Uvod

Zakon o predmetima od dragocjenih metala u Republici Srpskoj donesen je 6. novembra 2025. godine, a stupio je na snagu 27. novembra 2025. godine, čime je prestao važiti Zakon o kontroli predmeta od dragocjenih metala u Republici Srpskoj iz 2002. godine, izmijenjen i dopunjen 2011. godine.

Novi zakon je osjetno širi, sistematičniji i stroži. Ne fokusira se samo na kontrolu tržišta, nego na cjelovit režim proizvodnje, uvoza, označavanja, ispitivanja, žigosanja, stavljanja na tržište, nadzora, priznavanja stranih žigova i otkupa upotrijebljenih predmeta.

Novele

Novim zakonom bitno je proširena koncepcija. Stari zakon je uglavnom uređivao tehničke zahtjeve, označavanje, verifikaciju i promet. Novi zakon odmah u članu 1. dodaje i prava i obveze proizvođača, uvoznika, trgovaca i otkupljivača, priznavanje inozemnih žigova i oznaka, otkup upotrijebljenih predmeta, nadzor i druga pitanja od značaja za stavljanje na tržište. Osim toga, novi zakon uvodi poseban član o cilju zakona, s naglaskom na zaštitu potrošača, slobodnu trgovinu i razvoj infrastrukture u skladu s međunarodnim pravilima, što stari zakon uopšte nije imao.

Donošenjem novog zakona prvi puta se uvodi suspidijarna primjena Zakona o opštem upravnom postupku. Stari zakon nije imao poseban član o primjeni zakona niti izričitu odredbu da se na neuređena pitanja primjenjuje Zakon o opštem upravnom postupku. Novi zakon to izričito propisuje u članu 3, što je važno za upravne postupke pred Zavodom.

Definicije su mnogo preciznije u odnosu na stari zakon. Stari zakon je imao kraći skup definicija: dragocjeni metali, mali predmeti, legura, mješoviti predmeti, stepen finoće, oznaka finoće, žigosanje, znak proizvođača/uvoznika, ispitivanje, verifikacija, označavanje, proizvođač i uvoznik. Novi zakon taj dio širi i precizira: uvodi definicije upotrijebljenog predmeta, prevlake, sredstva za lemljenje, nedragocjenih metala, poluproizvoda, finoće kao odvojenog pojma od stepena finoće, republičkog žiga, privrednog subjekta, trgovca, otkupljivača i subjekta nadzora. To znači da novi zakon puno preciznije određuje ko sve sudjeluje i što je predmet regulacije.

Prošireni su izuzeci od primjene zakona. Stari zakon nije vrijedio za kovani novac, starije predmete kulturne ili umjetničke vrijednosti, određene instrumente i aparate, potpuno presvučene predmete, neke držače, industrijske poluproizvode, određene legure za lemljenje, privatno vlasništvo pojedinca te zubnoprotetske i medicinsko-veterinarske predmete. Novi zakon taj popis širi i precizira: dodaje predmete namijenjene izvozu, investicijsko i monetarno zlato, kao i investicijsko srebro, platinu i paladij, perca za nalivpera, predmete od drugih metala prevučene dragocjenim metalima, uzorke za sajmove i izložbe, te jasnije formulira medicinske, veterinarske, naučne i industrijske svrhe.

Preuređen je krug subjekata. Stari zakon među subjekte ubrajao je Zavod, proizvođače, uvoznike, izvoznike, vlasnike predmeta, kompetentne laboratorije, inspekciju i Institut za metrologiju Bosne i Hercegovine. Novi zakon napušta taj stariji, širi, ali pomalo nepregledan popis, te kao subjekte u oblasti navodi Zavod, ministarstvo nadležno za privredu, proizvođače, uvoznike i trgovce, uz formulaciju „drugi subjekti“ koji obavljaju poslove iz ove oblasti. Dakle, novi zakon više gradi sopstveni regulatorni sistem oko tržišta i nadzora, a manje oko opšte kontrole.

