Uvod
Tokom posljednjih nekoliko decenija globalna ekonomija doživjela je transformaciju bez presedana. Razvoj međunarodne trgovine, globalnih lanaca snabdijevanja i multinacionalnih kompanija omogućio je značajan ekonomski rast, ali je istovremeno otvorio brojna pitanja u vezi sa zaštitom ljudskih prava i životne sredine. Dok su kompanije ostvarivale značajne profite zahvaljujući globalizaciji poslovanja, sve više pažnje privlačili su slučajevi zagađenja životne sredine, eksploatacije radne snage, dječijeg rada, prisilnog rada i drugih negativnih posljedica poslovnih aktivnosti.
Tradicionalni pristup korporativnoj odgovornosti uglavnom se zasnivao na dobrovoljnim standardima i principima društveno odgovornog poslovanja. Međutim, rastuća svijest o klimatskim promjenama, degradaciji životne sredine i kršenjima ljudskih prava dovela je do razvoja novog regulatornog koncepta poznatog kao Corporate Environmental and Human Rights Due Diligence (CEHRDD), odnosno korporativna dubinska analiza uticaja na životnu sredinu i ljudska prava.
Ovaj koncept predstavlja prelazak sa dobrovoljne na obaveznu odgovornost kompanija za negativne posljedice njihovog poslovanja. Umjesto da reaguje tek nakon nastanka štete, savremeni regulatorni okvir zahtijeva od kompanija da proaktivno identifikuju, spriječe, ublaže i otklone rizike povezane sa ljudskim pravima i zaštitom životne sredine tokom čitavog poslovnog ciklusa.
Pojam i razvoj due diligence obaveza
Pojam due diligence tradicionalno se koristio u korporativnim transakcijama, investicijama i finansijskom sektoru kako bi označio proces detaljne provjere poslovanja određene kompanije prije donošenja investicione odluke. Međutim, u oblasti ljudskih prava i zaštite životne sredine ovaj termin dobio je znatno šire značenje.
Ključni trenutak predstavlja usvajanje UN Guiding Principles on Business and Human Rights 2011. godine. Ovi principi, koje je razvio profesor John Ruggie, uspostavili su okvir zasnovan na tri stuba: obavezi države da štiti ljudska prava, odgovornosti kompanija da poštuju ljudska prava i pravu žrtava na djelotvoran pravni lijek.
Prema ovom okviru, kompanije moraju uspostaviti sistem kojim identifikuju i procjenjuju potencijalne negativne uticaje svog poslovanja na ljudska prava. Ova obaveza ne odnosi se samo na aktivnosti same kompanije nego i na njene podružnice, dobavljače i poslovne partnere.
Paralelno sa razvojem standarda ljudskih prava, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) razvila je Smjernice za multinacionalna preduzeća koje takođe predviđaju obavezu sprovođenja dubinske analize rizika.
Tokom vremena dobrovoljni standardi pokazali su određene nedostatke. Mnoge kompanije formalno su prihvatale principe održivosti, ali nisu preduzimale konkretne mjere za njihovu primjenu. Zbog toga su pojedine države počele uvoditi zakonske obaveze due diligence postupaka.
Evropski regulatorni okvir
Evropska unija danas predstavlja globalnog lidera u razvoju obaveznih due diligence standarda. Najznačajniji korak predstavlja donošenje Direktive o korporativnoj dubinskoj analizi održivosti (Corporate Sustainability Due Diligence Directive – CSDDD).
Cilj Direktive jeste da osigura odgovorno poslovanje velikih kompanija i njihovu odgovornost za negativne uticaje na ljudska prava i životnu sredinu. Direktiva zahtijeva od kompanija da uspostave sistem identifikacije, prevencije, ublažavanja i otklanjanja negativnih posljedica koje proizlaze iz njihovog poslovanja ili poslovanja njihovih partnera.
Posebna vrijednost Direktive ogleda se u činjenici da se obaveze ne ograničavaju samo na direktne aktivnosti kompanije. One obuhvataju i takozvani lanac aktivnosti, uključujući dobavljače sirovina, proizvođače komponenti, logističke partnere i druge učesnike u lancu vrijednosti.
Pored Direktive, Evropska unija je usvojila i niz drugih instrumenata koji doprinose jačanju korporativne odgovornosti. Među njima se posebno izdvajaju Uredba o baterijama, Uredba o proizvodima bez krčenja šuma i Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD).
Ovi propisi zajedno stvaraju novi regulatorni ekosistem u kojem održivost postaje sastavni dio korporativnog upravljanja.
