UVOD
Pojava genetski modifikovanih organizama u lancu prehrane, njihova primjena u medicini, kao i njihova široka upotreba u ostalim aspektima života ljudi, sa sobom je donijela niz rasprava na globalnom nivou u pogledu opravdanosti i realne potrebe za primjenom ove pojave novih proizvoda bioinženjeringa. Najglasnije debate ogledale su se upravo u pogledu upotrebe ovih organizama i njihovih potencijalnih rizika po ljudsko zdravlje, a potom naravno i efekata ovih organizama koje potencijalno mogu da ostvare na cjelokupnu životnu sredinu. Svakako ne treba izgubiti iz vida da, iako se radi o proizvodima koji su u najvećoj mjeri uključeni u prehranu životinja i ljudi, itekako mogu ostaviti posljedice i na ekološkom i ekonomsko-političkom nivou. Moderne mogućnosti i dostignuća biotehnologije su otvorile vrata nastanku novih vrsta živih organizama, koji ne nastaju prirodnim putem, već u čije je stvaranje uključen ljudski faktor. Stoga, razvoj genetski modifikovanih organizama i upozorenje naučnika da oni sa sobom ipak nose određene opasnosti, dovodi do potrebe da se ova oblast i zakonski reguliše.
U Bosni i Hercegovini oblast primjene genetski modifikovanih organizama u ljudskoj prehrani kao i u prehrani za životinje uređena je Zakonom o genetski modifikovanim organizmima koji je na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BIH u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko distrikta BIH usvojen 2009. godine od strane oba doma Parlamentarne skupštine BIH. Cilj ovog zakona jeste osiguranje visokog nivoa zaštite života i zdravlja ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, životne sredine, kao i interesa potrošača kroz što bolju i efikasniju kontrolu hrane na eventualno prisustvo GMO u skladu sa aktuelnim standardima koji se primjenjuju u zemljama EU.
Na pitanja koja nisu regulisana Zakonom, a odnose se na uvoz, tranzit, stavljanje na tržište, upotrebu, proizvodnju, zdravstvenu ispravnost i označavanje hrane i hrane za životinje, koja se sastoji, sadrži ili vodi porijeklo od GMO, primjenjuju se odredbe Zakona o hrani BiH i posebnih propisa donesenih na osnovu tog zakona.
Organizam predstavlja svaku biološku jedinku sposobnu da se reprodukuje i prenosi genetski materijal. Genetski materijal je dio biljke, životinje, mikroorganizma, gljive i virusa koji sadrži nasljednu informaciju.
Postupak genetske modifikacije organizma predstavlja ciljanu izmjenu nasljednog genetskog materijala organizama, koja ne nastaje prirodnom rekombinacijom i indukcijom mutacija. Rezultat tog postupka je genetski modifikovan organizam, koji predstavlja svaki organizam, osim ljudskog, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne može postići prirodnim razmnožavanjem ili prirodnom rekombinacijom.
Proizvod od GMO označava preparat koji je proizveden ili sadrži jedan ili više GMO, bez obzira na stepen njegove obrade, koji je namijenjen stavljanju na tržište.
Biodiverzitet, odnosno biološka raznovrsnost, definiše se kao sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dio kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosistema i ekoloških kompleksa, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, te raznolikost između ekoloških sistema.
NADLEŽNI ORGANI ZA REGULISANJE PITANJA KOJA SE ODNOSE NA GMO U BiH
U Bosni i Hercegovini, nadležni organi za pitanja koja se odnose na GMO su Agencija za sigurnost hrane BiH, Kancelarija za veterinarstvo BiH, Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja, organi entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH nadležni za oblast poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, te zdravlja i okoline.
Nadležni organi provode službene kontrole, inspekcijski i upravni nadzor u skladu sa važećim zakonskim propisima u BiH, entitetima i Brčko Distriktu BiH. Nadležni organi imaju dužnost međusobne saradnje u ostvarivanju obaveza propisanih zakonom. Stručnu pomoć u provođenju zakona nadležni organi dobijaju od Naučno-stručnog tijela, dok je Agencija za sigurnost hrane BiH centralno i koordinaciono tijelo za obavljanje stručnih poslova u vezi sa GMO.
