U Republici Srpskoj na snagu je stupio Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu, koji po prvi put uređuje pitanja koja se odnose na uznemiravanje na radu, ali i prava na zaštitu od svih oblika uznemiravanja na radnom mjestu imajući u vidu da normativni okvir za zaštitu od uznemiravanja na radu u Republici Srpskoj do sada nije omogućavao dovoljan stepen zaštite, jer je ta materija samo djelimično regulisana Zakonom o radu.
Zakonom je propisano da se radnjama uznemiravanja na radu smatra svako ponašanje koje može nanijeti štetu fizičke prirode nezavisno od toga da li je nastupila povreda, svako ponašanje koje radniku može nanijeti štetu psihičke prirode ili ugroziti dostojanstvo, čast i ugled radnika, kao i svako ponašanje koje može radniku nanijeti štetu seksualne prirode.
Članom 8. ovog Zakona dalje su razrađene radnje koje predstavljaju uznemiravanje na radu pa u smislu ovog Zakona se radnjama uznemiravanja na radu smatraju i radniku upućeni vulgarni komentari, neopravdano isključivanje radnika iz radnih procesa i procesa donošenja odluka, te oduzimanje radniku sredstava potrebnih za obavljanje posla i zabrana komuniciranja sa radnikom. Isto tako, uznemiravanjem se smatraju i neopravdano uskraćivanje neophodnih informacija i namjerno davanje pogrešnih informacija radniku, postavljanje neadekvatno kratkih rokova za izvršenje posla ili neosnovano preopterećivanje radnika radnim zadacima, ali i dodjeljivanje neadekvatnih poslova u kontinuitetu koji nisu u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima radnika, te stalno omalovažavanje rezultata rada radnika. Ovim zakonom je definisano i da se uznemiravanjem na radu smatra i prikupljanje i obrada podataka o porodičnom i bračnom statusu, te o planiranju porodice, kao i neosnovano kažnjavanje ili uskraćivanje prava po osnovu rada, te sve druge radnje koje imaju za cilj ili predstavljaju ugrožavanje dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja i položaja radnika, koje izazivaju strah i stvaraju neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršavaju uslove rada ili dovode do toga da se radnik izoluje ili navede na to da otkaže ugovor, odnosno napusti radno mjesto.
Zakon takođe propisuje postupak za ostvarivanje prava na zaštitu od uznemiravanja na radu, pa radnik ima pravo da podnese zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na radu u roku od 30 dana od dana kada je posljednji put izvršena radnja uznemiravanja. Ukoliko se ne postigne sporazum radnik može da podnese prijedlog za mirno rješavanje spora Agenciji za mirno rješavanje sporova, ali ovdje Zakon kao pretpostavku za obraćanje Agenciji propisuje prethodno obraćanje poslodavcu. Radnik ima pravo da pokrene i sudski spor povodom zaštite od uznemiravanja na radu u roku od 3 mjeseca od dana obustavljanja postupka mirnog rješavanja radnog spora kod Agencije, odnosno 6 mjeseci od dana kada je posljednji put izvršena radnja uznemiravanja, a koji spor ima karakter radnog spora.
Zakon daje pravo radniku da uz mišljenje doktora specijaliste zatraži mjeru premještaja u drugu radnu sredinu ili udaljenje sa radnog mjesta uz naknadu plate, ukoliko istome prijeti opasnost po zdravlje ili život.
Zakon donekle olakšava radniku sam postupak jer u članu 22 propisuje da ukoliko radnik učini vjerovatnim da je bio izložen uznemiravanju na radu teret dokazivanja da isto nije bilo prelazi na poslodavca, čime je procesni položaj radnika donekle stavljen u bolji položaj. Tužbom u ovom postupku radnik može da traži da se utvrdi da je postojalo uzemiravanje na radu, zabranu preduzimanja radnji koji predstavljanju uznemiravanje, javno objavljivanje presude, kao i naknadu materijalne, odnosno nematerijalne štete.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona sprovodi inspekcija rada u sastavu Republičke uprave za inspekcijske poslove, a za kršenje odredbi ovog zakona predviđene su i novčane kazne, koje se kreću i do 12.000 KM za poslodavce i odgovorna lica kod poslodavaca za koje se utvrdi da su prekršili odredbe ovog zakona.
Zakonom je predviđena i obaveza poslodavca koji zapošljava više od 15 radnika da opštim aktom propiše postupak zaštite uznemiravanja na radu i to u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Iako je donošenje ovog Zakona korak naprijed u sveobuhvatnijoj zaštiti radnika evidentno je će se vremenom javiti potreba da se dodatno regulišu određeni instituti i da se Zakon o zabrani uznemiravanja na radu u nekim dijelovima dopuni i uskladi sa Zakonom o radu.
Dodatne informacije možete dobiti od Tijane Tatić ([email protected]) i Sanje Đukić ([email protected]).
