Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj donesen je 2012. godine i zajedno sa kasnijim izmjenama iz 2014. i 2017. godine trebao je da predstavlja značajan pomak u smislu obezbjeđivanja zaštite potrošača te uspostavi mehanizme za zaštitu potrošača. U trenutku donošenja, Zakon je ispunjavao zahtjeve savremenog tržišta, međutim protekom vremena ukazala se potreba da se određeni instituti dodatno ili preciznije regulišu. Narodna Skupština Republike Srpske usvojila Izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača koje će stupiti na snagu nakon objavljivanja u Službenom glasniku a za koje potrošači očekuju da će im olakšati položaj i ostvarivanje njihovih prava, a trgovci da će njihove obaveze postati jasnije i preciznije regulisane.
Ovim Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača trebalo bi da se olakša potrošaču ostvarivanje prava na reklamaciju proizvoda ili usluge tako što se pored kopije računa, kao uslova za ostvarivanje prava na reklamaciju, dokazivanje kupovine proizvoda koja je predmet reklamacije, sada omogućava i drugim nespornim dokumentima kao što su ovjerena garancija, priznanica, dostavnica, otpremnica, slip u slučaju plaćanja bankovnom karticom i slično.
Propisana je obaveza trgovca da izvrši ugovor prema potrošaču za isporuku proizvoda ili usluge u roku od najduže 30 dana, ukoliko nije drugačije ugovoreno, u suprotnom se ugovor raskida, te je isti dužan da potrošaču vrati uplaćeni iznos u roku od 7 dana. Dakle, novina u odnosu na dosadašnju obavezu trgovca je propisan rok od 7 dana za povrat uplaćenog iznosa od dana prihvatanja reklamacije, u slučaju kada se potrošač odlučio za takav način rješavanja reklamacije. Dosadašnjim rješenjem nije bio propisan rok povrata sredstava, iako je trgovac prihvatao reklamaciju potrošača kao osnovanu.
Izmjenama i dopunama Zakona dodatno je precizirana obaveza trgovca u vezi sa informisanjem potrošača o cijenama proizvoda ili usluga, a propisana je i obaveza postupanja trgovca u situacijama kada nije ispunio obavezu u slučaju avansnog plaćanja.
Takođe, propisuje se način evidentiranja prigovora potrošača koje trgovac primi putem pošte ili elektronskim putem, na način da je trgovac dužan da isti evidentira u Knjigu reklamacija po redosljedu prijema, te da potrošaču bez odgađanja dostavi u pisanoj ili elekronskoj formi potvrdu prijema prigovora koja mora da sadrži redni broj lista iz Knjige reklamacija u koju je prigovor odložen.
Na potpuniji i jasniji način se uređuje pravo potrošača na izbor načina rješavanja prigovora zbog nedostatka na proizvodu, koje je već bilo uređeno Zakonom u primjeni, ali se sada dodatno precizira rok u kojem je trgovac dužan da ispuni zahtjev potrošača u vezi sa popravkom ili zamjenom proizvoda sa nedostatkom (30 dana) ili rok za povrat uplaćenog iznosa za proizvod sa nedostatkom (7 dana). Novina je da se predloženim rješenjem uređuje odgovornost trgovca i za prodaju polovnih proizvoda. Ovim putem uvedena je i obaveza trgovca da uz odgovor potrošaču kojim osporava reklamaciju za nedostatak na proizvodu koji se pojavio u roku do šest mjeseci od dana kupovine, priloži stručno mišljenje ovlaštenog tijela ili ovlaštenog sudskog vještaka u Republici. Razlog je sadržan u potrebi da se spriječi formalno osporavanje nedostatka bez prilaganja stručnog mišljenja. Osporavanje nedostatka koji je nastao u periodu do šest mjeseci od dana kupovine, po pravilu je moguće samo ako trgovac dokaže da je zahtjev potrošača suprotan prirodi proizvoda ili nedostatka. Dakle, teret dokazivanja da proizvod nema nedostatak je na trgovcu.
U poglavlju koje se odnosi na pružanje ekonomskih usluga, ovim izmjenama Zakona propisuje se da je davalac usluge dužan da korisnika usluge pisanim putem obavijesti o promjenama uslova pružanja usluge mjesec dana prije roka primjene tih uslova. Pored toga, ovim izmjenama Zakona detaljnije se uređuje pravo potrošača na raskid ugovora.
Autor teksta: Tijana Tatić
E-mail: [email protected]