UPOTREBA I POSTUPAK ODOBRAVANJA GMO
Domaći zakon je predvidio da su prekogranični prenos, tranzit, ograničena upotreba, namjerno unošenje u okolinu i stavljanje na tržište GMO i proizvoda koji se sastoje, sadrže ili vode porijeklo od GMO dozvoljeni pod uslovima i na način propisan zakonom i posebnim propisima. U cilju dobijanja odobrenja za upotrebu GMO, potrebno je da zainteresovano lice podnese odgovarajući zahtjev u kojem će se navesti podaci o procjeni rizika, sigurnosne mjere koje se moraju preduzeti, detaljni podaci o svakom slučaju ograničene upotrebe, namjernog unošenja ili stavljanja na tržište, te povjerljivi podaci. Međutim, podnosilac zahtjeva dužan je, preko ovlaštenog pravnog lica, prije podnošenja zahtjeva za odobrenje upotrebe GMO, pribaviti procjenu rizika upotrebe GMO, a koju procjenu rizika izrađuju pravna lica koja ovlasti Savjet ministara, na prijedlog Agencije.
Na osnovu analize karakteristika GMO-a, ekološkog sistema, biološke raznovrsnosti i uticaja na zdravlje ljudi ili okolinu u procjeni se utvrđuje:
- procjena mogućih negativnih uticaja i njihove moguće posljedice na zdravlje ljudi ili okolinu,
- stepen opasnosti,
- potrebne mjere za nadzor,
- potrebne mjere sprječavanja opasnosti i drugih postupaka zaštite.
Uz ispunjenost svih materijalnih I formalnih uslova, podnosiocu se odobrenje za upotrebu GMO izdaje rješenjem od strane nadležnog organa, nakon verifikacije nadležnog naučno-stručnog tijela. Protiv ovakvog akta nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Odobrenjem za upotrebu GMO utvrđuje se način rada i mjere sigurnosti, dozvoljene tehnike i genetičke modifikacije. U slučaju nekontrolisanog korišćenja ili unošenja u okolinu GMO i proizvoda koji se sastoje, sadrže ili vode porijeklo od GMO, Agencija će naredbom odmah, a najkasnije u roku od tri dana utvrditi odgovarajuće mjere sigurnosti i zaštite.
Zakon jasno definiše da se upotreba GMO obavlja na način kojim se sprječava ili na najmanju moguću mjeru smanjuje opasnost za biološku raznolikost (biodiverzitet), vodeći računa o opasnostima za zdravlje ljudi ili okolinu uz prethodnu stručnu ekspertizu pribavljenu od nadležnog organa. Podnosilac zahtjeva ili lice koje upotrebljava GMO obavezno je na propisan način zbrinuti i trajno neškodljivo uništiti nastali otpad koji sadrži ili potiče od GMO na način da GMO više nije sposoban za reprodukciju ili prenos genetskog materijala, te da se njegov genetski materijal ne može prenijeti na druge organizme.
U pogledu javnosti i transparentnosti, Zakon propisuje da su podaci o upotrebi GMO i podaci o postupcima odobravanja nadležnog organa javni. Nadležni organ dužan je u postupku za izdavanje odobrenja za ograničenu upotrebu grupe 3 i 4, kao i odobrenja za namjerno unošenje GMO u okolinu, javnosti dati na uvid:
- sadržaj zahtjeva,
- sadržaj tehničke dokumentacije,
- procjenu rizika,
- sadržaj mišljenja Savjeta za GMO.
PREKOGRANIČNI PRENOS GMO
Uvoz GMO ili proizvoda koji se sastoje, sadrže ili vode porijeklo od GMO, dozvoljen je ukoliko je nadležni organ prije uvoza izdao odobrenje za upotrebu GMO u skladu sa odredbama Zakona i posebnih propisa.
Savjet ministara, na prijedlog nadležnog organa, privremeno će ograničiti ili zabraniti uvoz i upotrebu GMO ili proizvoda koji se sastoje, sadrže ili vode porijeklo od GMO:
- u slučaju nedostatka naučnih informacija i saznanja o mogućim razmjerama negativnih posljedica na zdravlje ljudi, biološku raznovrsnost ili okolinu,
- ako postoje novi ili dodatni naučno utemeljeni podaci o tome da proizvod može izazvati opasnost po zdravlje ljudi, biološku raznovrsnost ili okolinu, ili
- ako prethodno ispitivanje nije pokazalo željene rezultate zbog kojih je izvršeno modifikovanje.
NAMJERNO UNOŠENJE GMO U OKOLINU
Unošenje genetski modifikovanog reprodukcijskog biljnog materijala u okolinu može se odobriti samo na površinama koje će, na prijedlog nadležnog organa, utvrditi Savjet ministara.
