Dana 02.03.2023. godine na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima koji je objavljen u Službenom glasniku 17/23 od dana 22.02.2023. godine. Podsjećanja radi, osnovni tekst Zakona je usvojen 2008. godine i još od tada je postojala potreba da se pojedine odredbe dodatno i detaljnije razrade, kao i da se regulištu novi instituti privrednog prava.
U nastavku teksta je pregled najvažnijih usvojenih izmjena Zakona o privrednim društvima.
Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću
U vezi sa osnovnim kapitalom, čiji je minimalni iznos ostao nepromijenjen (1 KM), izmjene se tiču situacije kada više lica osniva društvo s ograničenom odgovornošću, da minimalni novčani dio za svakog osnivača ne može biti manji od 1 KM po osnivaču, dok se druga izmjena u vezi sa osnovnim kapitalom odnosi na slučaj kada je novčani dio osnovnog kapitala društva sa ograničenom odgovornošću jednak ili veći od 5.000 KM, najmanje polovina tog iznosa uplaćuje se na privremeni račun do registracije društva, a ostatak se isplaćuje prema rokovima za uplatu novčanih doprinosa koji su utvrđeni osnivačkim aktom, a najkasnije u roku od dvije godine od dana registracije.
Registracija udjela u Centralnom registru hartija od vrijednosti
Jedna od novina, čija implementacija će vjerovatno i izazvati najviše pažnje je i odredba kojom se uređuje mogućnost da se udjeli u društvu sa ograničenom odgovornošću registruju u Centralnom registru hartija od vrijednosti. Ovom izmjenom, udjeli registrovani u Centralnom registru hartija od vrijednosti stiču status hartije od vrijednosti i slobodno su prenosivi. Ova novina će uvesti brojne druge promjene i nove mogućnosti, kao što je mogućnost da se vođenje knjige udjela prepusti Centralnom registru hartija od vrijednosti, kao i da se udjelima registrovanim u Centralnom registru hartija od vrijednosti trguje na berzi ili drugom uređenom tržištu u skladu sa važećim pravilima. Dakle, propisi kojima je uređeno tržište hartija od vrijednosti shodno se primjenjuju i na vođenje registra udjela kod Centralnog registra i na izdavanje relevatnih izvještaja. Ukoliko se udjeli registruju u Centralnom registru primjenjivaće se načelo konstitutivnosti upisa u Centralni registar, koje podrazumijeva da se sva prava i obaveze stiču od dana upisa u Centralni registar, bez obzira na dan upisa u registar poslovnih subjekata. S obzirom da je ovaj vid registracije uveden kao mogućnost, a ne i obaveza vrijeme će pokazati da li će privrednici u praksi koristiti ovu mogućnost i koje će biti njene prednosti u konačnici.
Skupština društva sa ograničenom odgovornošću
Značajnije izmjene pretrpile su i odredbe koje se tiču skupštine društva, odnosno, u slučaju kada je jedini član društva sa ograničenom odgovornošću pravno lice, sada se osnivačkim aktom može odrediti organ tog pravnog lica koji vrši funkciju skupštine društva, a ukoliko osnivački akt takvu odredbu ne sadrži on je pretpostavka da je to registrovani zastupnik tog društva. Osim toga, više nema potrebe za sastavljanjem zapisnika sa Skupštine, već samo za upisom donesene odluke u knjigu odluka.
Takođe, značajne izmjene u vezi sa skupštinom društva tiču se većine potrebne za donošenje odluka, pa se ovim izmjenama napušta dosadašnja regulativa kojom se za izmjene i dopune osnivačkog akta i ugovora članova društva; povećanje i smanjenje osnovnog kapitala osim dodatnih uloga članova u skladu sa osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva, statusne promjene; promjenu pravne forme i prestanku društva, raspodjeli dobiti članovima društva, sticanju sopstvenih udjela društva, raspolaganju imovinom društva velike vrijednosti, tražila saglasnost svih članova društva, te novim zakonskim rješenjima o gore navedenim stvarima može se odlučivati dvotrećinskom većinom glasova članova (osim ako internim aktima nije drugačije određeno).
