Uvod
Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih globalnih izazova 21. vijeka, a finansijski sektor igra ključnu ulogu u mobilizaciji kapitala za zelene investicije. Među instrumentima koji doprinose zelenom finansiranju izdvajaju se green bonds („zelene obveznice“) i green loans („zeleni krediti“). Ovi instrumenti omogućavaju usmjeravanje kapitala u projekte koji smanjuju emisije ugljika, povećavaju energetsku efikasnost, razvijaju obnovljive izvore energije i podržavaju održivi razvoj.
Pojam: šta su green bonds i green loans?
Green bonds su vrsta dužničkih vrijednosnih papira (“obveznica”) čiji se prikupljeni kapital koristi isključivo za finansiranje ili refinansiranje projekata sa ekološkim ciljevima. To su najčešće projekti poput izgradnje obnovljivih izvora energije (solar, vjetar), unapređenja energetske efikasnosti, transporta s niskom emisijom, upravljanja vodama, upravljanja otpadom, zaštite bioraznolikosti i slično. Izdavaoci mogu biti države (suvereni) , kompanije ili finansijske institucije. Instrumenti se uglavnom strukturišu prema standardima kao što su Green Bond Principles koje izdaje ICMA (International Capital Market Association).
Green bonds nude investitorima priliku da ulažu u održive projekte i pri tome imaju jasan mehanizam izvještavanja, a izdavaoci su obično obavezni da redovno podnose izvještaje o alokaciji sredstava („use of proceeds“) i ekološkom učinku.
Green loans su krediti koji se daju za finansiranje zelenih projekata. Princip je sličan green bonds: zajmodavac (banka, finansijska institucija) daje kredit pod povoljnijim uslovima (npr. niža kamatna stopa ili dodatni podsticaji) za projekte ekološke prirode, poput instalacije solarnih panela, izolacije zgrada, kupovine energetski efikasnih mašina i sl. U nekim slučajevima, green loans su vezani uz „outcome-based“ mehanizme, na primjer, kamatna stopa može zavisiti od toga da li korisnik postigne određene ekološke ciljeve. Takav je pristup kod programa poput EBRD-ovog Western Balkans Green Outcomes-Linked Debt Financing Framework (WB GOLD).
Osim toga, green krediti se često pružaju kroz specijalne kreditne linije podržane od međunarodnih finansijskih institucija i grantova (poticaja), a što smanjuje trošak investicija u zelene tehnologije i ubrzava njihovu primjenu.
Stanje u regiji Zapadnog Balkana
- Suverene zelene obveznice
Srbija je najdalje otišla, u septembru 2021. izdala je prvu suverenu green obveznicu u iznosu od 1 milijarde eura s rokom od sedam godina i kamatnom stopom od 1 %, što je u to vrijeme bio vrlo povoljan uslov na međunarodnom tržištu. Vlada Srbije je prethodno usvojila Green Bond Framework, u skladu s ICMA principima, koji jasno definiše kako će se prikupljeni novac koristiti za projekte u obnovljivoj energiji, energetskoj efikasnosti, upravljanju vodama, zaštiti bioraznolikosti i sl.
Izveštaji o zelenom bondu (Green Bond Report) objavljuju se redovno kako bi se pratila alokacija sredstava i učinak.
- Korporativne i sektor-zelene obveznice
Na regionalnom nivou, postoje korporativni primjeri: na primjer, EBRD je uložio 76 miliona eura u VGP green bond (VGP je kompanija koja razvija logističke i industrijske parkove), a sredstva se koriste za ekološki održive objekte u zemljama poput Srbije i Hrvatske. Ovaj primjer pokazuje da zelene obveznice nisu isključivo domen država, već i privatnog sektora.
- Zeleni krediti (green loans)
EBRD je u okviru WB GOLD (Western Balkans Green Outcomes-Linked Debt) modela odobrio 40 miliona eura kredita UniCredit Leasing u Srbiji, posebno za SME sektor.
Osim toga, kroz SME Go Green program, EBRD i EU pružaju kredite lokalnim bankama u zemljama Zapadnog Balkana, uz grantove (npr. 10% ili čak 15%) kako bi se potakle investicije u zelene tehnologije.
U Crnoj Gori, EBRD dodatno osigurava kredite i građanima (stambeni sektor) za mjere energetske efikasnosti, uz cashback grantove.
- Regulatorni i institucionalni okvir
Evropski razvojni programi (poput Western Balkans Investment Framework – WBIF) podržavaju zelene investicije kroz garancije, kreditne linije i tehničku pomoć. Međutim, razvoj tržišta zelenih obveznica u nekim zemljama je spor zbog nedostatka regulatornih okvira, iskustva na tržištu kapitala i tehničkih kapaciteta. Prema analizi, Albanija i Bosna i Hercegovina imaju značajnije prepreke u odnosu na Srbiju. Takođe, postoji izazov harmonizacije: dok EU razvija vlastite standarde (npr. EU Green Bond Standard), zemlje Zapadnog Balkana uglavnom koriste ICMA principe, što može stvarati razlike u dosljednosti, transparentnosti i privlačenju investitora.
Zelena finansijska tržišta u regiji su u usponu, ali su neujednačena. Srbija prednjači u emisiji zelenih obveznica, dok su green krediti sve važniji za podršku malim i srednjim preduzećima. Međunarodne finansijske institucije (EBRD, EU) igraju ključnu ulogu u podsticanju tog razvoja.
