Štednja predstavlja jednu od vrsta usluga koju banke pružaju svojim klijentima (fizičkim i pravnim licima). U današnjim uslovima tržišnog poslovanja, ekonomskoj moći pojedinca, sjećanjima na ne tako prošle dane, postavlja se pitanje na koji način pridobiti građane da novčana sredstva povjere nekoj od finansijskih institucija na „čuvanje“.
U periodu koji je iza nas svjedoci smo da veliki broj građana još uvijek nije uspio naplatiti svoje štedne uloge koje su povjerili bankama, a koja su mukotrpno sticali uglavnom radeći u inostranstvu u nadi da će taj novac umnožiti te od istog pristojno živjeti u penzionerskim danima.
Međutim, dogodilo se potpuno suprotno, štediše ne samo da nisu naplatile kamate na štedne uloge već su ostali i bez štednih uloga, za koje je sada jedini način da ih naplate putem obveznica RS. Osvrćući se na prošla vremena, zaključak je da starija populacija sa rezervom gleda na deponovanje novčanih sredstava u banke bez obzira na visinu kamatne stope koju banke nude na štedne uloge vodeći se onom „ko se na mlijeko opeče i u jogurt duva“. Iako se njima kao najbolji način da sačuvaju svoja ušteđena sredstva čini slamarica ili dušek, teško je izbjeći da o „specijalnim pogodnostima“ se bar malo ne proračunamo.
Što se tiče mlađe populacije, postavlja se pitanje da li su isti likvidni i platežno sposobni za štednju, kada prije nego što stignu da izračunaju kamatu koju bi dobili oročenjem novčanih sredstava, se pojave preče stvari kao što su riješavanje stambenog pitanja, kupovina automobila, novih krpica, pa tek ukoliko nešto ostane moglo bi ste pristupiti štednji.
Taman kad odlučite da osnujete crni fond, ostavite nešto za crne dane, te otvorite tu štednju, čeka vas iznenađenje u vidu niskih kamatnih stopa na štedne uloge koje banke nude, bez obzira na vrstu štednje.
Istina, banke putem svojih site-ova, sredstava javnog informisanja propagiraju razne vrste štednje, ali kada se malo bolje analizira zaključuje se da se za određeni period oročenja može zaraditi tek mali iznos novca, pa se postavlja pitanje šta je pravi izbor, novac držati na sigurnom, u slamarici, ili isti povjeriti banci na čuvanje bez obzira na visinu ostvarenog profita, jer nema profita bez rizika.
Autor: Sanja Đukic, e-mail: [email protected]
