Poslovanje jednog društva u privrednim krugovima i pod tržišnim uslovima u kojima je konkurencija sve više izražena, dovodi do toga da je svaki dan nesmetanog poslovanja jednog privrednog društva od izuzetne važnosti ukoliko isto želi da bude konkurentno i profitno u samom poslu kojim se bavi. Kod nas je dosta čest slučaj da su privredna društva organizovana kao jednočlana društva, odnosno da su osnivač i direktor ista osoba, te da ta jedna osoba vodi poslovanje cijelog društva. U većini slučajeva, kod ovakvog oblika organizovanja društva, ta društva su u stvari porodičan posao te od prihoda iz njegovog poslovanja zavisi najmanje jedna porodica. Ozbiljni problemi za funkcionisanje ovakvih društava nastaju u slučaju smrti osnivača odnosno direktora društva, jer smrću ovog lica dolazi do potpune blokade društva pa samim tim i života ljudi čija je egzistencija vezana za poslovanje ovih društava. Naime, kad direktor ili osnivač umre nijedno lice ne može da obezbijedi nastavak redovnog poslovanja društva jer nemaju ovlašćenja da preduzmu potrebne radnje, npr. da izvrše potrebna plaćanja ili zaključe bilo kakve poslove koji su potrebni za redovno poslovanje društva. Treba da se uzme u obzir i činjenica da je kod ovakvih društava u najvećem broju slučajeva jedino lice koje upravlja društvom te obavlja svakodnevne poslove potrebne za funkcionisanje društva kao što je raspolaganje novčanim sredstvima društva, zaključivanje ugovora, upravo direktor, te je samim tim upravo on jedini ovlašćen da preduzima ove radnje. Iz ovog proizilazi da je u slučaju smrti direktora blokada poslovanja društva neminovna. Ovo znači da našim zakonskim propisima nisu predviđene mjere niti rješenja koja bi se mogla primijeniti da društvo nesmetano funkcioniše dok se ne sprovede ostavinski postupak iza umrlog. Na primjer, po ugledu na zakonska rješenja zemalja u iz okruženja, jedna od opcija da se ova situacija riješi je da se uvede institut „privremenog zastupnika društva“ koji bi se do okončanja ostavinskog postupka starao o društvu i omogućio nastavak redovnog poslovanja društva. Privremeni zastupnik bi mogao da preduzima samo one radnje koje su potrebne da se obezbijedi redovno poslovanje društva na način da isto ne trpi bilo kakve gubitke tokom ovog perioda, ili da ne kasni sa raznim plaćanjem redovnih obaveza koje u kasnijem periodu za društvo imaju tendenciju da postanu mnogo veće. Međutim, suprotno tome, trenutni zakonski propisi ugrožavaju poslovanje društva koje kod nas mora da stane do okončanja ostavinskog postupka koji može da potraje i nekoliko mjeseci i imenovanja nasljednika imovine ostavioca. Dakle, društvo možda ne umire sa smrću njegovog osnivača odnosno direktora, ali s obzirom da ne postoji osoba koja će ga „održavati na životu“ do okončanja ostavinskog postupka jer zakonodavac nije imao na umu ovu situaciju kada je kreirao zakonske odredbe isto ne može održavati svoje redovno poslovanje. Očigledno da ona „Vrijeme je novac“ u našem zakonodavstvu nema značaja, jer na gore opisan način društvo gubi previše vremena u kojem je moglo ostvarivati profit ili bar spriječiti da nastanu dodatni troškovi koji na kraju mogu ugroziti sam opstanak društva.
Autor: Sanja Đukić, e-mail: [email protected]
