu samo neutralni identifikacioni podaci. Rije\u010d je o podacima koji su neposredno izvedeni iz fizi\u010dkih osobina, fiziolo\u0161kih obilje\u017eja ili obilje\u017eja pona\u0161anja pojedinca i koji su, po svojoj prirodi, usko povezani sa njegovim tjelesnim i li\u010dnim integritetom.<\/p>\n\n\n\n

Zato biometrijski podaci zahtijevaju druga\u010diji pravni i eti\u010dki pristup od \u201eobi\u010dnih\u201c li\u010dnih podataka. Njihova vrijednost nije samo u tome \u0161to omogu\u0107avaju identifikaciju, ve\u0107 u tome \u0161to povezuju pravni identitet sa fizi\u010dkim osobinama, fiziolo\u0161kim obilje\u017ejima ili obilje\u017ejima pona\u0161anja \u010dovjeka. Biometrijski podaci se zato nalaze na granici izme\u0111u legitimne potrebe za pouzdanom identifikacijom i opasnosti od normalizacije stalne provjere i identifikacije pojedinca putem njegovih fizi\u010dkih osobina, fiziolo\u0161kih obilje\u017eja ili obilje\u017eja pona\u0161anja. Ta granica nije samo tehni\u010dka, ve\u0107 duboko pravna i dru\u0161tvena. Ona odre\u0111uje koliko daleko dr\u017eava, poslodavci, banke, \u0161kole, kompanije i drugi subjekti smiju i\u0107i u kori\u0161\u0107enju ljudskog tijela kao izvora podataka.<\/p>\n\n\n\n

U tom smislu, rasprava o biometrijskim podacima nije samo rasprava o za\u0161titi podataka. Ona je rasprava o autonomiji, dostojanstvu, slobodi kretanja i pravu na anonimnost pojedinca, posebno sa aspekta njegove identifikacije putem fizi\u010dkih osobina, fiziolo\u0161kih obilje\u017eja ili obilje\u017eja pona\u0161anja. Nova granica privatnosti vi\u0161e nije samo pitanje koje informacije drugi imaju o pojedincu, ve\u0107 i pitanje u kojoj mjeri se njegova fizi\u010dka i fiziolo\u0161ka obilje\u017eja mogu koristiti kao sredstvo identifikacije, kontrole ili odlu\u010divanja.<\/p>\n\n\n\n

Biometrija kao obe\u0107anje sigurnosti<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u0160irenje upotrebe biometrijskih tehnologija naj\u010de\u0161\u0107e se opravdava potrebom za vi\u0161im stepenom sigurnosti i pouzdanijom identifikacijom pojedinca. Primjer za to predstavlja upotreba sistema za prepoznavanje lica na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine, gdje je biometrijska verifikacija kori\u0161\u0107ena za provjeru identiteta akreditovanih lica i spre\u010davanje neovla\u0161\u0107enog pristupa sportskim objektima. Takav primjer pokazuje kako se biometrija naj\u010de\u0161\u0107e uvodi kroz argumente sigurnosti, kontrole pristupa i operativne efikasnosti.<\/p>\n\n\n\n