Stanje u Bosni i Hercegovini
- Green Bonds u BiH
Prva zelena obveznica u BiH odobrena je Našoj Banci (Republika Srpska), Komisija za hartije od vrijednosti Republike Srpske je dala zeleno svjetlo. Planirano je emitovanje 70.000 obveznica nominalne vrijednosti BAM 100 (konvertibilna marka), ukupno BAM 7 miliona (otprilike 3,57 miliona eura). Rok dospijeća je 7 godina, uz kamatnu stopu od 5,15% godišnje. Prema studiji, uspjeh emisije bit će ocijenjen nakon tri godine; ako manje od 60% obveznica budu plasirane u tom roku, kamata bi se povećala za 0,20 % (na 5,35%) do dospijeća.
Ovo je važan korak jer daje BiH simboličan početak tržišta zelenih obveznica, ali je iznos relativno skroman u poređenju s potrebama zemlje za zelenim investicijama.
- Green krediti u BiH
EBRD je pokrenuo kreditnu liniju u okviru SME Go Green programa i izdvojio €7 miliona preko Raiffeisen Banke BiH, koja će taj novac plasirati malim i srednjim preduzećima. UniCredit Bank (Mostar) je također uključena, dobila je €7 miliona od EBRD-a kroz isti tip programa. Za stambeni sektor, EBRD je kroz Green Economy Financing Facility (GEFF) omogućio kreditnu liniju od €7 miliona preko UniCredit Bank dd Mostar, namijenjenu domaćinstvima, firmama i javnom sektoru. U tom programu, vlasnici kuća koji ispune kriterije energetske uštede mogu dobiti do 20% cashback kao podsticaj, finansiran od strane EU i drugih donatora.
Mikrofinansijski sektor: IFC (Međunarodna finansijska korporacija) je odobrila €20 miliona Mikrofinu u BiH, pri čemu će barem 25% sredstava biti iskorišteno za klimatski relevantne projekte, a 50% sredstava za žene-preduzetnice. Pored toga, UNDP BiH i Union Banka su uspostavili partnerstvo za kreditnu podršku malim i srednjim preduzećima koja investiraju u obnovljive energije i energetsku efikasnost.
- Izazovi i rizici za BiH
- Skalabilnost: Trenutno alocirani iznosi (npr. €7 miliona kredita) su relativno mali u odnosu na potrebe za dekarbonizaciju, modernizaciju infrastrukture i energetsku transformaciju.
- Tržišna likvidnost: Green obveznice u BiH su tek na početku (Naša Banka), pa je tržište likvidnosti ograničeno. Ovo može otežati buduće emisije i privlačenje većih investitora.
- Kapacitet banaka: Nemaju sve banke stručnost da procijene zelene projekte, što usporava plasman zelenih kredita.
- Izvještavanje i integritet: Potrebna su jasna pravila i nadzor kako bi se osiguralo da sredstva budu zaista korištena u ekološke svrhe, izbjegavanje „greenwashinga“ (kada se sredstva predstavljaju kao zeleni, a zapravo nisu).
- Privlačenje investitora: U nedostatku velikih emisija i jasnog tržišnog okvira, inostrani i institucionalni investitori mogu biti oprezniji.
- Perspektive i preporuke
Jačanje regulatornog okvira: BiH bi trebala raditi na razvoju nacionalnih ili entitetskih zelenih okvira (Green Bond Framework), u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi povećala kredibilitet i privukla investitore.
Širenje kreditnih linija: Povećanje resursa kroz međunarodne finansijske institucije (EBRD, IFC, EU) za green loans, posebno za stambeni sektor, preduzeća i energetski teške sektore.
Tehnička asistencija: Obuka banaka, finansijskih institucija i klijenata u pripremi zelenih projekata, izvještavanju i upravljanju rizicima.
Izvještavanje i transparentnost: Uvođenje preciznijeg izvještavanja (alokacija sredstava, metrika uticaja) i nezavisnih revizija, kako bi se osiguralo povjerenje investitora.
Podsticaji: Poticaji poput cashback mehanizama (kao što je GEFF), grantova, poreskih olakšica mogu pomoći u smanjenju troškova zelene tranzicije.
Regionalna saradnja: BiH može koristiti primjere iz susjednih zemalja (kao što je Srbija) – dijeljenje znanja, standardizacija, zajednički projekti – kako bi ubrzala razvoj zelenog tržišta.
Podizanje svijesti: Informisanje poslovnih subjekata o prednostima zelenih kredita / obveznica – ne samo ekoloških, nego i ekonomsko-finansijskih (najčešće niži troškovi, podsticaji).
Zaključak
Green bonds i green loans predstavljaju moćne alate u mobilizaciji kapitala ka održivim i ekološkim projektima. U regiji Zapadnog Balkana vidimo trend pozitivnog razvoja: suvereni i korporativni izdavači, kreditne linije za male i srednje poduzetnike, te podrška međunarodnih finansijskih institucija. Međutim, ovaj proces je neujednačen – Srbija je predvodnik s emisijom zelene obveznice, dok druge zemlje tek grade kapacitete.
U Bosni i Hercegovini postoji jasan napredak: prva zelena obveznica je već odobrena, krediti za zelene projekte su aktivni, a programi poput SME Go Green i GEFF donose značajan potencijal za stambeni i privredni sektor. No, za stvarni zamah, potrebno je sistemski pristup: regulatorna reforma, tehnička pomoć, izvještavanje, podsticaji i bolja koordinacija.
Ako BiH uspije institucionalizovati zelene finansijske instrumente, to može donijeti višestruku korist: smanjenje emisija, energetske uštede, modernizaciju infrastrukture, jačanje konkurentnosti privrede i privlačenje međunarodnih investicija. Zelena tranzicija nije samo pitanje zaštite okoliša već je ona prilika za održivi ekonomski rast i prosperitet.
Autor: Aleksandar Sajic
E-mail: aleksandar@afsajic.com
