Revolucija u platnom sistemu u digitalnom dobu – pravni aspekti

Uvod

Digitalna transformacija posljednjih desetljeća preoblikovala je gotovo svaki segment društvenog i privrednog života, no malo je područja u kojima su se promjene desile tako brzo i tako duboko kao u platnim sistemima. Tradicionalne metode plaćanja – gotovina, čekovi, pa čak i klasične bankarskee kartice – postupno ustupaju mjesto digitalnim i mobilnim rješenjima, kriptovalutama, e-novcu, digitalnim novčanicima, sistemima instant plaćanja i decentralizovanim financijama (DeFi). Ova revolucija, međutim, ne odvija se u vakuumu; ona zahtijeva i kompleksan pravni okvir koji mora pratiti inovacije, štititi potrošače i osigurati stabilnost financijskog sistema.

Cilj ovog teksta je analizirati ključne pravne aspekte transformacije platnog sistema u digitalnom dobu. Posebna pažnja usmjerava se na regulatorne izazove, evropski i međunarodni pravni okvir, pitanja sigurnosti i zaštite podataka, kriptoimovinu, ulogu središnjih banaka te perspektive daljnjeg razvoja.

1. Digitalizacija plaćanja: tehnološki i poslovni kontekst

Digitalno doba donijelo je ubrzanje procesa plaćanja, njihovu automatizaciju i mogućnost obavljanja transakcija u realnom vremenu. Neka od ključnih tehnoloških rješenja koja pokreću revoluciju uključuju:

  • E-novac i elektronski novčanici (e-wallets) poput PayPala, Apple Paya, Google Paya i Revoluta.
  • Instant payment sistemi, npr. SEPA Instant u EU ili Pix u Brazilu.
  • Kriptovalute i blockchain tehnologija, uključujući Bitcoin, Ethereum i stabilne tokene.
  • Buy Now Pay Later (BNPL) modeli, koji mijenjaju način potrošačkog kreditiranja.
  • Central Bank Digital Currency (CBDC) – digitalne valute središnjih banaka.

Ove inovacije rezultiraju pojavom novih tržišnih aktera – fintech kompanija, pružatelja usluga informacijskog društva, platformi BigTecha – koji konkurišu tradicionalnim bankama. Shodno tome, pravni okvir mora se prilagođavati sve kompleksnijoj mreži učesnika i tehnologija.

2. Evropski regulatorni okvir: PSD2, PSD3 i Payment Services Regulation (PSR)

2.1. PSD2 – temelj modernog platnog prava EU

Direktiva o platnim uslugama (PSD2), donesena 2015., predstavlja jednu od najvažnijih regulatornih reformi u modernoj istoriji evropskog platnog prometa. Njezini glavni ciljevi bili su:

  • povećati sigurnost digitalnih plaćanja,
  • potaknuti inovacije otvaranjem tržišta novim akterima,
  • ojačati zaštitu potrošača,
  • uvesti strogu autentifikaciju korisnika (SCA),
  • formalno regulisati pružaoce usluga iniciranja plaćanja (PISP) i pružaoce informacija o računima (AISP).

PSD2 je omogućila open banking, što je značajno ubrzalo razvoj digitalnih plaćanja i fintech sektora. Banke više ne mogu monopolizovati podatke o klijentima, već ih – uz pristanak korisnika – moraju dijeliti putem sigurnih API sučelja.

2.2. Nadolazeći PSD3 i PSR – sljedeća faza regulacije

Evropska komisija 2023. godine najavila je PSD3 i Payment Services Regulation (PSR), čime se uvodi još stroži i sveobuhvatniji režim regulacije. Za razliku od direktiva, uredbe vrijede izravno u svim državama članicama, čime se osigurava ujednačenija primjena.

Neke od ključnih novosti uključuju:

  • jačanje borbe protiv prevara, uključujući obavezu povrata sredstava kod impersonacijskih prevara,
  • osnaživanje prava potrošača na dostupnost i kvalitetu informacija,
  • strože zahtjeve za pristup računima i API standardizaciju,
  • proširenje definicija platnih usluga i pružaoca,
  • precizniju regulaciju e-novca i povezanih institucija,
  • jasnije pravilo za tzv. screen scraping, koji bi se trebao u potpunosti ukinuti.

PSD3 i PSR odgovaraju na izazove koji su se pojavili u proteklih nekoliko godina, uključujući rast digitalnih prevara, neravnomjernu implementaciju PSD2 i ubrzani razvoj fintech inovacija.

3. Pravni status i regulisanje kriptoimovine

3.1. Izazovi pravne kvalifikacije kriptovaluta

Kriptovalute predstavljaju jednu od najdinamičnijih, ali i regulatorno izazovnih inovacija. Njihova pravna priroda u mnogim jurisdikcijama dugo je bila nedefinisana: da li su to sredstva plaćanja, finansijski instrumenti, roba ili digitalna imovina sui generis? Različite države imaju različite pristupe.