U pore\u0111enju sa tradicionalnim sredstvima identifikacije, kao \u0161to su dokumenti, kartice, lozinke ili PIN kodovi, biometrijski sistemi se predstavljaju kao sigurnije i efikasnije rje\u0161enje, jer se zasnivaju na obilje\u017ejima koja su jedinstveno povezana sa odre\u0111enim licem i koja je te\u017ee ustupiti, izgubiti, falsifikovati ili zloupotrijebiti. U praksi se biometrija sve \u010de\u0161\u0107e koristi u oblastima u kojima postoji izra\u017eena potreba za kontrolom pristupa, provjerom identiteta ili spre\u010davanjem zloupotreba. To uklju\u010duje prelazak dr\u017eavnih granica, pristup za\u0161ti\u0107enim objektima i informacionim sistemima, bankarske i finansijske usluge, evidenciju radnog vremena, kori\u0161\u0107enje mobilnih ure\u0111aja, kao i razli\u010dite oblike javne bezbjednosti. U svim tim slu\u010dajevima, biometrijski podaci se uvode kao sredstvo koje treba da smanji rizik od prevare, neovla\u0161\u0107enog pristupa ili la\u017enog predstavljanja.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, upravo argument sigurnosti \u010desto dovodi do postepenog pro\u0161irenja upotrebe biometrijskih sistema. Ono \u0161to se u po\u010detku uvodi kao izuzetna mjera za naro\u010dito osjetljive situacije, vremenom mo\u017ee postati uobi\u010dajen na\u010din identifikacije u svakodnevnim odnosima. Na taj na\u010din biometrija prestaje biti samo tehni\u010dko sredstvo za\u0161tite i postaje instrument redovne kontrole pristupa, kretanja i prisustva pojedinca. Zbog toga se obe\u0107anje sigurnosti mora posmatrati sa posebnom pa\u017enjom. Ve\u0107a pouzdanost identifikacije ne zna\u010di sama po sebi i ve\u0107u pravnu prihvatljivost obrade. Naprotiv, \u0161to je odre\u0111eni sistem efikasniji u prepoznavanju i pra\u0107enju pojedinca, to je ve\u0107i rizik po privatnost, autonomiju i slobodu lica na koje se podaci odnose.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dno pitanje, stoga, nije samo da li biometrijski sistem doprinosi sigurnosti, ve\u0107 i da li je njegova upotreba nu\u017ena, srazmjerna i ograni\u010dena na svrhu koja se ne mo\u017ee ostvariti manje invazivnim sredstvima. U tom smislu, biometrija predstavlja primjer tehnologije kod koje se legitimni ciljevi, kao \u0161to su sigurnost i spre\u010davanje zloupotreba, mogu pretvoriti u osnov za prekomjerno zadiranje u privatnost. Upravo zato pravna analiza biometrijskih podataka mora uvijek polaziti od ravnote\u017ee izme\u0111u potrebe za za\u0161titom sigurnosti i potrebe za o\u010duvanjem li\u010dnog i tjelesnog integriteta pojedinca.<\/p>\n\n\n\n

Zadiranje u privatnost i granice dopu\u0161tene obrade<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Posebna slo\u017eenost biometrijskih podataka ne ogleda se samo u riziku od njihove nezakonite obrade ili zloupotrebe. Naprotiv, jedno od klju\u010dnih pitanja savremenog pravnog ure\u0111enja biometrije jeste mogu\u0107nost da zadiranje u privatnost bude sprovedeno upravo na osnovu zakona, ugovora, internih akata, javnih politika ili saglasnosti pojedinca.<\/p>\n\n\n\n

U takvim slu\u010dajevima problem nije u o\u010diglednom odsustvu pravnog osnova, ve\u0107 u pitanju da li sam pravni osnov dovoljno \u0161titi pojedinca od prekomjerne i nesrazmjerne obrade. Drugim rije\u010dima, biometrijska obrada mo\u017ee biti formalno dopu\u0161tena, a da istovremeno ostane sporna sa stanovi\u0161ta nu\u017enosti, srazmjernosti i za\u0161tite ljudskog dostojanstva. Pravna dozvoljenost ne bi smjela biti izjedna\u010dena sa pravnom opravdano\u0161\u0107u. Sama \u010dinjenica da je odre\u0111eni oblik obrade propisan zakonom, predvi\u0111en ugovorom ili prihva\u0107en kroz saglasnost ne zna\u010di da je takva obrada automatski prihvatljiva u demokratskom dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n