Ljudska prava kao predmet korporativne odgovornosti
Jedan od najvažnijih aspekata due diligence sistema odnosi se na zaštitu ljudskih prava. Savremene kompanije djeluju u kompleksnim međunarodnim lancima snabdijevanja gdje postoji značajan rizik od kršenja osnovnih prava radnika i lokalnih zajednica.
Najčešći rizici uključuju:
- dječiji rad,
- prisilni rad,
- diskriminaciju,
- nebezbjedne uslove rada,
- uskraćivanje prava na sindikalno organizovanje,
- neadekvatnu naknadu za rad,
- prisilno raseljavanje lokalnog stanovništva.
Od kompanija se očekuje da identifikuju ove rizike prije nego što dođe do njihovog ostvarivanja. To podrazumijeva detaljnu procjenu poslovnih partnera, redovne revizije dobavljača i uspostavljanje mehanizama za prijavljivanje nepravilnosti.
Poseban izazov predstavljaju globalni lanci snabdijevanja. Kompanija sa sjedištem u Evropi može biti odgovorna za kršenja ljudskih prava koja se dešavaju hiljadama kilometara daleko ukoliko nije preduzela razumne mjere za njihovo sprečavanje.
Zaštita životne sredine i klimatske obaveze
Druga ključna komponenta due diligence sistema odnosi se na životnu sredinu.
Posljednjih godina klimatske promjene postale su jedno od centralnih pitanja međunarodne politike i ekonomije. Naučna zajednica upozorava da su emisije gasova sa efektom staklene bašte dostigle nivo koji ozbiljno ugrožava globalne ekosisteme.
Kompanije imaju značajnu ulogu u ovom procesu jer njihove aktivnosti mogu dovesti do:
- zagađenja vazduha,
- zagađenja voda,
- degradacije zemljišta,
- gubitka biodiverziteta,
- emisija ugljen-dioksida,
- prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa.
Zbog toga due diligence obaveze uključuju procjenu ekoloških rizika i uticaja poslovnih aktivnosti.
Savremeni regulatorni okvir sve više povezuje korporativnu odgovornost sa klimatskim ciljevima Pariškog sporazuma. Od velikih kompanija očekuje se da usvoje planove tranzicije ka klimatski neutralnom poslovanju i da kontinuirano prate svoje emisije ugljenika.
Time zaštita životne sredine postaje ne samo pitanje regulatorne usklađenosti nego i strateško pitanje korporativnog upravljanja.
Korporativno upravljanje i odgovornost menadžmenta
Due diligence nije samo tehnički ili administrativni proces. On zahtijeva promjene u načinu upravljanja kompanijama.
Tradicionalni model korporativnog upravljanja bio je usmjeren prvenstveno na ostvarivanje profita za akcionare. Savremeni pristup polazi od koncepta stakeholder capitalism, prema kojem kompanija mora voditi računa i o interesima zaposlenih, potrošača, lokalnih zajednica i životne sredine.
U tom kontekstu upravni odbori i izvršni direktori dobijaju nove odgovornosti.
Od njih se očekuje da:
- usvajaju politike održivosti,
- nadziru due diligence procese,
- osiguraju adekvatne resurse za sprovođenje mjera,
- prate rezultate i izvještavaju zainteresovane strane.
Sve češće se postavlja pitanje lične odgovornosti članova uprave za propuste u upravljanju rizicima povezanima sa ljudskim pravima i životnom sredinom.
Pravni i poslovni izazovi implementacije
Iako koncept due diligence donosi brojne koristi, njegova implementacija nije jednostavna.
Prvi izazov predstavlja identifikacija rizika. Velike multinacionalne kompanije često imaju hiljade dobavljača širom svijeta. Prikupljanje relevantnih informacija i procjena rizika zahtijevaju značajne finansijske i organizacione resurse.
Drugi izazov odnosi se na troškove usklađivanja. Uspostavljanje procedura, edukacija zaposlenih, angažovanje stručnjaka i sprovođenje revizija mogu predstavljati značajno opterećenje za kompanije.
Treći problem jeste pitanje odgovornosti za aktivnosti trećih lica. Kompanije često nemaju direktnu kontrolu nad svim učesnicima u lancu snabdijevanja, ali se od njih očekuje da utiču na ponašanje svojih poslovnih partnera.
Uprkos ovim izazovima, sve više kompanija prepoznaje da efikasan due diligence sistem može smanjiti regulatorne, reputacione i finansijske rizike.
Značaj za Bosnu i Hercegovinu
Iako Bosna i Hercegovina nije članica Evropske unije, evropski due diligence standardi imaće značajan uticaj na domaću privredu.
