Analiza Zakona o trgovini

Krajem prethodne godine na snagu je stupio novi Zakon o trgovini, kojim su uređeni  planiranje i razvoj trgovine, prava i obaveze trgovaca, oblici trgovine, posebne tržišne institucije, deklarisanje robe i način formiranja i isticanja njene cijene, trgovačka evidencija, kao i praćenje trgovine i tržišta.

Zakon o trgovini sadrži nekoliko noviteta koji su usvojeni u cilju uređenja oblasti trgovine na jedan sveobuhvatan i precizan način. U tom pravcu ovim Zakonom je uređen pojam internet prodaje imajući u vidu sve češće prisustvo ovog oblika prodaje u prometu. Internet prodaja je definisana kao elektronska trgovina, odnosno jedan od oblika trgovine na daljinu koja se ostvaruje na način da se usluga nudi, naručuje i prodaje putem interneta. Propisana je i obaveza trgovca da se registruje za tu vrstu trgovine kao i da obezbijedi poslovni prostor i odgovarajuće skladište. Ovako postavljeni uslovi ne razlikuju internet prodaju od fizičke prodaje iako je njihov cilj bio suzbijanje sive ekonomije, tako da internet prodaju kao i mehanizme kontrole tek treba detaljnije uređivati.

Novim zakonom su preciznije pojašnjeni pojam trgovca i trgovinske djelatnosti kao i ostali subjekti (fizička lica, udruženja, poljoprivrednici) koji pod određenim uslovima mogu obavljati trgovinsku djelatnosti.

Jedna od novina koja je usmjerena na razvoj trgovine u Republici Srpskoj je i mogućnost da se u budžetu obezbijede sredstva za finansiranje promotivnih aktivnosti za razvoj i stvaranje brenda, odnosno podsticanje trgovaca da brendiranju proizvode i robu namjenjenu tržištu. Sam postupak dodjele sredstava i uslovi korištenja biće uređeni podzakonskim aktima, te će se omogućiti da trgovci kreiranju svoj brend što će svakako doprinijeti razvoju trgovine.  

Zakon o trgovini takođe predviđa obavezu da fizičko lice koje na dan stupanja na snagu ovog zakona posjeduje certifikat za obavljanje špediterskih poslova dužno je da polaže ispit iz člana 21. stav 5. ovog zakona u roku do osam mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika o polaganju stručnog ispita lica koja obavljaju špediterske poslove. Iako su se špediteri protivili obavezi da i poslije dugogodišnjeg iskustva budu prinuđeni da polažu ovaj ispit, te predlagali da se Pravilnikom ovo pitanje drugačije uredi, u Zakonu je ipak ostala ova formulacija.

Pored ovih noviteta koji smo izdvojili kao neke od najznačajnijih, ovim Zakonom je uvedena savremena nomenklatura i klasifikacija oblika i načina trgovine, neki novi instituti kao što su posebne tržišne institucije, takođe uređena su neka pitanja od značaja za potrošače i preciziran je inspekcijski nadzor.

Imajući u vidu da razvoj trgovinskog sektora ima uticaje na razvoj svih ostalih sektora, da modernizacija svakodnevno mijenja principe funkcionisanja, kao i potrebe i poslovanje trgovaca i potrošača svakako je bilo potrebno pristupiti preciznijem uređenju ove materije. Međutim, ovaj Zakon je samo definisao određene institute, ali nije odgovorio potrebama prakse kao i svim aspektima koje njihovo zakonsko uređenje donosi sa sobom. Za neke institute možda bi svrsishodnije bilo da su regulisani u nekim drugim zakonima, neki su ostali nedorečeni i čekaju usvajanje podzakonskih akata ili uspostavljanje mezahanizama kontrole. Usvajanje ovog Zakona svakako sublimira sva ranija rješenja u sferi obavljanja trgovine, ali ista je potrebno dodatno urediti s obzirom na važnost trgovinskog sektora i njegovog uticaja na sve ostale sektore.

Za sva dodatna pitanja i informacije mozete kontaktirati Tijanu Milacic putem e.maila: [email protected]

About the author