Ovo je naro\u010dito izra\u017eeno u situacijama u kojima se biometrija koristi u odnosima nejednake mo\u0107i. Primjer za to su radni odnosi, obrazovne ustanove ili pristup javnim uslugama. U takvim okolnostima saglasnost pojedinca \u010desto ima ograni\u010denu vrijednost, jer odbijanje obrade mo\u017ee dovesti do uskra\u0107ivanja usluge, ote\u017eanog ostvarivanja prava ili nepovoljnijeg polo\u017eaja u odnosu na druge. Formalno data saglasnost tada ne zna\u010di nu\u017eno i slobodan izbor. Zbog toga se kod biometrijskih podataka mora posebno voditi ra\u010duna o tome da pravni osnov ne postane samo sredstvo legalizacije tehnolo\u0161ki pogodnog rje\u0161enja koje prekomjerno zadire u privatnost pojedinca. Biometrija se ne smije uvoditi samo zato \u0161to je dostupna, efikasna ili organizaciono prakti\u010dna. Ona mora biti opravdana konkretnom svrhom, ograni\u010dena na ono \u0161to je nu\u017eno i primijenjena tek onda kada se isti cilj ne mo\u017ee posti\u0107i manje invazivnim sredstvima.<\/p>\n\n\n\n

Rizici biometrijske obrade posebno dolaze do izra\u017eaja kada se ona koristi za stalnu ili masovnu identifikaciju. Prepoznavanje lica u javnom prostoru, biometrijska kontrola prisustva zaposlenih ili obavezna biometrijska autentifikacija za pristup odre\u0111enim uslugama mogu dovesti do toga da identifikacija pojedinca vi\u0161e ne bude izuzetak vezan za konkretnu svrhu, ve\u0107 redovan mehanizam kontrole pristupa, prisustva ili kretanja. Tada se biometrija udaljava od svoje osnovne funkcije potvrde identiteta i pribli\u017eava se mehanizmu nadzora.<\/p>\n\n\n\n

Upravo zbog toga jedno od va\u017enijih pitanja nije samo da li postoji pravni osnov za obradu biometrijskih podataka, ve\u0107 i da li je taj osnov dovoljno precizan, predvidiv i ograni\u010den. Pravni okvir mora jasno odrediti svrhu obrade, kategorije podataka, subjekte koji imaju pristup podacima, rokove \u010duvanja, mjere za\u0161tite, prava pojedinca i mehanizme nadzora. Bez takvih ograni\u010denja, formalno zakonita obrada mo\u017ee prerasti u prekomjerno zadiranje u privatnost. Na taj na\u010din problem nije nu\u017eno u nezakonitom postupanju, ve\u0107 u situaciji u kojoj pravo dopu\u0161ta duboko zadiranje u privatnost pojedinca, a pritom ne postavlja dovoljno jasne granice takvog zadiranja. Kod biometrijskih podataka ta opasnost je naro\u010dito izra\u017eena, jer predmet obrade nisu osnovni identifikacioni podaci, ve\u0107 podaci koji su neposredno povezani sa fizi\u010dkim osobinama, fiziolo\u0161kim obilje\u017ejima ili obilje\u017ejima pona\u0161anja fizi\u010dkog lica. Zbog toga zakonitost obrade mora uvijek biti pra\u0107ena stro\u017eom procjenom njene opravdanosti, neophodnosti i srazmjernosti.<\/p>\n\n\n\n

Granica izme\u0111u obi\u010dnog zapisa i biometrijske identifikacije<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kod biometrijskih podataka pitanje privatnosti ne mo\u017ee se svesti samo na za\u0161titu tajnosti odre\u0111enih informacija. Tradicionalno shvatanje privatnosti polazilo je od toga da pojedinac ima pravo da odre\u0111ene podatke, komunikaciju, porodi\u010dni \u017eivot ili li\u010dne okolnosti zadr\u017ei izvan uvida javnosti, dr\u017eave ili drugih subjekata. Me\u0111utim, biometrijski podaci otvaraju \u0161ire pitanje za\u0161tite li\u010dnog i tjelesnog integriteta, jer se zasnivaju na obilje\u017ejima koja su neposredno povezana sa konkretnim licem.<\/p>\n\n\n\n

