Vještačka inteligencija u primjeni prava

UVOD

Vještačka inteligencija (AI-artificial intelligence ) postaje sve važnija. Upravlja pametnim telefonima, semaforima i prodajnim platformama, omogućava nam bržu proizvodnju u fabrikama i automatsko paljenje i gašenje svjetala kod kuće.

AI nam nudi mnoge nove mogućnosti, ali istovremeno nosi i različite rizike. U vezi sa primjenom vještačke inteligencije postavljaju se mnoga pitanja na koja još nemamo odgovore i ne znamo kad ćemo ih dobiti.

1/  ŠTA JE VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA?

Termin ‘vještačka inteligencija’ prvi je upotrijebio američki kompjuterski naučnik John McCarthy 1955 godine i on označava pojavu inteligencije nastale na vještački način putem programiranja računara.

Ne postoji samo jedna, unifikovana definicija pojma vještačke inteligencije, ali pravna regulativa Evropske Unije definiše sistem vještačke inteligencija kao mašinski sistem dizajniran da radi sa promijenjljivim nivoima autonomije, koji nakon uvođenja može pokazati prilagodljivost i koji, za eksplicitne ili implicitne ciljeve, iz ulaznih vrijednosti koje prima, zaključuje kako generisati ulazne vrijednosti kao što su predviđanja, sadržaj, preporuke ili odluke koje mogu uticati na fizička ili virtuelna okruženja.

Vještačka inteligencija se odnosi na razvoj kompjuterskih sistema koji mogu da obavljaju zadatke koji obično zahtijevaju ljudsku inteligenciju, kao što su vizuelna percepcija, prepoznavanje govora, donošenje odluka i razumijevanje prirodnog jezika. Vještačka inteligencija je polje koje se brzo razvija i ima potencijal da transformiše mnoge industrije i aspekte svakodnevnog života.

2/ KOJE MOGUĆNOSTI NUDI VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA U PRIMJENI PRAVA- LEGAL TECH?

Legal Tech se odnosi na razne primjene vještačke inteligencije u oblasti prava. To može značiti ili da AI automatski primjenjuje zakon ili da pomaže u pravnoj procjeni slučaja.

Automatska primjena zakona je izuzetno osjetljiva oblast. Mogućnost (o kojoj se do sada raspravljalo prilično apstraktno) da kompjuter donosi sudsku odluku vjerovatno neće biti dopuštena u većini pravnih sistema.

Iako se pitanje da li sudija mora biti čovjek nije postavljalo do skora, danas preovladava mišljenje da je tako, kako u krivičnom tako i u građanskom sudskom postupku. Razlog za to je ranije preovlađujuća pretpostavka da bi samo ljudsko biće moglo shvatiti emocionalni značaj slučaja i stoga donijeti ljudski pravednu odluku. Stoga se ne može očekivati ​​sudska odluka putem vještačke inteligencije u bliskoj budućnosti. S druge strane, podrška vještačke intelignecija u pronalaženju pravde postaje sve češća.

Očekuje se da će u sljedećih nekoliko godina legal tech značajno promijeniti način kako pravnici rade svoj posao. To se odnosi na sve aspekte prava, od krivičnog, preko korporativnog prava, pregleda i obrade ugovora, chat botova za pravne savjete, pravnog due diligence-a, i svega ostalog.

Jedan od dobrih primjera primjene Legal tech je meksički Federalni sud pravde, koji je uspostavio sistem korišćenja informacionih tehnologija kroz online suđenje. Isto tako, primjer primjene tehnologije je i američka platforma Wevorce.com koji nudi online usluge razvoda, uz značajno manje advokatske troškove. Samim prijavljivanjem na platformu dobijate sve potrebne obrasce, savjete, pa čak i prolazite kroz postupak medijacije. Pored toga, postoje i platforme kao što je IPNexus koje pružaju zaštitu prava intelektualne svojine na jedan potpuno automatizovan način, pri čemu softver sa postavljenim algoritmima sam određuje vrstu intelektualne svojine i sprovodi postupak zaštite prava.

Smjer u kojem će se Legal tech dalje razvijati će svakako otvoriti nova pitanja u pogledu rizika vezanih za cyber sigurnost, odgovornosti za pružene usluge,  privatnost podataka, kao i  regulativu i potrebu za stvaranjem kontrolisanog i uređenog okruženja koje bi omogućilo da se sve prednosti Legal tech-a iskoriste u punom kapacitetu. Upravo zato je potreban skoro paralelni razvoj regulatorne tehnologije (RegTech) koji, kao spoj regulative i tehnologije, treba da obezbijedi njegovu punu primjenu, regulatorno praćenje i usklađenost propisa.

ZAKLJUČAK

Za razliku od FinTecha, koji osim problematike sa regulativom i regulatorima nema drugih etičkih dilema, Legal tech ipak izaziva određene nedoumice i prkosi dosadašnjem načinu pružanja pravnih usluga, najviše iz razloga jer tehnologija nije etički određena nego je određuje čovjekov odnos prema njoj. Upravo zato, iz sve ove tehnologije treba da izvučemo ono najbolje, automatizujemo ponavljajuće poslove, olakšamo pristup tehnologije pravosuđu, jer će Legal tech ipak dovesti u manjem ili većem obimu do mijenjanja paradigme pravne prakse i redefinisanja definicije pravnika i advokata. Legal tech je nešto pred čim pravna struka ne bi trebalo da se povlači, jer dok god je pažnja usmjerena na klijenta sve ove inovacije treba koristiti u cilju poboljšanja svojih usluga u smislu ekonomičnosti i brzine. Pravna struka je pretrpjela brojne izazove do sad, a ovo je upravo onaj koji treba iskoristiti u svoju korist jer Legal tech nas, iako na prvu djeluje tako,  neće  udaljiti od klijenata već naprotiv, učiniti da smo samo na klik od njega.

Autor: Aleksandar Sajic

E-mail: [email protected]

About the author