Stari zakon je Zavodu dao centralnu institucionalnu ulogu u sustavu kontrole predmeta od dragocenih metala. Novim zakonom ta uloga je značajno proširena. Ranijim zakonom, Zavod je imao ovlast donositi propise, verifikovati predmete prije stavljanja u promet (pri čemu verifikacija obuhvata ispitivanje i žigosanje), sarađivati s Institutom za metrologiju BiH, pružati informacije, vršiti izdavačko-publicističku djelatnost, vršiti nadzor i voditi registar izdatih znakova proizvođača i uvoznika. Znak proizvođača, odnosno uvoznika određivao se rješenjem direktora Zavoda. Novi zakon detaljnije razrađuje i proširuje institucionalnu ulogu Zavoda. Zavod sada, pored ranijih poslova, izričito vodi više posebnih registara, uključujući registar otkupljivača, registar izdatih rješenja i evidencije o količinama žigosanih i nežigosanih predmeta, izdaje rješenja o ispitivanju i žigosanju u radnim prostorijama proizvođača i uvoznika, vrši ekspertizu dragocjenih metala i njihovih legura, izdaje uvjerenja o usaglašenosti, odlučuje u upravnim postupcima iz ove oblasti, pruža stručnu pomoć i sarađuje s domaćim i stranim institucijama.

Uvedena su zasebna pravila prilikom stavljanja predmeta na tržište. Stari zakon je pitanje prometa uglavnom rješavao kroz nekoliko kasnijih članova. Novi zakon to sistematizira već na početku posebne glave: uslovi za stavljanje na tržište, posebno za predmete proizvedene u Republici Srpskoj, posebno za uvezene predmete. Uz to, sada se izričito traži i prateća dokumentacija, što stari zakon nije ovako jasno postavljao kao opšti tržišni uvjet.

Pravila kojima se uređuju uslovi koje treba ispunjavati prodajni prostor su znatno detaljnija. Stari zakon je tražio da se dragocijeni metali koji ne podliježu odredbama zakona, kao i dragocijeni metali kvalitete niže od propisane, drže odvojeno te da u prodajnom prostoru budu slika republičkih žigova, lupa i vaga, a kod proizvođača/uvoznika i rješenje o znaku. Novi zakon dodaje obavezu da predmeti od dragocjenih metala budu posebno grupirani, da taj dio prostora bude označen natpisom o vrsti i stepenu finoće, da predmeti od nedragocjenih metala budu odvojeni i označeni natpisom da nisu od dragocjenog metala, te da trgovac na vidnom mjestu drži i dvije posebne obavijesti o predmetima male mase koji ne moraju biti žigosani, odnosno ni označeni. Osim toga, novi zakon obvezuje trgovca da za robu ima dokumentaciju s podacima o nazivu, količini, vrsti metala, finoći, proizvođaču/uvozniku i državi porijekla.

Za trgovce su uvedena dodatna ograničenja. Stari zakon nije jasno razlikovao trgovca od proizvođača i uvoznika. Novi zakon izričito propisuje da trgovac koji nije ujedno proizvođač ili uvoznik ne može obavljati otkup upotrijebljenih predmeta, niti popravak i prepravak predmeta od dragocjenih metala. To je nova funkcionalna podjela tržišnih uloga.

Jedna od važnijih promjena je izmjena tehničkih zahtjeva u pogledu finoće.

U starom zakonu:

• platina: 999/1000, 950/1000
• zlato: 999/1000, 950/1000, 916/1000, 840/1000, 750/1000, 585/1000, 500/1000
• srebro: 999/1000, 950/1000, 925/1000, 800/1000
• paladij: 999/1000, 950/1000, 500/1000.

U novom zakonu:

• platina: 950/1000, 900/1000, 850/1000
• zlato: 950/1000, 916/1000, 840/1000, 750/1000, 585/1000, uz mogućnost i 999/1000
• srebro: 950/1000, 925/1000, 800/1000, uz mogućnost i 999/1000
• paladij: 950/1000 i 500/1000, uz mogućnost i 999/1000.

