U radnopravnom zakonodavstvu Republike Srpske postoje dva različita režima kada zaposleni obavljaju poslove van radnog mjesta – rad na daljinu i rad od kuće. Ipak, još uvijek nije detaljnije uređen od strane zakonodavca, tako da rad na daljinu podliježe opštim odredbama Zakona o radu (Službeni glasnik Republike Srpske broj: br. 1/2016, 66/2018 i 91/2021 – odluka Ustavnog suda Republike Srpske broj: U-66/20) i ne reguliše rad od kuće kao poseban institut, već je takav rad uključen u pojam rada na posebnom mjestu rada koji nije u prostorijama poslodavca, a regulisan je članom 44. zakona.
Bitni elementi rada van prostorija poslodavca su:
- rad van prostorija poslodavac može ugovoriti sa radnikom samo ako je radnik saglasan da njegov rad bude organizovan na ovaj način, i dobrovoljnog je karaktera,
- predstavlja ponudu za izmjenu ugovorenih uslova rada, a ne aneks ugovora o radu, pa samim tim ne može imati za posljedicu prestanak radnog odnosa.
Dobrovoljni karakakter rada van poslovnih prostorija pretpostavlja da je radnik saglasan da radi na ovaj način ne samo prilikom zasnivanja radnog odnosa, već i kasnije, u toku trajanja radnog odnosa, ako mu je poslodavac sa kojim je zasnovao standardni radni odnos ponudi da ubuduće obavlja poslove za njega u okviru ove atipične organizacije rada, aneksom ugovora o radu. S obzirom da je rad van poslovnih prostorija poslodavca zapravo način organizacije rada, odbijanje poslodavčevog prijedloga za vrijeme trajanja radnog odnosa, samo po sebi ne stvara niti može predstavljati opravdan otkazni razlog.
Definisanje rada van poslovnih prostorija poslodavca uključuje i regulisanja sljedećih pitanja:
- korištenje i upotreba sredstava za rad i naknada za takvo korištenje,
- način nadzora nad radom i kvalitetom obavljanja poslova zaposlenog,
- zaštita prava radnika,
- naknadu za druge troškove rada i način njihovog utvrđivanja,
- druga prava i obaveze.
Za rad na daljinu nije potrebna saradnja sa sindikatom kompanije ili predstavnicima zaposlenih, samo ako je radnik pristao da mu se rad organizuje na ovaj način. Dobrovoljni karakter rada van poslovnog prostora podrazumeva da zaposleni pristaje da radi na ovaj način, ne samo prilikom zasnivanja radnog odnosa, već i kasnije, nastavljajući ovakav radni odnos, aneksom ugovora o radu.
Ne postoje kolektivni ugovori koji sadrže posebne propise o radu na daljinu. Ipak, razvoj rada van poslovnih prostorija poslodavca obilježile su ozbiljne rezerve kako radnika tako i njihovih sindikata, ali i poslodavaca i njihovih profesionalnih organizacija, u pogledu načina organizovanja i izvršavanja rada, bez obzira na činjenicu što predstavnici zaposlenih ne moraju biti konsultovani prilikom uvođenja kućne kancelarije. Ipak, zbog složenosti rada van poslovnih prostorija, afirmisan je stav da kolektivno pregovaranje predstavlja povoljniji metod stvaranja normi o zaštiti radnika koji rade u ovom atipičnom obliku radnog odnosa, dok sa druge strane valja imati u vidu da kolektivni ugovori uprkos tome što omogućavaju da se rad od kuće uredi na način koji najviše odgovara različitoj situaciji u određenoj grani ili djelatnosti, pokazuju i određene nedostatke kolektivnog ugovaranja, a to je prije svega činjenica da su radnici u ovakvom načinu organizovanja rada slabije integrisani u preduzeću i na određen način izolovani od drugih radnika, a nerijetko nisu ni sindikalno organizovani ili nailaze na poteškoće u ostvarivanju prava na sindikalno organizovanje i djelovanje, na kolektivno pregovaranje i na zaštitu interesa putem štrajka i drugih metoda kolektivne akcije. Takođe, postoji i bojazan predstavnika zaposlenih jer dosadašnja istraživanja pokazuju da zaposleni koji rade kod kuće strahuju da bi takve organizacije mogle otvoriti put eksploataciji radnika, zbog njihove izolacije i slabije integracije u kompaniji i rizika od diskriminacije radnika koji posao obavljaju na standardan način.
