Poreske obaveze privrednih društava u Bosni i Hercegovini, uključujući obaveze po osnovu poreza na dodatu vrijednost (PDV), poreza na dobit, doprinosa na plate zaposlenih i drugih direktnih poreza, predstavljaju značajan segment javnih prihoda. Upravljanje tim obavezama je u nadležnosti rukovodstva društva, a posebno direktora, koji kao odgovorno lice može snositi i krivičnopravnu i materijalnopravnu odgovornost u slučaju utaje poreza, neizvršavanja obaveza ili drugih poreskih prekršaja.
Krivični zakoni – osnova odgovornosti
a) Bosna i Hercegovina (nivo BiH)
Na nivou Bosne i Hercegovine, primjenjuje se Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04 i dr.). Član 210. propisuje krivično djelo “Utaja poreza ili doprinosa”, koje glasi:
“Ko, s ciljem da djelimično ili u potpunosti izbjegne plaćanje poreza, doprinosa ili drugih zakonom propisanih dažbina, dâ lažne podatke o zakonito stečenim prihodima, rashodima ili o predmetima koji su bitni za utvrđivanje iznosa poreske obaveze ili ne prijavi takve podatke, a iznos dažbina čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.”
Krivična odgovornost u ovom slučaju može obuhvatiti direktora društva kao odgovorno lice u pravnom licu (član 124. stav 2), ako je imao kontrolu nad upravljanjem poreskim obavezama.
b) Federacija Bosne i Hercegovine
U Federaciji BiH, relevantan je Krivični zakon Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 36/03, 37/03 i dr.). Član 273. takođe definiše krivično djelo Utaja poreza i doprinosa, sa istim osnovnim elementima kao i zakon na državnom nivou.
Takođe, član 31. ovog zakona predviđa odgovornost odgovornih lica u pravnim licima, među kojima je direktor najistaknutiji predstavnik.
c) Republika Srpska
U Republici Srpskoj, Krivični zakon („Službeni glasnik RS“, br. 64/17 i dr.) u članu 224. reguliše krivčno djelo utaje poreza i doprinosa, gdje se navodi:
“Ko sa namjerom da izbjegne plaćanje poreza, doprinosa ili drugih zakonom propisanih dažbina, da netačne podatke o prihodima, rashodima ili ne prijavi podatke, čime izbjegne plaćanje iznosa koji prelazi 10.000 KM, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.”
I ovdje se predviđa odgovornost direktora kao lica koje donosi odluke o finansijskom poslovanju pravnog lica (član 122. Zakona o krivičnom postupku RS).
Direktor kao odgovorno lice
U skladu s entitetskim zakonima o privrednim društvima, direktor je osoba odgovorna za zakonito poslovanje društva. Time se podrazumijeva i blagovremeno izvršavanje poreskih obaveza, prijavljivanje stvarnog prometa i obračun poreza, što se odnosi na:
- Porez na dodatu vrijednost (PDV),
- Porez na dobit,
- Obaveze doprinosa na plate radnika (penzijsko, zdravstveno, osiguranje od nezaposlenosti).
Ukoliko direktor:
- svjesno prikrije prihode,
- dostavi neistinite finansijske izvještaje,
- ne izvrši obračun i uplatu poreza i doprinosa,
- potpiše neistinite PDV prijave,
može biti krivično gonjen kao fizičko lice odgovorno za krivično djelo, a pravno lice može takođe snositi sankcije za krivična djela pravnih lica, u skladu sa krivičnim zakonodavstvom.
Zaključak
Prema krivičnim propisima direktor privrednog društva u BiH snosi direktnu krivičnopravnu odgovornost za neizvršavanje poreskih obaveza ukoliko se utvrdi da je svjesno djelovao s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza ili doprinosa. Zakonodavni okviri u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i na državnom nivou usklađeni su u pogledu prepoznavanja ovih djela i propisivanja sankcija. Krivična odgovornost direktora je posebno važna u kontekstu fiskalne discipline, borbe protiv sive ekonomije i zaštite javnih prihoda.
Međutim, postavlja se pitanje da li direktor može da odgovara materijalno za poreske obaveze društva ako mu nije dokazana krivična odgovornost?
Osnovno pravilo – odvojenost pravnog i fizičkog lica
Privredno društvo (u bio kojoj formi) je posebno pravno lice, sa vlastitom imovinom i pravima. Direktor kao fizičko lice nije automatski odgovoran za dugove društva – uključujući poreske obaveze – osim ako je svojim postupanjem izazvao štetu društvu ili trećima.
Dakle, krivična odgovornost i materijalna odgovornost su različite kategorije:
- Krivična odgovornost: postavlja se pitanje da li je direktor počinio krivično djelo, npr. utaju poreza.
