Naziva se modelom budućnosti, navode se primjeri iz regiona i svijeta kao dokaz o uspješno ostvarenom javno-privatnom partnerstvu. Ovaj put nećemo ulaziti u detalje oko toga šta je javno-privatno partnerstvo, pod pretpostavkom da je to većinom poznato, ali nije na odmet spomenuti i to vrlo pojednostavljeno, da je riječ o obliku saradnje između javne vlasti i privatnih preduzeća, investitora kao privatnih partnera u cilju povjeravanja obavljanja određenih djelatnosti privatnom partneru, a koje obično vrši država. Na taj način se postiže ekonomičnost za obe strane koje imaju višestruke koristi od takvih projekata, a prije svega korist imaju i građani kao korisnici usluga.
U našoj državi su skoro svi već prepoznali vrijednost projekata JPP, međutim, ono što i dalje ostaje kao jedna porazna činjenica jeste da do danas nemamo registrovan nijedan takav projekat. Naravno postoje razni modeli kvazi JPP-a u RS i FBIH, ali ne postoji nijedan sproveden u skladu sa relevantnim zakonom o JPP-u i važećim podzakonskim propisima. Mnogi od tih projekata podvode se pod drugi vid saradnje i partnerstva, izbjegavajući da se konkretan projekat vodi kao projekat JPP-a, iako se u praksi često predstavljaju upravo kao JPP projekti. Postavlja se opravdano i neizbježno pitanje – u čemu je ključni problem? Da li nedovoljna zainteresovanost privatnih partnera da uđu u jedan takav projekat sa vlastima u BIH – dakle RS i FBIH? Iskustvo naše advokatske kancelarije i drugi primjeri u praksi svjedoče da nije tako. Privatni pratneri – dakle kompanije različitih profila su zainteresovane da prihvate rizik projekta JPP i da se upuste u njegovu realizaciju očekujući naravno tu određenu korist i za sebe.
BIH nije u potpunosti inertna kada je u pitanju promocija stranog ulaganja, ali isto tako nije ni pretjerano agilna po tom pitanju. Ali recimo da što se toga tiče klima nije nepovoljna. Dakle privatni partneri, bez obzira na određenu reputaciju naših prostora od ranije, pogotovo kada je riječ o strancima, ipak žele da se uključe u projekte JPP-a. U kojem grmu onda leži zec? Možda ipak u pravnom okviru koji obuhvata ovo pitanje.
Republika Srpska ima jedan zakon koji reguliše JPP, dok FBIH ima zakone po kantonima, a tu je i zakon Brčko Distrikta BiH. Istini za volju Brčko Distrikt, kako se navodi, ima registrovan jedan projekat javno privatnog partnerstva, a to je Klinika za liječenje dijaliziranih bolesnika Fresenius u Distriktu Brčko.
Jedan od glavnih problema i dilema u FBIH jeste primjena ovih zakona i bojazan nosilaca vlasti da će njihovom primjenom prekršiti odredbe nekog drugog zakona ili da ih neće primijeniti na odgovarajući način zbog čega posežu za drugim rješenjima kod konkretnih projekata. Pravna nesigurnost je dakle ono što predstavlja glavni faktor rizika u samom startu kod nosilaca javne vlasti. U RS relevantni zakon načelno reguliše ovu materiju, dok je samo provođenje postupka izbora partnera u JPP regulisano Uredbom. Iako ovaj zakon u RS na prvi pogled ne djeluje kao prepreka, važno je ukazati na neke od stavki (iz Uredbe) koje su ozbiljan potencijalni problem za privatnog partnera, ako se uzme u obzir da čitav postupak dodjele ugovora o JPP podrazumijeva dugu i komplikovanu proceduru:
Vlada zadržava diskreciono pravo da, bez obzira na saglasnosti Ministarstva i nadležnog ministarstva, obustavi postupak odobrenja ugovora, uz mogućnost pravične naknade za nastale troškove privatnom partneru. (Član 19. Stav 4. Uredbe).
Zemlje u regionu, za razliku od naše, ipak imaju uspješniju praksu što se tiče projekta JPP, pogotovo kad je riječ o Srbiji koja je ostvarila određene kapitalne projekte na tom polju. Zakonska rješenja susjednih zemalja nisu drastično različita od našeg zakonodavstva, ali očigledno postoje povoljniji uslovi za realizaciju projekata JPP – koji su to konkretno –odgovor bi trebalo da daju nadležna tijela. Samo je pitanje da li takva tijela koja su konkretno zadužena za tu oblast uopšte imamo? Odgovor je nemamo. Srbija i Hrvatska imaju Komisiju/agenciju za javno-privatno partnerstvo koje se bave ovom materijom, za razliku od naše države. U izvještaju komisije za javno privatno partnerstvo Republike Srbije, objavljenom na web stranici 10.04.2018. godine, stoji da je Komisija na 54 od 86 prijedloga projekata javno-privatnog partnerstva sa ili bez elemenata koncesije dala pozitivno mišljenje. Ovo je izuzetno velika i značajna stavka pogotovo kad se uzme u obzir da u našoj državi još nije odobren nijedan zvaničan projekat JPP-a. Međutim, ne treba svakako zaboraviti da je u BIH formiran projekat “Javno privatno partnerstvo” Ureda koordinatora za reformu javne uprave koji je finansiran iz sredstava Fonda za reformu javne uprave, a ima za cilj približavanje koncepta javno-privatnog partnerstva široj stručnoj javnosti. Svakako treba očekivati da će ovaj projekat doprinijeti razvoju ideje ali što je bitnije, prakse u pogledu JPP-a. Ono što je svakako potrebno jeste da se (konačno) nadležna tijela ozbiljnije pozabave ovim pitanjima ukoliko želimo da projekti JPP-a zažive, a ne da budu još jedna atraktivna i neprimjenjiva „novina“.
