Svako pravo za sobom povlači i obaveze. Pa tako i potrošač u ugovoru o osiguranju pored prava, ima i obaveze.
Pod potrošačem u smislu osiguranja, podrazumijeva se svaka fizička osoba koja ima prava i obaveze po osnovu ugovora o osiguranju. U tom smislu, status potrošača ima ugovarač osiguranja, osiguranik, korisnik prava iz ugovora o osiguranju te svako treće lice koje ima koristi od ugovora o osiguranju.
Imajući u vidu da potrošač prilikom zaključenja ugovora o osiguranju ima položaj „slabije strane“, odnosno da se nalazi u težoj pregovaračkoj poziciji u odnosu na osiguravajuće društvo, to se kod ugovora o osiguranju akcenat prvenstveno stavlja na obaveze osiguravajućih društva. Međutim, za potrošača je veoma bitno da ispuni svoje ugovorne obaveze jer upravo tek po ispunjenju svojih obaveza isti može očekivati i ostvarenje svojih prava po nastupanju osiguranog slučaja.
Osnovna obaveza potrošača u ugovorima u osiguranju jeste informisanje osiguravajućeg društva o tačnim i istinitim podacima koji se odnose na lica koja imaju status osiguranika, ugovarača osiguranja ili drugim licima koja mogu imati bilo kakvu korist od osiguranja, kao i o svim okolnostima bitnim za procjenu opasnosti za nastanak štete.
Osiguravajuće društvo je ovlašteno da u svom radu prikuplja, obrađuje, koristi i štiti tajnost ličnih podataka potrebnih za zaključenje ugovora, obradu odštetnih zahtjeva kao i isplatu ugovorene sume a sve u skladu sa propisima koji regulišu zaštitu ličnih podataka. U tom pravcu, potrošač je u obavezi da osiguravajućem društvu stavi na raspolaganje lične podatke bitne za ispunjenje ugovorne obaveze ( npr. medicinska dokumentacija sa dijagnozom i tokom bolesti ).
U slučajevima životnog osiguranja, potrošač je u obavezi da osiguravajućem društvu stavi na raspolaganje sve neophodne informacije potrebne za procjenu rizika od nastupanja osiguranog slučaja. Radi se o informacijama koje se odnose na životnu dob, zdravstveno stanje, ranija oboljenja, socijalni status i slično. Potrašač je u obavezi da osiguravajuće društvo obavijesti i o svim naknadnim promjenjenim okolnostima koji mogu imati uticaj na povećanje rizika od nastupanja osiguranog slučaja. Nepostupanje po obavezi obavještavanja osiguravajućeg društva o bitnim činjenicama i okolnostima može dovesti do jednostranog raskida ugovora o osiguranju.
Potrošač je u obavezi da plati premiju osiguranja. Premija osiguranja plaća se na ugovoreni način, odnosno odmah po zaključenju ugovora o osiguranju ili u ugovorenim rokovima. Neisplata premije osiguranja, zavisno od vrste ugovora, može značiti da nije ni došlo do zaključenja ugovora o osiguranju te da osiguranik nema prava na isplatu osigurane sume po nastupanju osiguranog slučaja.
Obaveza potrošača je da nakon nastupanja osiguranog slučaja sarađuje sa osiguravajućim društvom. Navedeno prvenstveno znači da je osiguranik, odnosno ugovarač osiguranja dužan prijaviti nastupanje osiguranog slučaja, okolnosti pod kojima je nastupio osigurani slučaj, staviti na raspolaganje osiguravajućem društvu svu nepohodnu dokumentaciju koja se odnosi na visinu nastale štete, stepen pretrpljenih povreda, te zavisno od uslova osiguranja osiguravajućem društvu dostaviti original polisu osiguranja.
Takođe, zavisno od vrste osiguranja i ugovorenim opštim i posebnim uslovima osiguranja osiguranik, odnosno ugovarač osiguranja, dužan je da u slučajevima u kojima se treće lice obratilo osiguraniku/ugovaraču osiguranja ili direktno osiguravajućem društvu sa odštetnimzahtjevom, da sarađuje sa društvom a kako bi na objektivan način utvrdili postojanje osnova za isplatu sume osiguranja.
Veoma je bitno da se prilikom zaključenja ugovora o osiguranju potrošač informiše kako o svojim pravima tako i obavezama. Nakon stavljanja potpisa na ugovor, potrošač se obavezao na ispunjenje ugovornih obaveza, te upravo neispunjenje istih, odnosno nepostupanje po istim može imati negativne posledice po njegova prava.
Autor teksta: Natasa Škrbić Banjac
E-mail: [email protected]
