Položaj potrošača u poslednjih nekoliko decenija ubrzano se mijenja prateći trendove razvoja evropske ekonomije i potrebe evropskog tržišta. Isti je usko povezan za potrebom potrošača da uživaju korektan i transparentan tretman kao ugovorna strana u sistemu razmjene roba i usluga.
Upravo u tom pravcu države donose posebne propise kojima regulišu prava potrošača sa glavnim ciljem da potrošač u ugovornim odnosima ima status „ravnopravne stranke“ a na koji način će biti u mogućnosti da zaštite svoja prava. U tom smislu, pod ugovornim odnosom podrazumijeva se i odnos počev od obične kupovine u maloprodajnoj trgovini koji nastaje između prodavca i kupca, pa sve do složenih i „skupih“ ugovora između „velikih igrača“.
Ono što je posebno zanimljivo jesu ugovori koji prema evropskoj praksi sadržavaju tzv. nepoštene klauzule. Prema domaćoj praksi tzv. nepoštene klauzule mogle bi se izjednačiti sa našom zakonskom odrednicom „otežavajuće ili nepoštene ugovorne odredbe“.
Pod ugovorima koji sadržavaju tzv. nepoštene klauzule odnosno „otežavajuće ili nepoštene ugovorne odredbe“ smatrali bi se oni ugovori u kojima jedna ugovorna strana „pristupa“ ugovoru bez mogućnosti izmjena određenih ugovornih odredaba, odnosno izostaje pregovarački elemenat ugovaranja.
Takvi ugovori su nesumnjivo i ugovori o osiguranju.
Ugovore o osiguranju karakteriše činjenica da se isti zasnivaju na Opštim i Posebnim uslovima osiguranja koji su doneseni od strane osiguravajućeg društva.
Potpisivanjem ugovora o osiguranju, odnosno dobijanjem polise osiguranja osiguranik prihvata Opšte i Posebne uslove osiguranja koji predstavljaju sastavni dio polise osiguranja. Klauzula o prihvatanju ovih uslova u većini slučajeva nalazi se na samom dnu polise osiguranja, napisana sitnim slovima, na koju pretežno malo ko i obrati pažnju.
Nije rijetkost da se osiguranici žale, ističu da nisu ništa potpisali, odnosno da nikada nisu prihvatili nikakve Opšte i Posebne uslove osiguranja, a posebno da im isti nikada nisu ni uručeni.
Obaveza je osiguravajućeg društva da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju i polise osiguranja osiguranika upozna sa uslovima osiguranja kao i uslovima koji su sastavni dio polise osiguranja. Osiguranik ima pravo da navedene uslove traži i da se sa istim upozna prije samog potpisivanja ugovora.
Upravo zbog uslova osiguranja koje osiguravajuće društvo određuje, odnosno usvaja svojim aktima, sa aspekta ugovora o osiguranju, a u odnosu na osiguranika, osiguravajuće društvo ima status „moćnije strane“. Ovaj status osiguravajućem društvu priznaju i nadležni regulatorni organi.
Radi zaštite interesa potrošača odnosno osiguranika i korisnika prava iz ugovora o osiguranju kao „slabije ugovorne strane“, osiguravajuće društvo ima obavezu da osigurava ravnopravnost stranaka tokom trajanja i izvršavanja ugovora o osiguranju.
Ravnopravnost stranaka osiguravajuće društvo obezbjeđuje na način da osiguraniku i korisniku prava iz ugovora o osiguranju, odnosno potrošaču priznaje i obezbjeđuje pravo na informisanost.
Potrošač ima pravo da dobije odgovor na svako pitanje koje je u vezi sa ugovorom o osiguranju i da na osnovu dobijenih informacija slobodno donese odluku da li želi da zaključi ugovor o osiguranju.
Pravo na informisanost kod ugovora o osiguranju u vrsti neživotnih osiguranja podrazumijeva obavezu osiguravajućeg društva da osiguranika i korisnika prava iz ugovora o osiguranju na jasan i nedvosmislen način upozna sa vrstom i sadržajem ugovora o osiguranju, obimom i sadržajem osiguravajućeg pokrića, uslovima pod kojima se isto realizuje, a naročito o opštim i posebnim uslovima osiguranja, o mjerodavnom pravu za ugovor, vremenu trajanja ugovora o osiguranju, visini premije osiguranja, načinu plaćanja premije osiguranja, poreza i drugih troškova koji se zaračunavaju pored premije osiguranja i ukupnom iznosu plaćanja, pravu na otkaz, raskidu odnosno odustajanju od ugovora, načinu podnošenja, obradi i isplati zahtjeva za naknadu koje podnose osiguranici ili lica koja prema ugovoru imaju pravo na odštete i isplate, načinu rješavanja sporova osiguranika, Agenciji koja je nadležna za nadzor nad društvom za osiguranje, o Ombudsmanu u osiguranju, prednostima alternativnog / vansudskog načina rješavanja sporova i dr.
Kod ugovora o životnim osiguranjima, društvo je obavezno, osiguraniku i korisniku prava iz ugovora o osiguranju, pored prethodno navedenih podataka, u pismenom obliku dati i posebne podatke o osnovici i mjerilima za učešće u dobiti, tablicama otkupne vrijednosti, pravima na kapitalizaciju ugovora o životnom osiguranju i pravima iz takvog osiguranja te porezima koji se odnose na navedenu vrstu osiguranja.
Svi navedeni podaci koji se osiguraniku i korisniku prava iz ugovora o osiguranju stavljaju na raspolaganje moraju biti jasni, nedvosmisleni i lako dostupni.
Uslovi osiguranja i tarife premija koje donose osiguravajuće kuće ni u kom slučaju ne smiju sadržavati spomenute otežavajuće ili nepoštene ugovorne odredbe, odnosno odredbe koje bi bile suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje bi uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, na štetu stranke, zbog zloupotrebe položaja društva kao “moćnije” ugovorne strane.
Svako nepostupanje osiguravajućeg društva suprotno osnovnim načelima osiguranja povlači za sobom odgovornost. Međutim, osiguranik ne ismije izgubiti iz vida da je ugovor o osiguranju dvostrano obavezujući ugovor te da pored prava sadrži i obaveze koje je dužan da ispoštuje. U suprotnom, isti podliježe materijalnoj odgovornosti.
Autori teksta:
Natasa Škrbić, advokat ([email protected])
Petra Medakovic, adv.pripravnik ([email protected])