Pri tome je va\u017eno naglasiti da svaka obrada fotografije, video-snimka ili drugog zapisa koji prikazuje fizi\u010dki izgled lica ne predstavlja obradu biometrijskih podataka. Fotografija sama po sebi ne mora imati karakter biometrijskog podatka. Ona to postaje onda kada se podvrgne posebnoj tehni\u010dkoj obradi radi jedinstvene identifikacije ili potvr\u0111ivanja identiteta fizi\u010dkog lica. Drugim rije\u010dima, odlu\u010duju\u0107a nije samo \u010dinjenica da se obra\u0111uje prikaz lica, ve\u0107 svrha i na\u010din obrade, odnosno da li se iz takvog prikaza, posebnom tehni\u010dkom obradom, izdvajaju posebna obilje\u017eja koja omogu\u0107avaju ili potvr\u0111uju identifikaciju pojedinca. Ova razlika je zna\u010dajna jer spre\u010dava pre\u0161iroko tuma\u010denje pojma biometrijskih podataka, ali istovremeno ukazuje na posebnu osjetljivost situacija u kojima se fotografije, video-zapisi ili glasovni zapisi koriste u sistemima za automatsko prepoznavanje ili autentifikaciju. U takvim slu\u010dajevima obrada vi\u0161e nije samo vizuelno ili zvu\u010dno bilje\u017eenje odre\u0111enog lica, ve\u0107 tehni\u010dki postupak kojim se pojedinac razlikuje od drugih i povezuje sa konkretnim identitetom. Zbog toga se za\u0161tita privatnosti u kontekstu biometrije ne odnosi samo na pitanje da li je odre\u0111eni podatak javno dostupan. Lice, glas ili na\u010din kretanja mogu biti vidljivi ili dostupni u svakodnevnom \u017eivotu, ali to ne zna\u010di da se mogu neograni\u010deno pretvarati u sredstvo identifikacije.<\/p>\n\n\n\n

Pravno relevantno pitanje nije samo da li je neko obilje\u017eje vidljivo, ve\u0107 da li se ono sistematski prikuplja, tehni\u010dki obra\u0111uje i koristi za identifikaciju, pra\u0107enje ili dono\u0161enje odluka o pojedincu. Na taj na\u010din biometrijski podaci pomjeraju raspravu o privatnosti sa pitanja tajnosti ka pitanju kontrole nad sopstvenim identitetom i tjelesnim obilje\u017ejima. Pojedinac mo\u017ee prihvatiti da njegovo lice bude vidljivo u javnom prostoru, ali to ne zna\u010di da pristaje da ono bude predmet automatske analize, pore\u0111enja i identifikacije. Isto va\u017ei i za glas, otisak prsta ili druga obilje\u017eja koja mogu biti kori\u0161\u0107ena u svrhu potvr\u0111ivanja identiteta.<\/p>\n\n\n\n

Upravo zato obrada biometrijskih podataka zahtijeva stro\u017eu procjenu zakonitosti, nu\u017enosti i srazmjernosti. Za\u0161tita privatnosti u ovom kontekstu ne \u0161titi samo podatak kao informaciju, ve\u0107 i pravo pojedinca da njegovo tijelo i njegova obilje\u017eja ne budu pretvoreni u trajno sredstvo identifikacije bez jasnog, opravdanog i zakonom ograni\u010denog razloga.<\/p>\n\n\n\n

Biometrija u okviru Akta o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pored Op\u0161te uredbe o za\u0161titi podataka Evropske unije (GDPR<\/em>), po \u010dijem uzoru je donesen i Zakon o za\u0161titi li\u010dnih podataka Bosne i Hercegovine, pitanje biometrijskih podataka dodatno je ure\u0111eno i Aktom o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji Evropske unije (EU AI Act<\/em>). Time se biometrija vi\u0161e ne posmatra isklju\u010divo kroz pravila o za\u0161titi li\u010dnih podataka, ve\u0107 i kroz \u0161iri regulatorni okvir koji se odnosi na rizike upotrebe sistema vje\u0161ta\u010dke inteligencije.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj akt prepoznaje da odre\u0111eni oblici biometrijske identifikacije, biometrijske kategorizacije i prepoznavanja emocija mogu proizvesti ozbiljne rizike po osnovna prava pojedinca. Njegov zna\u010daj je u tome \u0161to uvodi pristup zasnovan na riziku: odre\u0111ene upotrebe vje\u0161ta\u010dke inteligencije mogu se smatrati neprihvatljivim, dok se druge svrstavaju u kategoriju visokorizi\u010dnih sistema i podlije\u017eu posebnim obavezama.<\/p>\n\n\n\n

