DBB ugovori (Design-Bid-Build)

1. Uvod

U građevinskoj industriji postoje različiti modeli ugovaranja, a jedan od najčešće korištenih je DBB model – Design-Bid-Build (projektovanje-ponuda-izgradnja). Ovaj tradicionalni model godinama je standard u javnim i privatnim projektima širom svijeta, uključujući i zemlje našeg regiona. Njegova glavna karakteristika je sekvencijalni pristup: prvo se radi projekt, zatim se provodi postupak odabira izvođača , a tek onda slijedi izgradnja.

2. Struktura DBB modela

DBB se sastoji od tri glavne faze:

1. Projektovanje (Design)
   Investitor angažujew projektanta (arhitekta i/ili inženjere) koji izrađuju kompletnu projektnu dokumentaciju: idejni, glavni i izvedbeni projekt. Projektant može biti angažovan direktno ili putem javnog nadmetanja.
2. Nadmetanje (Bid)
   Kada je projektna dokumentacija spremna, investitor objavljuje poziv za dostavljanje ponuda za izvođenje radova. Izvođači dostavljaju ponude koje uključuju cijenu, rokove i tehničke kapacitete. Ugovor se obično dodjeljuje najpovoljnijem ponuđaču, iako kriteriji mogu uključivati i kvalitetu, reference i druge faktore.
3. Izgradnja (Build)
   Nakon što je izvođač izabran i potpisan ugovor, kreće faza izgradnje prema prethodno definisanim projektima. Investitor može angažovati nadzorni inženjering kako bi osigurao da izvođenje bude u skladu s projektom i propisima.

3. Ključni akteri u DBB modelu

• Investitor – finansira projekt, odlučuje o angažmanu projektanta i izvođača, te upravlja projektom (ili to prepušta vođi projekta).
• Projektant – izrađuje projektnu dokumentaciju, te može sudjelovati u fazi nadzora nad gradilištem.
• Izvođač radova – realizira građevinske radove na osnovu dobivene dokumentacije.
• Nadzor (inženjer ili pravna osoba) – prati kvalitetu radova, usklađenost s projektom i zakonima.

4. Prednosti DBB modela

• Jasna podjela odgovornosti: Projektant i izvođač imaju jasno definisane zadatke i odgovornosti.
• Transparentnost kod javnih nabavki: Model je posebno prikladan za javne projekte jer omogućuje otvoreno nadmetanje i uspoređivanje ponuda.
• Kontrola nad dizajnom: Investitor zadržava punu kontrolu nad projektom prije odabira izvođača.
• Iskustvo i praksa: DBB je poznat i široko prihvaćen model s dobro razvijenom pravnom i tehničkom praksom.

5. Nedostaci DBB modela

• Vremenska neučinkovitost: Sekvencijalni pristup znači da projekt traje duže – radovi ne mogu početi dok se ne završi projektovanje i nadmetanje.
• Rizik nesporazuma: Projektant nije u direktnom ugovornom odnosu s izvođačem pa može doći do nesuglasica i problema u tumačenju projektne dokumentacije.
• Poteškoće kod promjena: Ako tokom gradnje dođe do potrebe za promjenama, to može povećati troškove i uzrokovati kašnjenja.
• Ograničena inovacija izvođača: Izvođač nema mogućnost uticaja na projekt jer ga nije sam radio – samim time je manje fleksibilan i inovativan.

6. Usporedba s alternativnim modelima

• Design and Build (D&B) – u ovom modelu isti subjekt (ili konzorcij) projektuje i gradi. Glavna prednost je ubrzanje procesa jer se faze preklapaju, ali investitor ima manje kontrole nad dizajnom.
• Construction Management (CM) – investitor angažuje menadžera gradnje koji vodi projekt, a izvođači se angažuju za pojedine dijelove. Pruža fleksibilnost, ali traži iskusnog investitora.
• Integrated Project Delivery (IPD) – svi ključni sudionici (projektant, izvođač, investitor) učestvuju zajedno u ranoj fazi planiranja i dijele rizike i nagrade. Kompleksniji model, ali potencijalno učinkovitiji.

7. Primjena DBB modela u praksi

DBB se često koristi u:

• Javnim infrastrukturnim projektima (putebi, škole, bolnice) – zbog transparentnosti i kontrole troškova.
• Manjim projektima gdje su zahtjevi jednostavni i jasno definisani.
• Projektima gdje investitor želi punu kontrolu nad dizajnom prije početka radova.

U državama gdje su javna nabavka i zakonski okvir usmjereni na jasne procedure i natječaje, DBB je često zakonom preferisani ili obavezni model.

9. Zaključak

DBB model ostaje osnovni oblik ugovaranja u građevinskoj industriji zahvaljujući svojoj jasnoći, predvidljivosti i pravnoj utemeljenosti. Iako nije najbrži ni najsuvremeniji model, njegova robusnost, transparentnost i široka primjena čine ga i dalje relevantnim. Međutim, s razvojem kompleksnijih projekata i potrebom za većom fleksibilnošću i bržim izvođenjem, investitori sve češće razmatraju alternativne modele ugovaranja.

Za investitore koji žele punu kontrolu, minimalizirati rizike u fazi projektovanja i provesti transparentno nadmetanje– DBB ostaje siguran izbor.

Autor: Aleksandar Sajic