Državljanstvo se u pravnoj teoriji definiše kao javnopravna veza između pojedinca i države, iz koje proizilaze određena prava i obaveze. Prava i obaveze koje karakterišu državljanstvo svojstvena su državljanima odnosne države, dok se strancima takva prava ne garantuju. Tako, na primjer, državljani imaju aktivno i pasivno biračko pravo, pravo sticanja nekretnine ili obavezu služenja vojnog roka u oružanim snagama države čiji su državljani.
Savremeni trendovi migracije stanovništva i globalizacija u opštem smislu riječi, doveli su do toga da se sve češće postavlja pitanje da li pojedinac može istovremeno biti državljanin više od jedne države, odnosno da li može imati tzv. dvojno državljanstvo. Ovo pitanje je na našim prostorima postalo aktuelno nakon raspada SFRJ, kada su mnogi pojedinci imali uslove za sticanje državljantva više država bivših članica SFRJ.
Svaka država svojim domaćim zakonodavstvom uređuje pitanje sticanja svog državljanstva i mogućnost sticanja drugog državljanstva. U Bosni i Hercegovini, pitanje državljanstva uređeno je Zakonom o državljanstvu BiH, te entitetskim zakonima o državljanstvu. Državljanstvo BiH se u skladu sa odredbama Zakona stiče: porijeklom, rođenjem na teritoriji Bosne i Hercegovine, usvajanjem, putem naturalizacije, te putem međunarodnog sporazuma.
Prema Zakonu o državljanstvu BiH, državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da postoji bilateralni sporazum između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u skladu sa članom IV 4. d) Ustava.
Bosna i Hercegovina u ovom trenutku ima zaključene bilateralne sporazume sa tri države, i to Republikom Srbijom, Republikom Hrvatskom i Kraljevinom Švedskom. Dakle, državljani Bosne i Hercegovine mogu, pored državljanstva BiH, imati i državljanstvo jedne od navedene tri države, u skladu sa odredbama međunarodnih ugovora.
U vezi sa ovim pitanjem je i pitanje nadzora nad sticanjem državljanstva druge države. U Bosni i Hercegovini ne postoji uspostavljen mehanizam nadzora, pa je moguće da pojedinac, pored državljanstva BiH, stekne državljanstvo neke druge države (izuzev onih sa kojima BiH ima zaključen bilateralni sporazum). Ovo će biti moguće u slučajevima u kojima strana država, čije se državljanstvo stiče, ne zahtijeva prestanak ranijeg državljanstva kao uslov za sticanje državljanstva u toj državi. U tom slučaju će biti moguće da državljanin BiH ima državljanstvo i druge države, izuzev navedene tri države sa kojima BiH ima bilateralne sporazume o sticanju dvojnog državljanstva.
Uslovi za sticanje državljanstva propisuju se zakonom države čije se državljanstvo stiče, dok se u slučaju dvojnog državljanstva primjenjuju i odredbe bilateralnih sporazuma u kojima se propisuju uslovi za sticanje drugog državljanstva.
Tako, na primjer, u Ugovoru o dvojnom državljanstvu između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije (sada Srbije), države ugovornice su saglasne da državljanin jedne države ugovornice može steći i državljanstvo druge države ugovornice. Državljanstvo jedne države ugovornice može steći državljanin druge države ugovornice, pod uslovima: 1) da je navršio 18 godina života, 2) da ima prijavljen boravak najmanje tri godine na teritoriji države ugovornice čije državljanstvo stiče, odn. najmanje godinu dana ako je u braku sa državljaninom te države ugovornice, 3) da u državi ugovornici čije državljanstvo stiče nije osuđivan za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko tri godine, 4) da mu nije izrečena mjera bezbjednosti protjerivanja stranca iz države ugovornice čije državljanstvo stiče za posljednje tri godine prije podnošenja zahtijeva ili zaštitna mjera udaljavanja stranca sa teritorije države ugovornice čije državljanstvo stiče za posljednju godinu dana prije podnošenja zahtijeva, 5) da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da će poštovati pravni poredak države ugovornice čije državljanstvo stiče. Pored toga, u Ugovoru je jasno propisano da su države ugovornice saglasne da državljani jedne države ugovornice mogu sticati i državljanstvo druge države ugovornice u skladu sa zakonodavstvom država ugovornica i da sticanje drugog državljanstva neće biti uslovljeno prestankom ranijeg državljanstva.
Takođe, i u Ugovoru o dvojnom državljanstvu koji Bosna i Hercegovina ima zaključen sa Republikom Hrvatskom, propisano je da državljanin jedne države ugovornice, koji posjeduje ili je stekao državljanstvo druge države ugovornice na način i u postupku utvrđenom propisima te države, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili sticanja izgubiti državljanstvo prve države ugovornice, niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva te države. Ovaj Ugovor ne propisuje olakšice u pogledu uslova za sticanje državljanstva, koji su propisani domaćim zakonodavstvom država, već uređuje pitanje postojanja dvojnog državljanstva, kao i vršenje prava i obaveza po osnovu državljanstva obje države.
Kada je riječ o sankcijama za sticanje drugog državljanstva suprotno propisima, u nekim državama zakon kao sankciju propisuje gubitak državljanstva te države. U pojedinim slučajevima zakoni propisuju da je potrebno da se ispune određene formalnosti prije sticanja državljanstva druge države. U svakom slučaju, potrebno je konsultovati zakone obje države kako bi se utvrdili uslovi i zahtjevi potrebni za sticanje drugog državljanstva.
Nakon sticanja dvojnog državljanstva, pojedinac ima određena prava i obaveze prema dvije države, a sadržaj tih prava i obaveza uređuje se zakonskim propisima i bilateralnim sporazumom, ukoliko je isti zaključen.
Zakon o državljanstvu BiH ne predviđa mogućnost automatskog gubitka državljanstva BiH u slučaju sticanja državljanstva neke druge države. Sa druge strane, za sticanje državljanstva BiH putem naturalizacije, Zakon predviđa da je uslov odricanje ili prestanak ranijeg državljanstva prije sticanja državljanstva BiH, osim ako bilateralni sporazum ne predviđa drugačije. Prema tome, ukoliko pojedinac ima državljanstvo strane države, državljanstvo BiH će moći da stekne samo ukoliko se odrekne ranijeg državljanstva, izuzev ako je državljanin država sa kojima BiH ima zaključen bilateralni sporazum.
Na kraju, možemo zaključiti da je u BiH usvojena relativno liberalna koncepcija dvojnog državljanstva, prema kojoj se državljanstvo BiH ne može automatski oduzeti pojedincu uslijed činjenice da je stekao državljanstvo neke druge države, s tim da pojedinac ne može postati državljanin BiH ukoliko mu ne prestane ranije državljanstvo, osim u slučaju postojanja bilateralnog međudržavnog sporazuma.
Autor: Igor Letica
E-mail: [email protected]