Zakon je takođe određene kategorije zaštitio od unošenja GMO u iste, pa stoga nije dozvoljeno unošenje GMO-a u:
- zaštićena područja,
- područja ekološke mreže,
- područja namijenjena organskoj poljoprivrednoj proizvodnji,
- područja namijenjena ekološkim oblicima turizma,
- područja koja predstavljaju zaštitne zone uticaja, i
- područja sa očuvanim autohtonim genofondom.
Zainteresovano lice i u ovom slučaju će biti u obavezi da podnese zahtjev za izdavanje odobrenja za namjerno unošenje GMO u okolinu, a koji prema zakonu treba da sadrži:
- tehničku dokumentaciju sa posebno propisanim podacima za sprovođenje procjene rizika namjernog unošenja GMO ili kombinacije GMO za okolinu, posebno:
- opšte podatke, uključujući podatke o osoblju i obuci,
- podatke o GMO,
- podatke o uslovima unošenja i potencijalnoj lokaciji unošenja,
- podatke o međusobnom djelovanju GMO i okoline,
- plan praćenja radi utvrđivanja uticaja GMO na zdravlje ljudi i okolinu,
- podatke o kontroli, metodama zaštite, postupanju sa otpadom i planovima mjera za slučaj opasnosti, i
- sažetak tehničke dokumentacije.
- procjenu rizika i zaključke zajedno sa bibliografskim podacima i naznakama korišćenih metoda.
Nadležni organ potvrđuje prijem zahtjeva i izdaje odobrenje za namjerno unošenje GMO u okolinu, po prethodno pribavljenom mišljenju Savjeta za GMO, u roku od 90 dana od dana prijema prijave, ako su ispunjeni svi propisani uslovi.
NADZOR
Inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona i na osnovu njega donesenih propisa obavljaju nadležni inspekcijski organi u okviru svog djelokruga, u skladu s važećim zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini.
U provođenju inspekcijskog nadzora nadležna inspekcija ima pravo i obavezu licima koja ne pribave odobrenje ili druge saglasnosti nadležnog organa rješenjem zabraniti prekogranični promet, tranzit, ograničenu upotrebu, namjerno unošenje u okolinu i stavljanje na tržište GMO i proizvoda koji se sastoje, sadrže ili vode porijeklo od GMO.
Ako postoji sumnja da se uvozi, unosi u okolinu, stavlja na tržište, upotrebljava ili odlaže u okolinu GMO ili proizvod koji se sastoji, sadrži ili vodi porijeklo od GMO, suprotno odredbama Zakona ili posebnog propisa, nadležni inspektor narediće da se pošiljka stavi pod carinski nadzor i zatražiti od uvoznika, odnosno korisnika vjerodostojnu ispravu, te odrediti rok u kojem isprava treba da bude predočena.
ZAKLJUČAK
Prednost razvoja i uzgoja genetski modifikovanih organizama se ogleda u činjenici da isti omogućavaju povećanje prinosa i nutritivne vrijednosti proizvoda bez istovremenog povećanja obradivih površina, a da se za isto vrijeme ostvaruje veće unaprijeđenje otpornosti biljnih kultura. Prethodno navedeno svakako rezultira većom ekonomskom dobiti i globalnim povećanjem obima proizvodnje hrane. Sa druge strane, od momenta plasiranja ove vrste organizama na tržište, pojavila se rastuća zabrinutost u vezi sa uključenjem istih u lanac prehrane ljudi i životinja. Globalno posmatrajući, postoji skeptičnost javnosti po pitanju sigurnosti hrane koja se sastoji ili sadrži genetski modifikovane organizam po zdravlje potrošača uslijed teoretski mogućih genetskih i imunoloških štetnih posljedica na organizam. U cilju rasvjetljenja i otklanjanja svih nedoumica po pitanju sigurnosti takve hrane po zdravlje ljudi i životinja, te u cilju učvršćivanja povjerenja potrošača u savremeni način prehrane, neophodno je vršiti opsežna i detaljna naučna istraživanja te postaviti rigorozne sisteme kontrole, procjene i nadzora sigurnosti hrane koja se sastoji ili sadrži genetski modifikovane organizme, koji bi bili isključivo zasnovani na naučnim činjenicama i zahtjevima potrošačke populacije. Uz to, svakako je nesumnjiva uloga zakonodavca, koji bi kroz jasan i čvrst zakonski okvir omogućio jačanje povjerenja korisnika i potrošača.
Autor teksta:
Nikolina Zubac, e-mail: [email protected]
Igor Letica, e-mail: [email protected]
