Regulisanje radno-pravnog statusa zdravstvenih radnika

Radni odnos zdravstvenih radnika, prava,obaveze i odgovornost iz  radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada regulisani su Zakonom o radu Republike Srpske.Zdravstveni radnici radni odnos mogu zasnovati na neodređeno ili određeno vrijeme. Ukoliko zasnivaju radni odnos na određeno vrijeme neophodno je da budu ispunjeni svi uslovi koji su propisani članom 39. Zakona o radu, a kojim članom je tačno određeno kada i pod kojim uslovima se može zasnovati radni odnos na određeno vrijeme i za koji period. Ukoliko se ugovor o radu  na određeno vrijeme zaključi suprotno navedenim odredbama smatraće se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme. Radno vrijeme se organizuje u zavisnosti od potrebe rada i organizacije zdravstvene ustanove, ali ono uvijek treba da iznosi četrdeset časova u radnoj sedmici.S tim što zdravstveni radnici koji rade na radnim mjestima i poslovima na kojima je i pored primjene odgovarajućih mjera i sredstava zaštite na radu postoji povećano štetno dejstvo uslova rada na zdravlje radnika kao što su razna zračenja, tim radicima skraćuje se radno vrijeme srazmjerno štetnom dejstvu, a najviše do deset časova sedmično.Ovi radnici takođe imaju pravo i na duži godišnji odmor i to najmanje u trajanju od trideset radnih dana. Plata i druga primanja po osnovu rada  zdravstvenim radnicima zaposlenim u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske se obračunava i isplaćuje u skladu sa Zakonom o platama zaposlenih u javim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske. Plata se sastoji od osnovne plate, uvećanja plate i naknada propisanih navedenim zakonom i predstavlja bruto platu.Prilikom obavljanja poslova zdravstveni radnici su dužni da se pridržajavu obaveza propisanih zakonom, kolektivnim ugovorom,pravilnikom o radu, internim aktima poslodavca  i ugovorom o radu i da svoje obaveze izvršavaju na način kojim neće onemogućiti ili ometati druge radne kolege u njihovim obavezama.Za sve povrede radnih obaveza odgovaraju poslodavacu u skladu sa zakonom.Za povredu radne obaveze može se izreći pismeno upozorenje,novčana kazna i prestanak radnog odnosa.Da bi se izrekla bilo koja od navedenih mjera potrebno je da poslodavac utvrdi da je zdravstveni radnik učinio povredu koja mu se stavlja na teret i da je radniku omogućeno da se izjasni na navode o povredi koja mu se stavlja na teret.Radni odnos zdravstvenih radnika može prestati istekom roka na koji je zasnovan, kada radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja,sporazumom između radnika i poslodavca,otkazom ugovora o radu od strane radnika ili poslodavca,odlukom nadležnog suda,smrću radnika.

Zdravstveni radnici u praksi često obavljaju poslove van radnog odnosa na način da zaključuju Ugovor o djelu i Ugovor o dopunskom radu.Ugovor o djelu se može zaključiti samo radi obavljanja poslova koji su van djelatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari,samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektulanog posla.Ukoliko se zaključuju suprotno odredbama zakona smatra se da je u pitanju zloupotreba ove vrste obligaciono-pravnog ugovora i prikrivanje radnog odnosa za koji se treba zaključiti ugovor o radu. Druga vrsta ugovora koji se često koristi u praksi zdravstvenih radnika je ugovor o dopunskom radu koji može zaključiti svaki zdravstveni radnik koji već radi sa punim radnim vremenog kod jednog poslodavca, pa sa drugim zaključuje ovu vrstu ugovora do polovine radnog vremena pod uslovom da se radno vrijeme radnika kod tih poslodavaca ne podudara i da se ne radi o konkurentnim poslovima.Ukoliko su u pitanju konkurenti poslovi u tom slučaju je potrebna saglasnost poslodavca kod kojeg je zaposlen sa punim radnim vremenom.

                                                                                                                                   Autor teksta: Sanja Đukić

About the author