Dakle, novi zakon izbacuje zlato finoće 500/1000 kao dopušteni stepen, spušta donji prag za platinu sa 950/1000 na 850/1000 i uvodi dodatne platinske stepene 900/1000 i 850/1000. Time se mijenja i član o tome što se više smatra predmetom od dragocjenog metala: po novom, zlato ispod 585/1000 više nije predmet od dragocjenog metala, a platina ispod 850/1000 također nije. Stari zakon je dopuštao zlato od 500/1000 i tražio da platina bude najmanje 950/1000.

Pravila za dragocjene predmete finoće 999/1000 bitno su izmijenjena. Stari zakon je izričito propisivao da se predmeti finoće 999/1000 mogu staviti u promet samo radi dalje prerade. U novom zakonu takve zabrane više nema; 999/1000 je predviđen kao dopuštena finoća uz ostale stepene. To znači liberalizaciju u odnosu na stari režim.

Novi zakon izričito zabranjuje negativno odstupanje od standarda finoće. Stari zakon je samo određivao da predmet između dva stepena ima niži stepen. Novi zakon zadržava to pravilo, ali dodatno izričito propisuje da negativno odstupanje nije dozvoljeno. Time je pooštren standard usklađenosti.

Zahtjevi za izradu predmeta su mnogo detaljniji. Stari zakon je u osnovi imao samo opštuu ovlast da direktor Zavoda propiše uslove izrade, s posebnim pravilom o lemljenju istim metalom i istim stepenom finoće, uz izuzetak kada to tehnički nije moguće. Novi zakon uvodi opštu normu da predmet mora ispunjavati zahtjeve i u pogledu lemova, prevlaka od drugih dragocjenih metala, dijelova od nedragocjenih metala i nemetalnih dijelova, te prepušta detaljno uređenje pravilniku. Uz to posebno uređuje mješovite predmete od različitih metala i različitih finoća, kao i obaveznu oznaku METAL/MET/M za nedragocjene dijelove. To je bitno sofisticiraniji tehnički režim.

Sistem označavanja je razrađeniji i stroži. Stari zakon je tražio da proizvođač označi predmet svojim znakom i oznakom finoće, a uvoznik samo svojim znakom; izuzeo je predmete ispod 1 grama i predmete izuzete od primjene zakona. Novi zakon zadržava ovu osnovu, ali precizira više stvari: uvoznik mora dodati stvarnu oznaku finoće ako ona nedostaje ili nije odgovarajuća; zabranjeno je proizvođaču i uvozniku koristiti druge oznake osim propisanih; ako uvezeni predmet ima priznati strani žig, tada ga uvoznik ne označava dodatno svojim znakom i oznakom finoće.

Uslovi za dobivanje znaka proizvođača/uvoznika više nisu samo tehnički, već i organizacioni. Stari zakon je govorio ponajprije o opremi i radnim prostorijama. Novi zakon izričito propisuje da subjekt mora biti registrovan za odgovarajuću djelatnost, imati potreban radni prostor, opremu i zaposlene te imati sjedište ili organizacionu jedinicu u Republici Srpskoj.

Među značajnijim promjenama je uvođenje roka važenja od pet godina za rješenja o znaku i uvođenje sistema obnove rješenja. U starom zakonu rješenje je postojalo, objavljivalo se u Službenom glasniku Republike Srpske, a podlijegalo je reviziji nakon deset godina. Novi zakon uvodi jasan model: rješenje o znaku izdaje se na pet godina, konačno je, protiv njega se vodi upravni spor, zahtjev za obnovu podnosi se 45 dana prije isteka, može se zadržati stari ili tražiti novi znak, a znak kojem je istekao rok mora se dostaviti Zavodu radi uništenja. Uz to se objava više ne vrši u Službenom glasniku Republike Srpske, već na internet stranici Zavoda.

