Trgovina umjetničkim djelima u Bosni i Hercegovini odvija se unutar složenog pravnog, institucionalnog i kulturnog okvira. Umjetnička djela, kao specifična kulturna i intelektualna dobra, podložna su nizu pravila koja se odnose na autorska prava, poreze, carinske regulative, kao i na međunarodne obaveze države prema očuvanju kulturne baštine. Obzirom na to da tržište umjetnina u BiH nije u potpunosti razvijeno, pravna regulativa često ostaje neusaglašena s potrebama savremene umjetničke trgovine, što otvara prostor za brojne izazove, ali i potencijalne reforme.
Autorsko pravo kao temeljna zaštita umjetnika
Osnov pravne zaštite umjetničkih djela u Bosni i Hercegovini čini Zakon o autorskom i srodnim pravima. Ovim zakonom uređuju se prava autora na umjetnička, književna i naučna djela, kao i prava izvođača, producenata i drugih nosilaca prava. Autori imaju moralna prava (pravo na priznanje autorstva, pravo na zaštitu integriteta djela) i materijalna prava, poput prava na reprodukciju, distribuciju i javno prikazivanje.
U praksi to znači da čak i nakon što umjetničko djelo bude prodato, autor zadržava određena prava nad tim djelom. Kupac, galerista ili kolekcionar ne smije da izmijeni, uništi ili javno izlaže djelo bez poštovanja prava autora. Osim toga, autori imaju pravo na dio zarade prilikom svake daljnje prodaje originalnog djela, što se u evropskom zakonodavstvu naziva „droit de suite“ (pravo slijeđenja), iako njegova primjena u BiH još uvijek nije sistemski uspostavljena.
Industrijski dizajn i granica s primijenjenom umjetnošću
Za neka umjetnička djela koja se nalaze na granici između umjetnosti i dizajna – kao što su skulpture koje su dio enterijera ili funkcionalni umjetnički predmeti – relevantan može biti i Zakon o industrijskom dizajnu BiH. Ovaj zakon štiti vanjski izgled proizvoda, što može obuhvatiti i umjetničke predmete koji imaju estetsku, ali i praktičnu vrijednost.
Ova vrsta pravne zaštite naročito je značajna za savremene umjetnike koji djeluju na raskršću umjetnosti, dizajna i komercijalne proizvodnje, jer omogućava registraciju dizajna i pravnu zaštitu od kopiranja i plagijata.
Carinske regulative i kontrola prekograničnog prometa
Uvoz i izvoz umjetničkih djela i antikviteta u BiH podliježe carinskoj regulativi i posebnim pravilima. Svako djelo koje ima kulturnu, istorijsku ili umjetničku vrijednost može biti predmet kontrole, posebno kada je riječ o antikvitetima i djelima starih majstora. Postoji obaveza pribavljanja dozvole za izvoz ili uvoz, koju izdaju nadležna tijela u skladu s listom dobara koja podležu ograničenju u međunarodnom prometu.
Zakon o carinskoj politici BiH predviđa carinske dažbine, PDV i druge poreze na uvoz umjetnina, što znači da svaki trgovac mora ispuniti stroge dokumentacione uslove prilikom uvoza. To uključuje fakture, potvrde o porijeklu, dokaz o vlasništvu, a ponekad i ekspertizu autentičnosti.
Neadekvatna regulativa i neujednačena praksa u entitetima i Brčko Distriktu dodatno otežavaju proces i otvaraju prostor za nelegalnu trgovinu umjetninama i krijumčarenje kulturnih dobara, što predstavlja ozbiljan problem za očuvanje kulturne baštine.
Poreske obaveze i fiskalni tretman umjetnina
Trgovina umjetničkim djelima u BiH podliježe opštim poreskim pravilima. Na prodaju umjetnina naplaćuje se porez na dodatu vrijednost (PDV), kao i potencijalne carine u slučaju uvoza. Iako je tržište umjetnina u BiH još uvijek relativno nerazvijeno, fiskalne obaveze mogu znatno opteretiti male galerije i nezavisne umjetnike koji često nisu u potpunosti informisani o svojim poreskim dužnostima.
Dodatni izazov predstavlja neformalna prodaja umjetničkih djela putem društvenih mreža, interneta i privatnih dogovora, gdje najčešće ne dolazi do izdavanja računa, plaćanja PDV-a i evidentiranja prometa. Ova „siva zona“ onemogućava razvoj profesionalnog tržišta i ugrožava poziciju legalnih trgovaca umjetninama.
Međunarodne obaveze i zaštita kulturne baštine
Bosna i Hercegovina je potpisnica više međunarodnih konvencija koje se odnose na očuvanje kulturne baštine i borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, uključujući UNESCO-vu Konvenciju iz 1970. godine i UNIDROIT konvenciju iz 1995. godine. U skladu s tim, BiH je dužna da spriječi nelegalan izvoz i uvoz kulturnih dobara, da evidentira umjetnička djela i uspostavi mehanizme za povrat otuđenih predmeta.
Ipak, u praksi ove obaveze se rijetko dosljedno primjenjuju. Brojne institucije kulture nemaju adekvatnu evidenciju svojih kolekcija, a policijske i carinske službe nisu uvijek u mogućnosti da prepoznaju vrijedna djela ili razlikuju falsifikate od originala.
Zaključak: potreba za reformom i profesionalizacijom tržišta
Trgovina umjetničkim djelima u Bosni i Hercegovini predstavlja kompleksno pravno i društveno pitanje koje zahtijeva mnogo više pažnje nego što je trenutno ima. Iako zakonski okvir u osnovi postoji, njegova primjena je fragmentisana, neujednačena i često neučinkovita.
Potrebno je ojačati svijest o važnosti poštovanja autorskih prava, edukovati inspekcijske i carinske službenike, te pojednostaviti administrativne procedure za legalnu trgovinu umjetninama. Takođe, ključno je podržati profesionalizaciju tržišta kroz podršku galerijama, kustosima, ekspertima i zakonodavcima.
Na taj način, Bosna i Hercegovina može ne samo bolje zaštititi svoju kulturnu baštinu, već i podstaći razvoj legalnog i profitabilnog tržišta umjetnina koje će koristiti i umjetnicima i društvu u cjelini.
Autor teksta: Aleksandar Sajić, advokat
E-mail: aleksandar@afsajic.com
