Odluke Konkurencijskog Savjeta BiH su konačne.
Istim navedeni organ odlučuje o povredama tržišne konkurencije u skladu sa odredbama Zakona o konkurenciji, te izriče novčane kazne zbog kršenja odredaba Zakona, kao i zbog nepostupanja po odlukama, zahtjevima i nalozima Savjeta.
Imajući u vidu da je Konkurencijski Savjet samostalni organ čiji je osnovni zadatak da kontroliše tržišno djelovanje privrednih subjekata na tržištu Bosne i Hercegovine i da u tom smislu omogući ravnopravnu primjenu Zakona o konkurenciji, to se kao zanimljivim postavlja pitanje prinudnog izvršenja odluka Konkurencijskog Savjeta.
Trenutno važeći Zakon o konkurenciji ne sadrži detaljne odredbe kojima reguliše postavljeno pitanje, niti je u ovom dijelu Konkurencijski Savjet donio podzakonski akt kojim bi detaljnije razradio pitanje prinudnog izvršenja odluka.
Rješenjima Konkurencijskog Savjeta nalaže se određeno postupanje, odnosno zabranjuje se određeno ponašanje te se izriču novčane kazne zbog određenog zabranjenog postupanja ili zbog nepostupanja po odlukama Konkurencijskog Savjeta.
U slučaju „teže povrede Zakona“ Konkurencijski Savjet je ovlašten kazniti privrednog subjekta, odgovorno lice u privrednom subjektu ili fizičku osobu, novčanom kaznom u iznosu od 10% od vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta iz prethodne godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda, odnosno u rasponu od 15.000,00 KM do 50.000,00 KM za odgovorno lice.
Posebno rješenje kojim izriče novčanu kaznu Konkurencijski Savjet će donijeti u slučaju da privredni subjekti ne postupaju po nalozima Savjeta prilikom sprovođenja postupka (ne dostavljaju tražene informacije ili iste dostavljaju netačne ili nepotpune; ne podnesu prijavu namjere koncentracije) te se ova kazna može izreći u iznosu koji ne prelazi 1% ukupnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini. Odgovornim licima u privrednom subjektu ova kazna se izriče u rasponu od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM.
Kao posebna mjera da se privredni subjekti primoraju na poštovanje i sprovođenje odluka te plaćanje novčanih kazni, Konkurencijiski Savjet je u skladu sa Zakonom o konkurenciji i Odlukom o bližem definisanju načina periodičnog plaćanja kazne ovlašten na izricanje penala (periodičnih kazni) u visini do 5% prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini za svaki dan prekoračenja roka utvrđenog odlukom.
U slučaju da privredni subjekti (stranke u postupku) ili lica koja nisu stranke u postupku, dobrovoljno ne sprovedu ili izvrše gore navedene odluke Savjeta, prema važećem zakonu, isti može zatražiti pravnu pomoć relevantnih tijela za njihovo prinudno sprovođenje, dok su relevantna tijela dužna postupiti po zahtjevu Konkurencijskog Savjeta.
U smislu ovakve zakonske odredbe daje se izvesti zaključak da u slučaju da stranka u postupku ne izvršava odluku Konkurencijskog Savjeta isti je ovlašten zatražiti „pravnu pomoć“ drugog državnog organa koji će pokrenuti i sprovesti postupak prinudnog izvršenja odluka. Imajući u vidu da je Konkurencijski Savjet državni organ, to isti svoje odluke sprovodi najčešće preko Pravobranilaštva BiH i nadležnog suda.
Prije samog postupka prinudnog izvršenja, Savjet je ovlašten da izriče nove novčane kazne ili penale sve dok na privrednog subjekta ne izvrši pritisak da sprovede odluku ili plati novčanu kaznu.
Sa druge strane, zakon u svojim odredbama dejstvo izrečenih novčanih kazni proširuje i na udruženja privrednih subjekata, pa se u slučaju nesolventnosti udruženja, izrečena novčana kazna ima naplatiti iz doprinosa članova udruženja uplaćenih u svrhu plaćanja novčane kazne. Ukoliko se navedeni doprinosi ne uplate udruženju u ostavljenom roku, Konkurencijski Savjet može zahtijevati plaćanje novčane kazne od bilo kojeg privrednog subjekta koji je član udruženja.
Prema dosadašnjoj praksi ili iskustvu Konkurencijskog Savjeta, isti je vrlo rijetko imao ili skoro i da nije imao problema prilikom sprovođenja svojih odluka. Razlog navedenom upravo jeste činjenica da Savjet ima mogućnost da u slučaju nepostupanja po njegovoj odluci, odnosno u slučaju neplaćanja izrečene novčane kazne, izrekne novu novčanu kaznu zbog nepostupanja po odluci Savjeta a koje nikako nisu male.
Pitanje izvršenja oduka Konkurencijskog Savjeta postaje zanimljivije ukoliko se ima u vidu da pored privrednih subjekata koji svoje sjedište imaju na teritoriji Bosne i Hercegovine, Zakon o konkurenciji primjenjuje se i na privredne subjekte sa sjedištem u inostranstvu, naravno ukoliko su isti učesnici na tržištu Bosne i Hercegovine.
