Prava radnika u stečajnom postupku u Republici Srpskoj

Odgovor na pitanje da li radnici u našoj zemlji mogu biti bolje zaštićeni u situacijama kada njihov poslodavac ide u stečaj pitanje je koje zavisi od zakonskog okvira, institucionalne podrške i konkretnih mehanizama zaštite prava radnika. U Republici Srpskoj ta zaštita postoji u određenoj mjeri ali u praksi se pokazalo da nije dovoljna. U situaciji kada je radne snage sve manje na tržištu rada, možda bi trebalo razmisliti o potpunoj prioritetnoj zaštiti radnika i njihovih prava u stečajnom postupku a najviše potraživanja čiju isplatu bi trebalo da osigura i obezbijedi država.

Stečaj predstavlja zakonom uređen postupak koji se pokreće nad određenim pravnim subjektima koje više nisu u mogućnosti da uredno izmiruju svoje dospjele obaveze. U Republici Srpskoj, stečajni postupak provodi se prema važećem Zakonu o stečaju Republike Srpske iz 2020-te godine a koji reguliše način vođenja postupka, položaj stečajnog dužnika, prava povjerilaca i način namirenja uključujući posebno zaštićena prava radnika.

Prema odredbama važećeg Zakona o stečaju RS, tj. člana 87. potraživanja radnika imaju određeni prioritet i namiruju se prije ostalih stečajnih povjerilaca, ali poslije povjerilaca sa razlučnim pravom i troškova stečajnog postupka. Rok za podnošenje prijave potraživanja nadležnom privrednom sudu iznosi 30 dana od dana objavljivanja rješenja o otvaranju stečaja i u tom pogledu radnici nisu povlašteni u odnosu na druge povjerioce jer uz prijavu moraju da dostave odgovarajuće dokaze kao što je ugovor o radu, obračun plate, evidencije i slično.

Konretno, radnici imaju pravo da se iz stečajne mase naplate:

  • Za plate u visini zakonom utvrđene najniže plate za posljednjih 12 mjeseci prije otvaranja stečaja;
  • Za obračunate doprinose na navedenu najnižu platu;
  • Za naknade štete po osnovu povreda na radu;
  • Za naknadu štete zbog prijevremenog prestanka ugovora o radu, otpremnina ili druga stečena prava do dana otvaranja stečajnog postupka (ali kao potraživanja opšteg isplatnog reda).

Bitno je napomenuti da danom otvaranja stečajnog postupka prestaju ugovori o radu i stečajni upravnik pismeno obavještava radnike o prestanku radnog odnosa. Stečajni upravnik može zaključiti nove ugovore o radu sa licima koja su mu potrebna za nastavak poslovanja ili odvijanje stečajnog postupka, prvenstveno sa radnicima stečajnog dužnika kojima je prestao ugovor o radu.

Radnici ili njihovi predstavnici imaju pravo da:

  • Prate tok stečajnog postupka;
  • Budu imenovani u odbor povjerilaca, ako ispunjavaju uslove, i na taj način kontrolišu rad stečajnog upravnika,
  • Budu blagovremeno obavještavani o svim relevantnim odlukama u postupku (kao i ostali  povjerioci).

Za razliku od nekih zemalja u okruženju u Republici Srpskoj ne postoji Agencija za osiguranje potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, niti bilo kakav fond koji garantuje isplatu potraživanja radnicima kada stečajna masa nije dovoljna.

To na kraju znači da radnici mogu ostvarivati svoja prava samo ako postoji dovoljno imovine u stečajnoj masi. U protivnom, njihova potraživanja ostaju djelimično ili u potpunosti namirena. Zbog toga je izuzetno važno da radnici:

  • pravovremeno prijave svoja potraživanja (rok od 30 dana kao i za ostale povjerioce);
  • prikupe i sačuvaju sve dokaze o radnom odnosu i neisplaćenim obavezama;
  • aktivno učestvuju u postupku kako bi zaštitili svoja prava;
  • po potrebi angažuju i pravnu pomoć.

Ono na šta bi svaki radnik takođe trebao da obrati pažnju jeste i prekluzivni rok od šest mjeseci za podnošenje tužbe za zaštitu prava iz Zakona o radu RS, dakle prije otvaranja stečajnog postupka radnik može svoja prava na neisplaćenu platu ostvarivati u parničnom postupku i na neki način se spremati za potencijalni stečajni postupak nad svojim poslodavcem, tj. do otvaranja stečajnog postupka imati pravosnažne presude kojim je utvrđeno njegovo pravo na isplatu određene naknade.

Autor: Željko Vlačić

E-mail: zeljko@afsajic.com

About the author