Trenutno nema potrebe za obavještavanjem javnih vlasti o radu na daljinu ili radu od kuće i ne postoje posebni imigracijski propisi za digitalne nomade. Takođe, posebna poreska pravila nisu propisana.
Jedno od važnih obilježja rada van poslovnih prostorija poslodavca predstavlja korištenje i upotrebu sredstava za rad, te utvrđivanje naknade za njihovu upotrebu. Najčešća sredstva za rad obezbjeđuje poslodavac, s tim da rezultate rada radnik mora učiniti dostupnim poslodavcu. Sredstva koja obezbjeđuje poslodavac po pravilu ih i održava, osim ako radnik ne koristi svoja sredstva za rad, s tim da se u tom slučaju utvrđuje naknada za korišćenje istih sredstava u skladu sa članom 44. stav 3 tačka 5 ZOR-a. U skladu s tim, poslodavac nadoknađuje i troškove koji nastaju u vezi sa upotrebom sredstava koja su u vlasništvu radnika, te druge troškove troškove rada, koji uključuju i druge komunalne račune.
Kada je riječ o radnom vremenu, ne postoje posebna pravila propisana Zakonom o radu Republike Srpske, te stoga radno vrijeme radnika koji obavljaju posao van poslovnih prostorija poslodavca, po pravilu, nije strogo zakonom određeno, kao radno vrijeme radnika u standardnom radnom odnosu. Prema zakonu, poslodavac i radnik se o radnom vremenu mogu načelno dogovoriti i ono je obavezan element ugovora o radu (stav 3. tačka 1). Prema tome, radno vrijeme, a samim tim i godišnji odmor, pauze, odsustva, nisu strogo određeni i obično radnici imaju mogućnost da radno vrijeme usklade sa drugim porodičnim aktivnostima i načinom kako im najviše odgovara. U skladu s tim, slijedi i zaključak da se na ovu kategoriju radnika dosljedno primjenjuju i imperative norme o ograničenom radnom vremenu, prekovremenom vremenu, odmorima, odsustvima, što dalje proizvodi štetne posljedice na bezbijednost i zdravlje na radu, a samim tim i činjenica da u slučaju rada na daljinu izostaje mogućnost neposrednog nadzora nad radom radnika.
Primjena pravila o ograničenom radnom vremenu i zaštiti prava na privatni život može se obezbijediti i utvrđivanjem okvirnog rasporeda radnog vremena. U slučaju kada radno vrijeme nije određeno čak ni okvirno od strane poslodavca, isto se može smatrati svakim periodom rada u kojem radnik obavlja poslove koji su profesionalne prirode i u kojima ispunjava radne naloge za poslodavca. U slučaju sumnje na zloupotrebu radnog vremena, poslodavac treba da pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti radnika.
Posebno osjetljivu oblast rada van prostorija poslodavca predstavlja pitanje zaštite na radu, zbog sredstava i opreme za rad koju radnik upotrebljava za rad koji obavlja van poslovnih prostorija poslodavca, a samim tim i bez direktnog nadzora poslodavca. Poslodavac je dužan da obezbijedi sredstva i opremu za rad u skladu sa imperativnim normama zakona kojima se reguliše oblast zaštite na radu (stav 4. zakona). Prema ovim propisima, poslodavac je dužan da organizuje i prethodnu obuku za bezbijedno rukovanje sredstvima, procijeni rizik na radnom mjestu, itd.