Razlozi za ukidanje znaka detaljno su pobrojani. Stari zakon je ukidanje vezao ponajprije za utvrđenje da proizvođač ili uvoznik više ne ispunjava uslove. Novi zakon taksativno navodi više osnova: neispunjavanje uslova, pravosnažna osuda za nedozvoljenu trgovinu ili falsifikovanje znakova, nepodnošenje predmeta Zavodu duže od godinu dana i prestanak obavljanja djelatnosti.

Skraćen je rok za prijavu statusnih promjena subjekta. Stari zakon je nalagao obavijest o promjenama sjedišta ili obustavi poslovanja u roku od 30 dana. Novi zakon traži obavještavanje o svim promjenama u vezi s poslovanjem, sjedištem ili uslovima u roku od 15 dana. Dakle, obveza je i šira i stroža.

Posebno je uređena izrada žiga i čuvanje matrica. U starom zakonu su matrice i otisci spomenuti u okviru člana o rješenju o znaku. Novi zakon to izdvaja u zaseban član, nalaže dostavu žiga i matrice prije početka poslovanja radi uzimanja otiska, te propisuje da se matrice i otisci čuvaju u Zavodu. To je tehnički preciznije i lakše za primjenu.

„Verifikacija“ je uklonjena kao pojam, a umjesto nje uvedeni su „ispitivanje i žigosanje“. Stari zakon je centralno koristio pojam verifikacije. Novi zakon ga napušta i razdvaja postupak na ispitivanje i žigosanje, s posebnim članovima o mjestu, zahtjevu, metodama, republičkim žigovima i slučajevima kada se žigosanje ne vrši. Dakle, nije riječ o terminološkoj, već strukturalnoj promjeni.

Postupak ispitivanja i žigosanja znatno detaljnije razrađen. Stari zakon je imao kraći režim: Zavod verifikuje, s mogućnošću i u prostorijama proizvođača/uvoznika, uz zahtjev uvoznik prilaže i uvoznu dozvolu i carinske dokumente, Zavod žigoše ako su ispunjeni uslovi. Novi zakon uvodi čitav niz novih pravila: sadržaj zahtjeva, podatke o vrsti, broju komada, masi i leguri, metode ispitivanja, mogućnost ispitivanja u domaćim ili stranim laboratorijima ako Zavod ne može sam, mogućnost oštećenja ili uništenja predmeta radi pouzdanog utvrđivanja svojstava, prateće dokumente, posebna pravila o republičkim žigovima i pravilnik o žigovima. Time je upravni i tehnički postupak bitno normativno dublji.

Novi zakon prvi put detaljno uređuje koji predmeti ne podliježu žigosanju i koji ne podliježu ni ispitivanju. Stari zakon je imao samo grubo izuzeće za predmete mase manje od 1 grama. Novi zakon razlikuje više kategorija: poluproizvode, dijelove ili nekompletne predmete, krhke ili male predmete koji se ne mogu žigosati bez oštećenja te uvozne predmete s priznatim žigom. Uz to posebno propisuje da predmeti od platine, zlata i paladijuma do 1 g i predmeti od srebra do 3 g ne podliježu obveznom ispitivanju i žigosanju, a još manji predmeti ne moraju biti ni žigosani ni označeni. To je znatno precizniji režim od starog.

Novi zakon uvodi poseban institut vanrednog ispitivanja. Stari zakon je poznavao verifikaciju predmeta u vlasništvu pojedinca na zahtjev vlasnika. Novi zakon ide dalje: na poseban zahtjev proizvođača, uvoznika, privrednog subjekta ili fizičkog lica, Zavod obavlja vanredno ispitivanje predmeta, legura i poluproizvoda i izdaje izvještaj. To je novi upravno-tehnički institut.

Pravila o doradi i preradi su proširena. Stari zakon je određivao da se dorađeni ili prerađeni predmet mora ponovno verifikovati i zabranio prenošenje republičkog žiga na drugi predmet. Novi zakon zadržava takvo rješenje, ali širi zabranu i na prenošenje oznake finoće i oznake proizvođača/uvoznika, zabranjuje dodavanje nevidljivih ili nerazaznatljivih dijelova od drugih materijala na žigosani predmet i izričito određuje da je predmet izrađen preradom upotrijebljenih predmeta također obuhvaćen obavezom ponovnog ispitivanja i žigosanja.