Europska unija je kroz uredbu MiCA (Markets in Crypto-Assets) iz 2023. godine postavila jedinstveni pravni okvir za:

  • kriptoimovinu koja nije finansijski instrument,
  • izdavaoce stabilnih tokena (ART i EMT),
  • pružaoce usluga kriptoimovine (CASP).

MiCA uvodi licenciranje, pravila poslovanja, zaštitu potrošača, zahtjeve za kapital, te stroge obaveze transparentnosti i spriječavanja pranja novca.

3.2. Stabilni tokeni i njihov pravni značaj

Posebno su važni stabilni tokeni, koji vrijednost vežu za fiat valute, robu ili portfolio imovine. Oni imaju potencijal igrati ulogu ekvivalentnu elektronskom novcu, te mogu biti korišteni za svakodnevna plaćanja.

Zbog rizika koji uključuju sistemski značajne stabilne tokene, MiCA postavlja:

  • limite na cirkulaciju,
  • stroge zahtjeve kapitalne rezerve,
  • nadzor Evropske bankovne agencije (EBA),
  • pravila za zaštitu potrošača u slučaju depega.

Time EU želi spriječiti destabilizaciju monetarnog sustava i osigurati kontrolirani razvoj inovacija.

4. Instant plaćanja i digitalna infrastruktura: pravni standardi i izazovi

Instant plaćanja omogućuju prenos novca između računa u roku od nekoliko sekundi. U EU se razvija SEPA Instant Credit Transfer (SCT Inst), čija je implementacija od 2024. godine znatno ubrzana.

Pravni izazovi uključuju:

  • obavezu dostupnosti 24/7/365,
  • zabranu neopravdanog naplaćivanja naknada viših od standardnih transfera,
  • zahtjeve za borbu protiv prevara u realnom vremenu,
  • interoperabilnost sistema različitih država i pružaca usluga.

U mnogim državama instant plaćanja su postala najrašireniji oblik digitalnog plaćanja, a sličan razvoj očekuje se i u Europi.

5. Sigurnost, identitet i zaštita podataka

Digitalna plaćanja ovise o sigurnim tehnološkim rješenjima i otpornim sistemima. Pravna regulativa mora postaviti minimalne standarde i mehanizme nadzora.

5.1. Snažna autentifikacija korisnika (SCA)

PSD2 uvodi dvostruku ili trostruku autentifikaciju pomoću:

  • nečega što korisnik zna (PIN, lozinka),
  • nečega što korisnik ima (mobitel, token),
  • nečega što korisnik jest (biometrija).

SCA značajno smanjuje rizik od prevara, no usporava plaćanja i povećava troškove poslovanja. Pravni izazov jest pronaći ravnotežu između sigurnosti i korisničkog iskustva.

5.2. GDPR i obrada podataka u platnom prometu

Plaćanja generiraju osjetljive lične podatke: lokaciju, potrošačke navike, finansijske obrasce. U digitalnom sistemu, gdje učestvuje mnogo posrednika, rizici su veći.

Ključne pravne obaveze uključuju:

  • zakonitu obradu i minimizaciju podataka,
  • transparentnost prema korisnicima,
  • zaštitu od neovlaštenog pristupa,
  • prijavu sigurnosnih povreda (data breaches),
  • ugovorne odnose između voditelja i izvršitelja obrade.

U kontekstu open bankinga, pitanje prenosa podataka trećim stranama posebno je važno.

6. Sprečavanje pranja novca (AML) i financiranje terorizma

Digitalna plaćanja i kriptoimovina nose značajne rizike zloupotreba u svrhe pranja novca. Stoga europski pravni okvir obuhvata:

  • AMLD5 i AMLD6, koje proširuju obveze na pružaoce usluga kriptoimovine,
  • razvoj nove AML Uredbe i osnivanje EU AML tijela (AMLA),
  • obavezu KYC (Know Your Customer) procesa i nadzor sumnjivih transakcija.

U digitalnom okruženju, posebno kod instant plaćanja, AML sistemi moraju raditi automatski i u realnom vremenu, što zahtijeva sofisticirane algoritme i regulatorni nadzor.

7. CBDC – digitalna valuta središnje banke i njezini pravni učinci

7.1. Koncept CBDC-a

Središnje banke širom svijeta istražuju uvođenje digitalne valute (CBDC), a Europska središnja banka razvija projekt digitalnog eura.

CBDC ima potencijal:

  • olakšati platni promet,
  • povećati monetarnu suverenost,
  • osigurati alternativu privatnim digitalnim tokenima,
  • smanjiti troškove i ubrzati transakcije.

