Osiguranje je zbog svog velikog značaja prepoznat još od drevnih vremena, a osiguranje u građevinarstvu, kao posebna vrsta osiguranja obuhvata široku lepezu različitih kategorija osiguranja u cilju pružanja zaštite i mogućnosti minimiziranja gubitaka u vezi sa građevinskim projektima kao cjeline. Nesumnjivo je da se građevinska industrija suočava sa jedinstvenim rizicima i stoga ista zahtjeva različite slojeve zaštite poredeći je sa drugim vrstama djelatnosti. Uz to, takođe treba dodati i činjenicu da je svaki građevinski projekat po pravilu projekat koji podrazumijeva veliku vrijednost i investicije, pa je samim tim i potreba za osiguranjem veća, a namjera investitora i izvođača radova usmjerena na osiguravajuće kuće u cilju osiguranja svih oblika eventualnih rizika koji mogu proizaći iz građevinskih projekata.
Zaštita od gubitka, oštećenja i odgovornosti potrebna je u svakoj fazi izgradnje – od konceptualizacije i dizajna do implementacije, primopredaje i rada, a u svakom slučaju imperativ je sveobuhvatno osiguranje. To je zato što su rizici povezani sa građevinskim projektima brojni i značajni, poput požara, poplava, oluja, eksplozija, smrti radnika, tjelesnog oštećenja ili bolesti radnika, zatim gubitka ili uništenja materijala i slično.
Nadalje govoreći, neke od vrsta osiguranja koja se najčešće susreću u građevinarstvu jesu: Osiguranje od opšte odgovornosti, Osiguranje od profesionalne odgovornosti, osiguranje objekata u izgradnji, osiguranje radnika, osiguranje građevinskog i instalacijskog materijala, osiguranje elektro i mašinske opreme.
Svakako važno pitanje u vezi sa osiguranjem u građevinarstvu je pitanje troškova i drugih izdataka koji su u vezi sa osiguranjem. Pa tako, generalno govoreći, postoji nekoliko faktora koji utiču na pitanje iznosa troškova u vezi sa osiguranjem u građevinarstvu. Iako se sve polise građevinskog osiguranja međusobno razlikuju u odnosu na period pokrića, vrsti osiguranja i slično, na troškove obično utiče isti skup faktora, kao što su: iskustvo izvođača radova ili investitora, veličina projekta, lokacija projekta, kreditna istorija ugovarača osiguranja ili osiguravača itd. Dakle, navedeni ali i mnogi drugi faktori utiču na osiguravajuće kuće prilikom vršenja procjene rizika. Sa druge strane, postoji takođe nekoliko faktora koji utiču na ugovarače osiguranja prilikom izbora osiguravajućih društava, sa kojim imaju namjeru da stupe u osiguravajuće ugovorne odnose, kao što su: finansijska snaga, korisnička usluga i reputacija, pokrivenost i iskustvo.
Kada se nakratko osvrnemo na zakonsku regulativu, treba napomenuti da u Republici Srpskoj Zakon o uređenju prostora o građenju (Objavljen u “Sl. glasniku RS”, br. 40 od 16. maja 2013, 2/15, 106/15, 3/16, 84/19) u nekim odredbama svog zakona pominje pitanje obaveznosti osiguranja, pa tako je u članu 171. stav m.) regulisano da u vršenju inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega nadležni urbanističko-građevinski inspektor, osim opštih ovlašćenja propisanih Zakonom o inspekcijama, ovlašćen je i da naredi izvođaču preduzimanje odgovarajućih mjera radi zaštite objekta i osiguranja bezbjednosti lica i okolnih objekata, ukoliko utvrdi da se izvođenjem radova na izgradnji objekta može ugroziti njihova bezbjednost. Nadalje član 117. istog zakona stav j.) propisuje između ostalog, da prilikom građenja objekta izvođač je dužan da u slučaju prekida radova osigura okolinu i objekat koji gradi.
Bez obzira na citirane zakonske članove, pitanje osiguranja u oblasti građevinarstva sa sobom nosi jednu posebnu težinu, zbog poprilično značajne vrijednosti izvođenja građevinskih radova ili izgradnje građevinskih objekata. Zbog toga je osiguranje, bilo koje vrste izrazito poželjno, a vrlo često i uslov zaključivanja ugovora u međusobnim odnosima između svih učesnika u procesu građenja.
Autori teksta:
Nataša Škrbić Banjac (s[email protected])
Nikolina Zubac ([email protected])