Delikatno pitanje iz oblast individualnog radnog odnosa radnika koji rade van poslovnih prostorija poslodavca predstavlja i pitanje prava na zaštitu privatnog života. Ovo iz razloga što se zbog rada van poslovnih prostorija poslodavca (npr. rad od kuće) intenzivno prepliće sfera privatnog i profesionalnog života radnika koji rade na ovaj način, naročito ako se nadzor nad radom radnika koriste moderne tehnike nadzora (video kamere). Zbog toga, granica između prihvatljive i neprihvatljive kontrole rada može se povući na raznim tačkama – a što svakako zavisi i od vrste poslova koje radnik obavlja za poslodavca, od standarda rada koji važe u određenoj radnoj sredini i od pojedinaćnog ugovora radnika i poslodavca. U svakom slučaju, poslodavac može vršiti nadzor ovlašćenja samo u okviru načela i pravila koja uređuju kontrolu radnika u prostorijama poslodavca. Zaposleni ima pravo na prekid veze, imajući u vidu da je glavni cilj sam radni rezultat, a da nema tačan vremenski okvir za to.
Ipak, ukoliko se rad obavlja iz kuće, ovo mjesto uživa snažnu zaštitu izraženu kroz ustavne garancije nepovredivosti stana – doma, te se stoga nadzor nad radnicima koji rade u svojim domovim svodi na nadzor nad rezultatima rada, umjesto uobičajenog nadzora nad obavezom rada. Izuzetak od ovog pravila predstavlja nadzor nad primjenom pravila o zaštiti na radu, zbog čega treba ugovoriti mogućnost da predstavnici kontrolno-nadzornih organa pristupe mjestu rada u cilju provjere pravilne primjene propisa o bezbjednosti i zdravlju na radu. Ne postoje posebni propisi o pitanjima zdravlja i sigurnosti, osim opšteg pravila da poslodavac ne može ugovarati poslove van svojih prostorija koji su opasni ili opasni po zdravlje zaposlenog i drugih lica i ne ugrožavaju životnu sredinu.
Poslodavac je odgovoran za nesreće, bilo da su se dogodile u kućnoj kancelariji ili kada se radi na daljinu, u vreme radnog vremena od strane zaposlenog. Ukoliko zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da tu štetu nadoknadi u skladu sa zakonom i podzakonskim aktom.
Kolektivno osiguranje od posljedica nesrećnog slučaja je obavezno od strane poslodavca, bez obzira da li se nezgoda dogodila u kancelariji ili pri radu na daljinu. Nema potrebe za dopunskim osiguranjem. Ako je šteta nastala u toku radnog vremena, bez krivice zaposlenog ili trećeg lica, za oštećenu imovinu odgovara poslodavac. Zaposleni koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili krajnjom nepažnjom prouzrokuje materijalnu štetu poslodavcu, dužan je da tu štetu naknadi, u skladu sa zakonom. U zaključku, iako je rad van prostorija poslodavca svoje mjesto u našem zakonodavstvu našao još u Zakonu o radu 2007. godine, razvijao se dosta sporije nego što je očekivano, pa se tek izbijanjem COVID-19 počeo koristiti u većem obimu. U svakom slučaju, ovakva organizacija rada ima mnoge prednosti, a kao jedna od glavnih izdvaja se značajno smanjenje troškova rada za poslodavca, kao i mogućnost bolje organizacije i korišćenja vremena za radnika, odnosno bolje usklađivane privatnih i poslovnih obaveza. Istovremeno, treba imati u vidu da je ovakav način rada izuzetno povoljan za zapošljavanje lica sa porodičnim obavezama, lica sa invaliditetom i starijih lica, kao i mogućnost uključivanja i lica koja žive u ruralnim sredinama i udaljenim područjim i njihovo zapošljavanje na poslovima koji su pretežno dostupni u gradovima.
Autor teksta: Milica Crnić
E-mail: [email protected]