Novi zakon uvodi posebno pravilo za subjekte iz Federacije Bosne i Hercegovine. Takvih pravila u starom zakonu nije bilo. Novi zakon propisuje da proizvođač ili uvoznik sa područja Federacije Bosne i Hercegovine može podnijeti Zavodu zahtjev za ispitivanje i žigosanje ako je registrovan i ima rješenje o dodjeli znaka dobavljača nadležne institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine, a predviđa i mogućnost sporazuma o međusobnom priznavanju oznaka i žigova. To je važna međuentitetska novina.

Bitna novina za sudsku praksu je ta da novi zakon uvodi ekspertizu kao dokazno sredstvo za sudove i organe uprave. Stari zakon nije imao zaseban institut ekspertize. Novi zakon uvodi službeno ispitivanje koje Zavod provodi na zahtjev sudova, tužilaštava i drugih organa uprave, uz izvještaj koji služi kao dokaz u postupku.

Priznavanje stranih žigova i oznaka sada je izričito uređeno. Stari zakon je to samo rubno naznačavao kroz sistem uvoza i verifikacije. Novi zakon ima poseban član: u Republici Srpskoj važe strani žigovi i oznake ako su u skladu s međunarodnim ili bilateralnim sporazumima, a Zavod može sertifikatom priznati i druge strane žigove i oznake ako osiguravaju iste zahtjeve kao domaći sistem.

Otkup upotrijebljenih predmeta sada je strogo uređen. Stari zakon je odredio da otkup obavljaju proizvođači, a mogu i drugi privredni subjekti uz prethodnu saglasnost nadležnog organa. Novi zakon uvodi potpuno novi režim: otkup može obavljati isključivo proizvođač ili uvoznik koji je u Zavodu registrovan kao otkupljivač; propisuje obvezni otkupni list s detaljnim sadržajem; čuvanje primjeraka prema računovodstvenim propisima; upis u poseban registar; vidno označavanje mjesta otkupa i kopiju potvrde o upisu u registar na tom mjestu. Ovdje se radi o vrlo bitnoj noveli uvedenoj novim zakonom.

Naknade su proširene po osnovi i sistematizirane. Stari zakon je raspravljao o naknadama za verifikaciju, hemijske analize, utvrđivanje uslova za određena rješenja i druge poslove. Novi zakon posebno nabraja: ispitivanje, žigosanje, izvještaje o ispitivanju, uvjerenja o usaglašenosti, sertifikate o priznavanju žiga i oznaka, ekspertize i druge poslove iz ove oblasti. Dakle, ne samo da ostaje obaveza plaćanja, nego je i katalog naplatnih radnji širi. Vlada i dalje donosi uredbu o visini i načinu plaćanja, ali sada u okviru novog, šireg kataloga.

Nadzor je u novom zakonu daleko detaljniji i proceduralno razrađeniji. Stari zakon je nadzor uredio relativno kratko: ko ga vrši, službena legitimacija, pravo ulaska u prostorije, ukidanje rješenja i zabrana prometa. Novi zakon uvodi čitavu glavu sa dva člana više: upravni nadzor Ministarstva i Zavoda, predmet nadzora, plan nadzora, službena legitimacija, prava i dužnosti ovlaštenog lica, obaveze i ovlaštenja Zavoda, rok za otklanjanje nepravilnosti, detaljan postupak povlačenja s tržišta, odvajanja, evidentiranja, pakovanja i plombiranja predmeta, laboratorijsko ispitivanje u nadzoru i posebnu ulogu tržišne inspekcije.

