“Food waste” odnosno otpad od hrane, je dostigao ogromne razmjere širom planete uzimajući u obzir velike količine proizvedene hrane koja se svakodnevno baca. Nažalost, za mnoge ljude u svijetu bacanje hrane je postalo navika što potvrđuje i činjenica da se čak 30% proizvedene hrane gubi ili baca na globalnom nivou, dok sa druge strane često zanemarujemo podatak da oko 700 miliona ljudi na svijetu gladuje svakog dana.
Situacija u Bosni i Hercegovini je jednako poražavajuća, imajući u vidu da skoro 500 tona otpada hrane završi na deponiji svakog dana, a Bosna i Hercegovina svakako spada među siromašnije zemlje svijeta.
Pored toga, otpad od hrane čini desetinu svih emisija gasova staklene bašte. Razlaganje ovakvog otpada na deponijama proizvodi metan, jak gas staklene bašte koji doprinosi globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama. Ovo predstavlja ozbiljan problem imajući u vidu da je metan gas staklene bašte koji zagrijava atmosferu do 80 puta brže od ugljen – dioksida. Posljedice svega navedenog su višestruke, od finansijskih gubitaka i pogoršavanja zdravlja ljudi, do ozbiljnih uticaja na životnu sredinu.
Važno je razlikovati pojam “otpad od hrane“ od pojma „gubitak hrane”. Naime, otpad od hrane se odnosi na hranu koja je pogodna za potrošnju, ali se svjesno odbacuje u fazi pripreme, prodaje ili potrošnje. Dakle, otpad od hrane se odnosi na jestivu hranu koja je namijenjena za prehranu ljudi. Gubitak hrane se javlja u fazi proizvodnje i distribucije, a odnosi na neizbiježno odbacivanje hrane bilo zbog štetočina, ekstremnih vremenskih uslova ili bolesti. Takođe, na gubitak hrane utiče i promjena u potražnji na tržištu, a moramo uzeti u obzir i činjenicu da nisu svi dijelovi namirnica jestivi.
Ovoj problematici bi svakako trebalo posvetiti veliku pažnju jer smanjenje rasipanja i gubitka hrane je od suštinskog značaja u svijetu u kojem broj ljudi pogođenih glađu rapidno raste, dok se tone i tone jestive hrane rasipaju i gube svakog dana. Takođe, rasipajući hranu nepotrebno trošimo ionako ograničene prirodne resurse.
Najtužnije od svega je što se toliko hrane baca uprkos ozbiljnoj potrebi za svježom hranom u ugroženim zajednicama. Brojne nevladine organizacije rade na rješavanju ovog problema i pokušavaju da pomognu bolesnim, starim, mentalno oboljelim i drugim ugroženim licima koji sebi ne mogu priuštiti kupovinu hrane i koji zavise od donacija.
Imajući u vidu navedeno, ne možemo da ne spomenemo aktuelni Zakon o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dodatnu vrijednost Bosne i Hercegovine, kojima su donatori hrane sada oslobođeni plaćanja PDV-a. Ranije je trgovačkim lancima, restoranima i ostalima koji se bave tim poslom bilo mnogo “jeftinije” da bacaju hranu i šalju na deponije, nego da je doniraju onima kojima je potrebna. Na godišnjem nivou uništavana je hrana velike vrijednosti, dok se broj korisnika javnih kuhinja svakodnevno povećava. S tim u vezi, član 5. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost Bosne i Hercegovine dopunjen je tačkom c) koja glasi: Prometom dobara uz naknadu ne smatra se “davanje poklona u hrani kao donacija koju poreski obveznik u svrhu spriječavanja njenog uništavanja, zaštite okoline i pomoći krajnjim primateljima donira isključivo posrednicima u doniranju hrane registrovanim za prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći”.
Važno je spomenuti i da su nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dodatnu vrijednost Bosne i Hercegovine prve donacije hrane već počele pristizati.
Problematika otpada od hrane u našem zakonodavstvu regulisana je, između ostalog, Zakonom o zaštiti životne sredine, Zakonom o upravljanju otpadom, kao i podzakonskim aktima kao što su Pravinik o higijeni hrane i Pravilnik o higijeni hrane životinjskog porijekla. Pravilnikom o higijeni hrane propisano je da se otpad od hrane obavezno odlaže u kontejnere koji se mogu zatvoriti. Kontejneri za odlaganje otpada izrađuju se na odgovarajući način, tako da se lako čiste, održavaju i po potrebi dezinfikuju. Propisano je da se prostor za odlaganje otpada izrađuje i da se njime upravlja na način koji omogućava njegovo održavanje u čistom stanju i da ima odgovarajuću zaštitu od ulaska životinja i štetočina. Otpad se obavezno uništava na higijenski i ekološkin prihvatljiv način.
U konačnici, u cilju smanjenja količine otpada od hrane važno je poboljšati način upravljanja hranom i viškovima hrane. Svi učesnici u lancu snabdijevanja hranom trebalo bi da u okviru svojih aktivnosti stvaranje otpada od hrane svedu na minimum, uključujući i viškove hrane koji na kraju mogu postati otpad.
Autor teksta: Anja Banjac
E-mail: [email protected]