U oblasti biometrije naro\u010dito su osjetljivi sistemi udaljene biometrijske identifikacije, sistemi biometrijske kategorizacije i sistemi za prepoznavanje emocija. Kod takvih sistema pravno pitanje nije samo da li se podaci obra\u0111uju zakonito, ve\u0107 i kakve posljedice takva obrada mo\u017ee imati po polo\u017eaj pojedinca u dru\u0161tvu. Posebno je va\u017ena razlika izme\u0111u obi\u010dne autentifikacije i sistema koji omogu\u0107avaju identifikaciju lica u \u0161irem prostoru ili u odnosu na ve\u0107i broj lica. Upotreba otiska prsta ili prepoznavanja lica za otklju\u010davanje ekrana mobilnog telefona predstavlja primjer biometrijske autentifikacije koja je vezana za konkretnog korisnika, odre\u0111eni ure\u0111aj i ograni\u010denu svrhu pristupa tom ure\u0111aju. Takva upotreba ne proizvodi iste rizike kao sistemi koji omogu\u0107avaju udaljenu identifikaciju lica u javno dostupnom prostoru ili u odnosu na ve\u0107i broj lica. Upravo zato Akt o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji posebnu pa\u017enju posve\u0107uje udaljenoj biometrijskoj identifikaciji, naro\u010dito kada se koristi za potrebe sprovo\u0111enja zakona. Kao ilustracija regulatornog opreza mo\u017ee se navesti i primjer Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine, tokom kojih je bila dozvoljena upotreba algoritamske video-analize radi otkrivanja odre\u0111enih bezbjednosnih rizika, ali ne i upotreba biometrijske identifikacije ili automatskog uparivanja podataka.<\/p>\n\n\n\n

Akt sadr\u017ei posebna pravila o ograni\u010denjima takvih sistema, imaju\u0107i u vidu njihov potencijalni uticaj na privatnost i osnovna prava. Zna\u010daj ovog Akta je i u tome \u0161to dopunjuje, ali ne zamjenjuje pravila o za\u0161titi li\u010dnih podataka. GDPR i propisi o za\u0161titi podataka odgovaraju na pitanje pod kojim uslovima se biometrijski podaci mogu obra\u0111ivati, dok Akt o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji dodatno procjenjuje rizike koje odre\u0111eni sistemi vje\u0161ta\u010dke inteligencije stvaraju za pojedince i dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga se ova dva re\u017eima moraju posmatrati zajedno: zakonita obrada podataka prema pravilima za\u0161tite podataka ne zna\u010di nu\u017eno da je odre\u0111eni sistem vje\u0161ta\u010dke inteligencije prihvatljiv sa stanovi\u0161ta pravila o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji. U tom smislu, Akt o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji potvr\u0111uje osnovnu tezu da biometrija vi\u0161e nije samo tehni\u010dko pitanje identifikacije. Kada se biometrijski podaci koriste u sistemima vje\u0161ta\u010dke inteligencije, oni mogu postati osnova za automatsko prepoznavanje, razvrstavanje, procjenu ili dono\u0161enje odluka o pojedincima. Upravo zato pravna kontrola biometrije mora obuhvatiti ne samo pravni osnov i svrhu obrade, ve\u0107 i \u0161iri tehnolo\u0161ki kontekst u kojem se ti podaci koriste.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dna razmatranja: potreba za procjenom opravdanosti<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Biometrijski podaci pokazuju da savremeno pravo privatnosti vi\u0161e ne mo\u017ee polaziti samo od pitanja da li za odre\u0111enu obradu postoji formalni pravni osnov. Kod ove vrste podataka jednako je va\u017eno ispitati da li je obrada zaista nu\u017ena, da li je srazmjerna cilju koji se \u017eeli posti\u0107i i da li se ista svrha mo\u017ee ostvariti primjenom mjera koje u manjoj mjeri zadiru u prava i slobode pojedinca.<\/p>\n\n\n\n