7.2. Pravna pitanja digitalnog eura

Glavni izazovi uključuju:

  • definiciju njegove pravne prirode: je li to zakonsko sredstvo plaćanja poput gotovine?
  • pitanje privatnosti i nadzora transakcija,
  • ograničenja posjedovanja kako se ne bi destabilizovale banke,
  • interoperabilnost s postojećim sistemima,
  • regulisanje offline plaćanja.

Zemlje poput Kine i Nigerije već su uvele CBDC, pružajući primjere mogućih pravnih modela.

8. BigTech u finansijama: regulatorni izazovi

Ulazak tehnoloških divova poput Applea, Googlea, Mete ili Alibabe u sektor plaćanja mijenja tržište i povećava koncentraciju moći. BigTech platforme imaju:

  • ogromne baze korisnika,
  • prednosti velike količine relavntnih podataka,
  • tehnološku superiornost,
  • globalni doseg.

Regulatori brinu o:

  • očuvanju tržišnog natjecanja,
  • sprečavanju zloupotrebe podataka,
  • sprečavanju sistemskog rizika,
  • osiguravanju poštenog tržišnog pristupa.

EU putem DMA (Digital Markets Act) ograničava dominaciju “gatekeepera” u digitalnom prostoru, uključujući i u sektoru plaćanja.

9. Nacionalni regulatorni pristupi i globalna raznolikost

Iako su procesi globalni, pravni okviri značajno se razlikuju:

  • EU – visoko harmoniziran, strogo regulisan system.
  • SAD – fragmentiran pristup, s različitim pravilima na saveznoj i državnoj razini.
  • Kina – snažan državni nadzor i dominacija privatnih platformi poput Alipaya i WeChata.
  • Globalni Jug – brzi razvoj digitalnih plaćanja, često brži od pravnih reformi.

Ova raznolikost stvara izazove za prekogranična plaćanja i međunarodnu usklađenost.

10. Potrošačka prava u digitalnom platnom prometu

Digitalizacija otvara nova pitanja zaštite potrošača:

  • pravo na jednostavno rješavanje sporova,
  • transparentnost naknada,
  • pravo na povrat sredstava kod prevara,
  • odgovornost pružatelja usluga u slučaju tehničkih grešaka,
  • ravnopravnost pristupa za ranjive skupine.

Regulatorne reforme nastoje osigurati da brzina i inovacije ne ugroze osnovna potrošačka prava.

11. Pravni izazovi i budući trendovi

Neki od ključnih izazova koji oblikuju budućnost platnog sistema uključuju:

11.1. Balans između inovacija i regulacije

Prestroga regulacija može ugušiti inovacije, dok preslaba može povećati rizike za potrošače i financijski sustav.

11.2. Regulatorna arbitraža

Razlike u pravnim sistemima omogućuju fintech tvrtkama seljenje u manje regulisane jurisdikcije, čime se potkopava stabilnost globalnog sistema.

11.3. Umjetna inteligencija u platnom prometu

AI se koristi za detekciju prevara, kreditno ocjenjivanje i personalizaciju usluga, ali otvara pitanja diskriminacije algoritama, transparentnosti odluka i regulatornog nadzora.

11.4. Privatnost nasuprot sigurnosti

Što je plaćanje brže, to je manje prostora za provjeru, što povećava rizike prevara, ali i zahtjeve za nadzorom. Pravni okvir mora zaštititi privatnost bez kompromitiranja sigurnosti.

Zaključak

Revolucija u platnom sistemu u digitalnom dobu donosi transformativne promjene koje utiču na pojedince, kompanije, banke i države. Digitalna plaćanja postala su standard, a tehnološke inovacije poput instant plaćanja, kriptoimovine, open bankinga i potencijalnih digitalnih valuta središnjih banaka najavljuju daljnje pomake.

Međutim, tehnološka inovacija ne može ostvariti pun potencijal bez stabilnog, jasnog i prilagodljivog pravnog okvira. Evropska unija prednjači u tom procesu kroz PSD2, nadolazeće PSD3/PSR reforme i jedinstveni regulatorni pristup kriptoimovini putem MiCA-e. Istodobno, globalna raznolikost zahtijeva koordinaciju kako bi prekogranična plaćanja postala brža, sigurnija i transparentnija.

Digitalno doba zahtijeva stalni dijalog između tehnoloških inovatora, regulatora, finansijskih institucija i potrošača. Samo tako moguće je izgraditi platni sistem koji je istovremeno moderan, funkcionalan, siguran i pravno usklađen – sistem koji će odgovoriti na izazove i potrebe digitalnog društva 21. vijeka.

Autor teksta: Aleksandar Sajic

E-mail: aleksandar@afsajic.com

About the author