Istupanje i isključenje člana društva
Odredbe kojima se reguliše istupanje i isključenje člana društva su ovim izmjenama razrađene na detaljniji način, te član društva koji nema neizmirenih obaveza prema društvu i ne traži naknadu za svoj udio može u svakom trenutku, na osnovu izjave o istupanju dostavljene društvu, istupiti iz društva bez navođenja razloga. Udio člana društva koji je istupio iz društva postaje vlastiti udio društva i bez donošenja odluke o sticanju vlastitog udjela. Pored toga, uređuje se i istupanje člana iz opravdanog razloga, sam postupak istupanja, kao i istupanje iz opravdanog razloga po odluci suda, odnosno kada član društva podnosi tužbu protiv društva nadležnom sudu i zahtijeva prestanak statusa člana društva zbog postojanja opravdanog razloga i zahtijeva isplatu naknade za njegov udio. Takođe, odredbe o isključenju člana društva odlukom skupštine društva, odnosno odlukom suda, kao i naknada za udio isključenog člana su sada detaljnije uređene i otklonjene su dileme koje su se ovim povodom pojavljivale u praksi.
Prodajna cijena akcija
Do sada je prodajna cijena akcija mogla biti utvrđena u nižem iznosu u odnosu na njenu nominalnu vrijednost. Novim izmjenama i dopunama uređeno je da prodajna cijena ne može biti niža od nominalne vrijednosti akcije osim u slučajevima kada je knjigovodstvena vrijednost akcije manja od nominalne vrijednosti, s tim da prodajna cijena akcija ne može biti niža od knjigovodstvene vrijednosti akcije, zatim u slučaju prodaje običnih akcija u postupku ostvarivanja prava preče kupovine akcija postojećih akcionara ili prodaja akcija berzanskom posredniku radi njihove preprodaje (u postupku obavljanja poslova preuzimanja), pri čemu prodajna vrijednost akcija ne može biti niža od tržišne vrijednosti, osim ako je tržišna vrijednost niža od knjigovodstvene, u kom slučaju se primjenjuje knjigovodstvena vrijednost udjela. Izuzetak se odnosi i na izdavanje akcija u postupku reorganizacije društva.
Kad je riječ o određivanju tržišne cijene, pored prethodno postavljenih uslova za utvrđivanje tržišne vrednosti akcija (ponderisana prosečna cena na berzi ili drugom regulisanom tržištu, u periodu od šest meseci pre dana donošenja odluke o utvrđivanju tržišne vrednosti akcija, ako u tom periodu obim trgovanja akcijama te klase na tržištu hartija od vrijednosti predstavljao je najmanje 3% od ukupnog broja emitovanih akcija te klase i da je u najmanje tri mjeseca ostvareni obim trgovanja iznosio najmanje 1% od ukupan broj emitovanih akcija te klase na mesečnom nivou) izmjenjenim Zakonom o privrednim društvima uveden je i treći uslov, a to je da se njome trgovalo više od jedne trećine dana u kojima je bilo moguće trgovanje na mesečnom nivou.
Različiti su stavovi po pitanju ove izmjene, a najčešće kritike idu u pravcu da propisivanjem odredbe da prodajna cijena ne može biti niža od nominalne može dovesti do smanjenog interesovanja za finansiranje razvoja akcionarskih društava putem emisije akcija, te generalno do smanjenja interesa za kupovinu akcija po cijeni koja je veća od tržišne.
Raspodjela dividende
Izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima, skupština akcionara može donijeti odluku da se do 20% neraspoređene dobiti može rasporediti u akcije zaposlenima u akcionarskom društvu, na način i prema kriterijumima koji će se prethodno utvrditi osnivačkim aktom, odnosno statutom društva. Odluka o raspodjeli dobiti na ovaj način donosi se glasovima onih akcionara koji ne ostvaruju pravo na udjele iz dobiti. Bitno je naglasiti da pravo na udio iz dobiti može ostvariti zaposleni koji, zajedno sa novim akcijama, ne posjeduje više od 5% osnovnog kapitala društva. Izmjenama se poziva na princip jednakog tretmana svih akcionara u pogledu isplate dividende i predviđa da se novčana dividenda može upisati u Centralni registar hartija od vrijednosti. U ovom drugom slučaju, isplata dividende se vrši deponovanjem sredstava na namjenski račun Centralnog registra hartija od vrijednosti koji vrši direktnu isplatu akcionarima.