Posebnost biometrijskih podataka proizlazi iz njihove neposredne povezanosti sa fizi\u010dkim osobinama, fiziolo\u0161kim obilje\u017ejima i obilje\u017ejima pona\u0161anja pojedinca. Za razliku od lozinke, kartice ili drugog sredstva identifikacije, biometrijska obilje\u017eja se ne mogu jednostavno promijeniti, zamijeniti ili poni\u0161titi. Zbog toga posljedice njihove neadekvatne obrade mogu biti trajnije i ozbiljnije od posljedica obrade drugih identifikacionih podataka.<\/p>\n\n\n\n

Primjena biometrijskih sistema zato ne bi smjela postati uobi\u010dajeno rje\u0161enje samo zbog toga \u0161to je tehnolo\u0161ki dostupna, efikasna ili organizaciono prakti\u010dna. Naprotiv, biometrija bi trebalo da ostane rezervisana za situacije u kojima postoji jasno odre\u0111ena i opravdana svrha, uz prethodnu procjenu da se ta svrha ne mo\u017ee posti\u0107i drugim, manje zadiru\u0107im mjerama. Ovo je posebno va\u017eno u oblastima u kojima pojedinac nema stvarnu mogu\u0107nost izbora, kao \u0161to su radni odnosi, pristup javnim uslugama, obrazovanje, zdravstvena za\u0161tita ili postupanje organa javne vlasti.<\/p>\n\n\n\n

Regulatorni okvir, uklju\u010duju\u0107i GDPR, doma\u0107e propise o za\u0161titi li\u010dnih podataka i Akt o vje\u0161ta\u010dkoj inteligenciji Evropske unije, potvr\u0111uje da obrada biometrijskih podataka zahtijeva strogi re\u017eim procjene i kontrole. Me\u0111utim, samo postojanje pravila nije dovoljno ukoliko se ona u praksi svedu na formalno ispunjavanje uslova. Su\u0161tina za\u0161tite mora biti u stvarnoj kontroli svrhe, obima, trajanja i na\u010dina obrade, kao i u obezbje\u0111ivanju djelotvornih prava nosilaca podataka.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju, biometrijski podaci ne predstavljaju samo tehni\u010dko sredstvo identifikacije, ve\u0107 pravno osjetljivu kategoriju podataka koja otvara pitanje granica dopu\u0161tenog zadiranja u privatnost i li\u010dni integritet. Zbog toga budu\u0107i razvoj i primjena biometrijskih tehnologija moraju po\u010divati na pa\u017eljivoj ravnote\u017ei izme\u0111u legitimnih zahtjeva sigurnosti i efikasnosti, s jedne strane, i potrebe za\u0161tite dostojanstva, autonomije, privatnosti i slobode pojedinca u digitalnom dru\u0161tvu, s druge strane.<\/p>\n\n\n\n

Autor: Igor Letica<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uvod: od identifikacije do za\u0161tite li\u010dnog integriteta U savremenom digitalnom okru\u017eenju identifikacija pojedinca sve \u010de\u0161\u0107e se ne zasniva isklju\u010divo na ispravama, identifikacionim brojevima, potpisu…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[75,77,113],"tags":[],"class_list":["post-1657","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blog","category-newsletter","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1657","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1657"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1657\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1658,"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1657\/revisions\/1658"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1657"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1657"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/advokatskafirmasajic.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1657"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}