Postavlja se pitanje kako izvršiti odluku Konkurencijskog Savjeta ili naplatiti novčanu kaznu ukoliko privredni subjekat nema svoje sjedište na području Bosne i Hercegovine? Odgovor na postavljeno pitanje leži u primjeni odgovarajućih propisa na nivou Evropske Unije te korištenjem sudske prakse Evropskog suda pravde i odluka Evropske komisije prilikom ocijene svakog konkretnog slučaja a na čiju primjenu je zakonom Konkurencijski Savjet ovlašten.
Praksom Evropskog suda pravde ustanovljeno je da se pod pojmom privredni subjekatpodrazumijevaju različiti pravni entiteteti, odnosno da privrednog subjekta čine svi pravni entiteti međusobno povezani ( matično društvo, društvo kćer, druga povezana društva ) a koji solidarno odgovaraju za bilo koju kaznu izrečenu privrednom subjektu. U skladu sa zauzetim stavom za izrečenu kaznu odgovarat će ne samo privredni subjekat kojem je izrečena novčana kazna, već i povezana društva, odnosno u slučaju nesolventnosti privrednog subjekta kazna neće ostati nenaplaćena.
Ovakvim stavom nastoji se izvršiti pritisak na čitavu „grupu“ da svoje poslovanje uskladi sa pravilima tržišne konkurencije, dok sa druge strane izrečena kazna trebada odražava ukupnu snagu grupe (povezanih društva) koja čini privrednog subjekta.
Međutim, ovako široko određen pojam „privrednog subjekta“, između ostalog, bio je jedan od razloga da se izađe sa prijedlogom Direktive Evropskog parlamenta i Savjeta o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitije provođenje pravila i osiguranje pravilnog funkcionisanja unutrašnjeg tržišta a koja treba da bude razmatrana od strane Evropskog parlamenta i Komisije.
Upravo je jedan od prijedloga Direktive da se pojam „privrednog subjekta“,primjenjuje u svrhu izricanja kazni matičnim društvima te pravnim i ekonomskim sljednicima privrednog društva. Na ovaj način spriječila bi se mogućnost da privredni subjekti jednostavnim spajanjem sa drugim društvom ili restruktuiranjem, izbjegnu plaćanje novčane kazne. Svaki pravni ili ekonomski sljednik subjekta, odnosno sva povezana lica, biće solidarno odgovorna za izrečenu novčanu kaznu ukoliko privredni subjekat kome je kazna izrečena nije u mogućnosti da istu plati.
Nova Direktiva omogućavaće i međusobnu saradnju državnih tijela nadležnih za tržišnu konkurenciju na način da kada jedno nacionalno tijelo nadležno za tržnišno natjecanje (podnosilac zahtijeva) sprovodi inspekciju u ime nacionalnog tijela za tržišnu konkurenciju druge države članice (primalac zahtijeva), službene osobe i osobe u njihovoj pratnji, države podnosioca zahtjeva imaju pravo prisustvovati i aktivno učestvovati u sprovođenju inspekcije.
Države članice, u cilju naplate izrečenih novčanih kazni, osiguravat će da državni organ u svojstvu primaoca zahtjeva na zahtjev državnog organa druge države članice izvršava odluke kojima se izriču novčane kazne ili penali koje je izrekao organ podnosilac zahtjeva.
Da bi primalac zahtjeva izvršio odluku podnosioca zahtjeva traži se da privredni subjekat, protiv kojeg su novčana kazna ili penali postali izvršivi nema pravnu prisutnost u državi članici podnosioca zahtjeva i da je postalo očigledno da privredni subjekat protiv kojeg se može izvršiti naplata novčane kazne ili penala ne raspolaže dovoljnim sredstvima u državi članici podnosioca zahtjeva. Naravno, podnosilac zahtijeva biće ovlašten podnijeti zahtjev za izvršenje samo ako je odluka čije se izvršenje traži u državi podnosioca zahtjeva postala konačna i protiv nje se ne može podnijeti žalba redovnim pravnim sredstvima, a da odluka čije se izvršenje traži nije u očiglednoj suprotnosti sa javnim poretkom države članice primaoca zahtijeva.
Na ovaj način izbjeći će se mogućnost da privredni subjekat koji nema pravnu prisutnost na teritoriji jedne države izbjegne plaćanje izrečene novčane kazne.
Shodno svemu navedenom, Konkurencijski Savjet ima sva ovlašćenja da sprovede svoje odluke, odnosno da izriče kazne i penale zbog nepostupanja po istim, te da na kraju preko relevantnog državnog organa pokrene postupak prinudnog izvršenja. Krajnji cilj ovakvih ovlašćenja jeste upravo zaštita tržišta i uvođenje reda u tržišnom ponašanju učesnika na istom te omogućavanje ravnopravne utakmice svih učesnika. Imajući u vidu da da Konkurencijski Savjet ima široka ovlašćenja da svoje odluke i sprovede, prije svega da izriče visoke novčane kazne, to su privredni subjekti oprezni prilikom donošenja odluke da li postupiti po odluci Savjeta ili ne.
Nesporno je da će i gore spomenuta Direktiva, ukoliko bude usvojena, u velikoj mjeri pomoći i doprinijeti sprečavanju zloubotreba na tržištu jer će ponašanje privrednih subjekata biti provjeravano i od organa za tržišno natjecanje drugih država članica.
Autor teksta:
Nataša Škrbić, e-mail: [email protected]