Veliki broj kompanija iz Bosne i Hercegovine posluje kao dobavljač evropskih kompanija. Takve kompanije će sve češće morati dokazivati da poštuju standarde zaštite ljudskih prava i životne sredine.
Posebno će biti pogođeni sektori:
- metalne industrije,
- drvne industrije,
- tekstilne industrije,
- energetike,
- rudarstva,
- poljoprivrede.
Evropski kupci će zahtijevati informacije o uslovima rada, zaštiti životne sredine, emisijama ugljenika i drugim aspektima održivosti. To znači da će due diligence standardi postati faktor konkurentnosti i za kompanije iz Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, proces evropskih integracija podrazumijeva postepeno usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije. Stoga se može očekivati da će principi korporativne odgovornosti postepeno postati sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine.
Uloga advokatskih firmi
Razvoj due diligence obaveza stvara i nove mogućnosti za pravnu profesiju. Advokatske kancelarije danas imaju ključnu ulogu u:
- procjeni regulatornih rizika,
- izradi politika održivosti,
- sprovođenju due diligence postupaka,
- reviziji ugovora sa dobavljačima,
- izradi mehanizama za prijavljivanje nepravilnosti,
- zastupanju kompanija u regulatornim postupcima.
Posebno je važna multidisciplinarna saradnja između pravnika, stručnjaka za zaštitu životne sredine, revizora i eksperata za ljudska prava. U narednim godinama očekuje se značajan rast potražnje za pravnim uslugama u ovoj oblasti.
U Bosni i Hercegovini ovo pitanje ima poseban značaj zbog složenog pravnog sistema, podijeljenih nadležnosti i različitih propisa na nivou države, entiteta, kantona i Brčko distrikta. Zbog toga se postavlja praktično pitanje: da li je za ovakvu vrstu due diligence-a bolje angažovati advokatsku firmu ili advokata koji radi samostalno?
U većini slučajeva prednost bi trebalo dati advokatskoj firmi. Razlog je u tome što je ova oblast izrazito multidisciplinarna. Kvalitetna analiza obuhvata korporativno pravo, radno pravo, zaštitu životne sredine, zaštitu ličnih podataka, ugovore sa dobavljačima, regulatorna pitanja i potencijalne sporove. Teško je očekivati da jedan advokat može jednako kvalitetno pokriti sve ove oblasti.
Pored toga, due diligence obično zahtijeva pregled velikog broja dokumenata, razgovore sa menadžmentom, analizu internih procedura i izradu detaljnog izvještaja. Advokatska firma može angažovati više članova tima i tako obezbijediti efikasnost, rokove i širu stručnu perspektivu.
Samostalni advokat može biti dobar izbor kod manjih ili usko specijalizovanih zadataka, naročito ako ima posebno iskustvo u određenoj industriji. Međutim, kod većih projekata, stranih investitora, infrastrukturnih poslova ili kompleksnih lanaca snabdijevanja, advokatska firma obično pruža veću sigurnost, kontinuitet i institucionalni kapacitet.
Zato je za sveobuhvatan Corporate Environmental and Human Rights Due Diligence u Bosni i Hercegovini najčešće bolje angažovati advokatsku firmu sa multidisciplinarnim timom.
Zaključak
Corporate Environmental and Human Rights Due Diligence predstavlja jednu od najznačajnijih promjena u savremenom korporativnom pravu. Ovaj koncept odražava prelazak sa dobrovoljne društvene odgovornosti na obavezno upravljanje rizicima povezanim sa ljudskim pravima i životnom sredinom.
Razvoj međunarodnih standarda, a posebno regulatornih inicijativa Evropske unije, pokazuje da održivost postaje sastavni dio korporativnog upravljanja i poslovne strategije. Kompanije više ne mogu posmatrati zaštitu ljudskih prava i životne sredine kao sporedna pitanja ili isključivo reputacioni izazov. Ona postaju predmet konkretnih pravnih obaveza i regulatornog nadzora.
Za Bosnu i Hercegovinu ovaj proces predstavlja i izazov i priliku. Domaće kompanije moraće se prilagoditi novim zahtjevima evropskog tržišta, ali će istovremeno imati mogućnost da kroz unapređenje standarda poslovanja povećaju svoju konkurentnost i pristup međunarodnim lancima vrijednosti.
U konačnici, cilj due diligence sistema nije samo smanjenje pravnih rizika nego stvaranje održivijeg ekonomskog modela u kojem se privredni razvoj ostvaruje uz puno poštovanje ljudskih prava i očuvanje životne sredine za buduće generacije.
Autor: Aleksandar Sajic