- Materijalna (građanskopravna) odgovornost: da li je direktor svojom radnjom ili propuštanjem pričinio štetu društvu ili trećem licu (npr. državi kao povjeriocu), neovisno o tome da li je to djelo krivično ili ne
Zakonski osnovi za materijalnu odgovornost direktora
a) Zakon o privrednim društvima Republike Srpske u član 220. – Odgovornost članova uprave (direktora) propisuje:
“Članovi uprave dužni su da vode poslove društva sa pažnjom dobrog privrednika i da štetu koju prouzrokuju društvu namjerno ili krajnjom nepažnjom nadoknade društvu.”
Slično je propisano i u Zakonu o privrednim društvima Federacije u član 248.
🔹 To znači: ako je direktor npr. namjerno propustio da plati poreze, ignorisao zakonske obaveze, ili je nepravilnim poslovanjem doveo društvo u dužničku poziciju, može lično odgovarati društvu ili povjeriocima, uključujući i poreske organe.
Posebni slučajevi: “probijanje pravne ličnosti” i lična odgovornost
U pravnoj teoriji i praksi postoji institut “probijanja pravne ličnosti” (eng. piercing the corporate veil), kada se fizičko lice (npr. direktor ili vlasnik) smatra lično odgovornim za obaveze pravnog lica. Ovo se primjenjuje izuzetno, kada su ispunjeni uslovi kao što su:
- zloupotreba društva za lične interese,
- fiktivno ili prevarno poslovanje,
- prebacivanje imovine sa ciljem izbjegavanja obaveza,
- namjerno nanošenje štete povjeriocima, uključujući Poresku upravu.
🔹 U tom slučaju, direktor može odgovarati materijalno, iako nema krivične presude.
Poreski zakon i odgovornost odgovornih lica
a) Zakon o Poreskoj upravi RS (Sl. glasnik RS, br. 102/11 i dr.) u članu 65. propisuje da se, ako društvo ne izmiri poreski dug, može pokrenuti postupak naplate iz imovine odgovornih lica, ako su svojim radnjama izazvali izbjegavanje plaćanja.
Slično predviđa i:
b) Zakon o porezu na dodatu vrijednost BiH u član 63. koji propisuje odgovornost lica koja su namjerno učestvovala u utaji ili izbjegavanju plaćanja PDV-a.
Međutim, ni jedan od navedenih članova zakona ne predviđa apriori odgovornost direktora, dakle u svakom slučaju je potrebno i neophodno utvrditi njegovu odgovornost i njen stepen – da li je društvo zapalo u takvu situaciju da ne može servisirati svoje obaveze zbog krivice, krajnje nepažnje ili nekog drugog stepena nepažnje direktora, iz čega u stvari se može izvesti osnov za odgovornost.
Ova odredba direktno omogućava da direktor (ili druga odgovorna osoba) bude pozvan na ličnu – materijalnu odgovornost, ali ako je:
- svjesno odobrio podnošenje lažnih prijava,
- omogućio izbjegavanje plaćanja PDV-a,
- zloupotrijebio ovlašćenja kao zakonski zastupnik
Povezanost sa Zakonom o obligacionim odnosima i Zakonom o privrednim društvima
Opšti principi odgovornosti za štetu i dužnosti pažnje direktora, propisuju u:
- Zakonu o obligacionim odnosima RS – član 154: odgovornost za štetu prouzrokovanu namjerom ili nepažnjom.
- Zakonu o privrednim društvima RS – član 220: obaveza direktora da posluje sa pažnjom dobrog privrednika; odgovara za štetu društvu i trećima.
U skladu s tim, direktor koji je nepažnjom ili namjerom prouzrokovao štetu državi (neplaćanjem PDV-a), može biti građanski odgovoran, i pored eventualne krivične (ako postoji).
Zaključak
Direktor može odgovarati materijalno (građanskopravno) za poreske obaveze društva čak i ako mu nije dokazana krivična odgovornost, u sljedećim slučajevima:
- ako je štetu prouzrokovao društvu namjerno ili krajnjom nepažnjom,
- ako je zloupotrijebio ovlašćenja i izazvao štetu povjeriocima (npr. Poreskoj upravi),
- ako su ispunjeni uslovi za probijanje pravne ličnosti,
- ako Poreska uprava dokaže da je svojim djelovanjem direktor doveo do izbjegavanja poreskih obaveza.
Dakle, sama činjenica da društvo ne izmiruje obaveze, pa ni poreske, zbog lošeg finansijskog položaja društva, ne može predstavljati osnov za primjenu gore pomenutih zakonskih odredbi kojim bi se, direktno, obaveze društva naplaćivale od direktora, a bez utvrđivanja njegove odgovornosti, koja naravno ne mora biti samo krivična, ali ju je svakako potrebno dokazati.
Krejić Nataša, advokat
E-mail: natasa@afsajic.com