Povlačenje predmeta s tržišta više nije samo apstraktna mjera, nego detaljan postupak. Stari zakon je određivao da se predmeti koji ne ispunjavaju propisane uslove moraju odmah povući iz prometa i da će Zavod to obezbijediti. Novi zakon propisuje kako se povučeni predmeti odvajaju, evidentiraju, pakuju, plombiraju i gdje se odlažu do žigosanja, te ko ih dostavlja Zavodu.

Novi zakon uređuje što se događa ako predmet sadrži više od 200 ‰ dragocjenog metala, ali ne doseže minimalni prag. To je nova, zanimljiva odredba. Ako laboratorijsko ispitivanje pokaže da predmet nema ni najniži stepen finoće, ali ima više od 200 hiljaditih dijelova dragocjenog metala u leguri, predmet se čini nepodobnim za stavljanje na tržište i vraća vlasniku.

Prekršajni sistem je preuređen i po iznosima i po sastavima prekršaja. Stari zakon je imao dva raspona za pravna lica: 2.000–15.000 KM za teže i 1.500–5.000 KM za lakše prekršaje, uz kazne i za odgovorno lice i fizičku lie, te mogućnost zaštitnih mjera trajnog oduzimanja predmeta i zabrane djelatnosti do šest mjeseci. Novi zakon uvodi drukčije raspone: 3.000–9.000 KM za teže i 1.000–3.000 KM za lakše prekršaje, uz zasebne kazne za odgovorno lice i preduzetnika. Bitnije od samih iznosa, novi zakon mnogo detaljnije pobraja prekršaje: nedostatak dokumentacije, nezakonit otkup, neobilježavanje mjesta prodaje i otkupa, neprijavljivanje promjena, nepredavanje matrice, nečuvanje otkupnih listova, korišćenje znaka nakon isteka roka, dodavanje nedopuštenih dijelova na žigosane predmete, stavljanje na tržište plombiranih ili zabranjenih predmeta. Dakle, prekršajni režim je mnogo razrađeniji.

Prijelazne i završne odredbe su dopunjene. Stari zakon je imao pravilo da ranije verifikovani predmeti ne podliježu ponovnoj verifikaciji, da se stari podzakonski akti primjenjuju do donošenja novih i da ranija rješenja ostaju na snazi do isteka. Novi zakon zadržava kontinuitet rješenja i podzakonskih akata, ali dodaje i posebno pravilo da se ranije započeti postupci dovršavaju po starom zakonu, te detaljno pobraja koje podzakonske akte treba donijeti u roku od šest mjeseci, odnosno godinu dana od stupanja na snagu novog zakona.

Stari režim izvoza je napušten kao posebno pitanje. Stari zakon je imao poseban član da predmeti namijenjeni izvozu moraju biti označeni samo oznakom finoće, a znak proizvođača i verifikacija se traže samo ako to zahtijeva izvoznik ili strani kupac. Novi zakon ne uređuje izvoz na taj način; umjesto toga, predmeti namijenjeni izvozu su izričito izuzeti od primjene zakona.

Zaključak

Raniji zakon sadržavao je osnovne elemente regulatornog režima, uključujući tehničke zahtjeve, označavanje, verifikaciju, odnosno ispitivanje i žigosanje, nadzor te centralnu ulogu Zavoda. Novi zakon postojeći sistem bitno proširuje, precizira i razrađuje. Njime se detaljnije uređuje stavljanje predmeta na tržište, prava i obaveze proizvođača, uvoznika, trgovaca i otkupljivača, uveden je širi krug registara i evidencija, precizniji upravni režim, poseban institut ekspertize, priznavanje inostranih žigova i oznaka, te znatno razrađeniji nadzor i postupanje s neusklađenim predmetima. Uz to, novi zakon mijenja i pojedina materijalnopravna rješenja, naročito u pogledu stepena finoće, otkupa upotrijebljenih predmeta i tržišnih uslova za promet. Zbog toga je najtačnije reći da novi zakon ne predstavlja potpuni diskontinuitet u odnosu na stari, nego njegovu sveobuhvatnu modernizaciju, normativnu razradu i institucionalno jačanje postojećeg sistema.

Autor: Petar Ćavar