Osim toga, bitno je da naglasiti da su novim izmjenama predviđena posebna pravila za pobijanje odluke o raspodjeli dividende te se takva odluka pored uslova koji su ranije uređeni, može se pobijati i u slučaju da odluka o raspodjeli dobiti ne uključuje isplatu dividende akcionarima, a ova uplata je trebala biti izvršena s obzirom na okolnosti u kojima kompanija posluje i pod uslovom da je dobijena pozitivna ocijena dobrog privrednika (procjena zasnovana na mišljenju nezavisnog revizora), da je bilo obavezno donošenje odluke o isplati dividende u skladu sa politikom dividende društva, koja se utvrđuje prema standardima korporativnog upravljanja u skladu sa ovim zakonom.
Tužbu za pobijanje odluke iz stava 1. ovog člana mogu podneti akcionari čije ukupno učešće u osnovnom kapitalu društva iznosi najmanje 10%.
Ova izmjena sa jedne strane daje određenu sigurnost manjinskim akcionarima da traže isplatu dividende kada su ispunjeni novi propisani uslovi, dok sa druge strane ista može biti ograničavajući faktor za akcionare i za buduće ulagače jer donekle utiče na pravo odlučivanja na skupštini akcionara, posebno jer je zakonom propisano kako se donosi odluka o raspodjeli dobiti.
Prekogranično spajanje i priprajanje
Izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima uvedene su i prekogranične M&A transakcije, odnosno spajanje/pripajanje najmanje dva privredna društva, od kojih je najmanje jedno društvo iz registrovano u Republici Srpskoj i najmanje jedno društvo kapitala registrovano na teritoriji države članice Evropske unije ili druge zemlje. Samim tim, bilo je potrebno posebno razraditi pojam, uslove, najavu/objavljivanje prekograničnih M&A transakcija, sadržaj ugovora između društava, sadržaj relevatnih izvještaja potrebnih za sprovođenje transakcija, položaj i uloga notara u ovoj vrsti transakcija, registraciju i posljedice ove transakcije. Osim toga, zakon predviđa pojednostavljenu proceduru u slučaju da je društvo sticalac jedini akcionar domaće kompanije ili ako je sticalac lokalno preduzeće koje ima najmanje 90% akcija u drugom preduzeću. Ovo novo poglavlje ostaje otvoreno za brojne dopune i diskusije u zavisnosti od toga koliko uopšte u praksi bude postojao interes za ovu vrstu ulaganja i samim time svrsishodnost uvođenja ovih odredbi.
Produženje određenih rokova
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima izmjenjeni su rokovi u kojima prava koje privredno društvo ima po osnovu povrede sukoba interesa i pravila konkurencije može ostvarivati privredno društvo i ortak, član ili akcionar koji ima ili zastupa najmanje 5 % osnovnog kapitala društva, i oni iznose šest mjeseci od dana saznanja za učinjenu povredu, odnosno deset godina od dana učinjene povrede. Ranije je subjektivni rok bio 60 dana, a objektivni tri godine.
Potraživanja ortaka, članova i akcionara prema privrednom društvu, koja su nastala po osnovu tog svojstva, zastarijevaju u roku od šest mjeseci od dana saznanja za razlog podnošenja tužbe, a najkasnije u roku od deset godina od dana dospjelosti, ako zakonom za pojedina potraživanja nije drukčije uređeno.
Takođe, pravo manjinskih akcionara za isplatu novčane naknade i eventualne razlike u cijeni za otkupljene akcije produženo je sa tri na deset godina.
Autor teksta: Tijana Tatić
E-mail: [email protected]