Prevencija sporova, odnosno rješavanje sprorova mirnim putem u trenutku nastanka spora i to uz izrazito male troškove jeste uvijek aktuelno pitanje. Ta tendencija ne jenjava ni poslednjih godina već postepeno dobija svoje mjesto u različitim jurisdikcijama.
U širokom i izrazito kompleksnom okviru prava građevinarstva neminovno je postojanje multilateralnih pravnih odnosa, a što je pogodno tlo za nastanak eventualnih pravnih problema a koji često uključuju veliki broj lica i ogromne iznose investicija i troškova.
S ciljem olakšavanja poslovanja u oblasti građevinarstva i obezbjeđenja pravne sigurnosti, formirano je sada već dobro poznato FIDIC udruženje. Za one kojima je to manje poznato, FIDIC predstvalja međunarodnu federaciju inženjera konsultanata koja okuplja stručnjake u domenu građevinarstva i srodnih oblasti, te koja promoviše odgovornost konsultanta prema društvu i poslovni interes dobavljača tehnologije koji je baziran na intelektualnim uslugama za izgradnju i prirodno okruženje.
Ideja o alternativnom rješavanju spora prepozanta je jos u ranim začetcima od strane FIDIC udruženja, pa je tako Dispute Adjudication Board (DAB) odnosno Odbor za rješavanje sporova nastao kao logičan rezultat vremena, okolnosti i razvoja oblasti prava građevinarstva. Cilj ove ideje, odnosno ovog Odbora je usmjeren na iznalaženje najboljeg rješenja za obje stranke, a posredno i izbjegavanje formalnosti i troškova arbitraže, ali I sudskog postupka.
Govoreći o FIDIC udruženju, prva asocijacija jesu FIDIC standardizovani modeli ugovora za različite tipove investicionih projekata. Oni su široko prepoznati i koriste se globalno, a uspješnost ovih modela ugovora je u izbalansiranoj alokaciji upravljanja rizikom kao i u pogledu preraspodjele prava i obaveza glavnih ugovornih strana. U okviru FIDIC 1999 modela ugovora, strogo se preporučuje angažovanje Odbora za rješavanje sporova (DAB), ali ovde izvire pitanje, sta podrazumjeva jedan ovakav Odbor, kakva mu je struktura i značaj?
DAB, odnosno Odbor za rješavanje sporova, formiraju ugovorne strane zajednički do datuma definisanog u ugovoru, a najkasnije 28 dana od početka radova po ugovoru. Ovaj odbor se sastoji od jedne ili tri kvalifikovane, stručne i objektivne osobe. Ukratko, DAB je sve važniji dio međunarodnih ugovora o građenju i kao takav predstavlja moćano sredstvo za rješavanje sprova prije nego što stranke krenu u arbitražu.
FIDIC ugovori predviđaju postojanje kako stalnih (DAB) Odbora za rješavanje spora i ad hoc (DAB) Odbora za rješavanje spora. Što se tiče stalnih Odbora za rješavanje sporova, članovi (DAB) Odbora dobijaju ugovornu dokumentaciju, planove i specifikacije i na taj način se upoznaju sa projektnim procedurama i učesnicima, redovno posjećuju lokacije i odlučuju u sporovima koji nastanu. Dok sa druge strane, ad hoc Komisije za rješavanje sporova se formiraju kako bi kao jedinka donijele odluku o sporu, nakon čega se ovaj odbor i raspušta. Iako rješavanje sporova putem DAB zvuči kao nešto što je vrlo prihvatljivo i čak poželjno u praksi, iapk treba istaknuti jednu bitnu okolnost a to je da odluke Odbora (DAB) u principu nisu izvršne kao što su to druge sudske odluke ili odluke drugih organa. Međutim, činjenica je da postupak pred Odborom (DAB) predstavlja ugovornu obavezu, zbog čega bi se u slučaju da jedna strana propusti da pokrene postupak pred Odborom (DAB), a pokrene arbitražni ili sudski postupak, to moglo uspješno isticati u postupku između ostalog i kao prigovor zbog preuranjenosti odnosno neblagovremenosti pored neispunjenja ugovorne obaveze.
Shodno navedenom možemo zaključiti da sama svrha postojanja (DAB) Odbora, a koja se ogleda u prevenciji spora, dolazi do izražaja kod stalno formiranih Odbora za rješavanje spora. Dakle, stranke se mogu u svakom trenutku, ukoliko se tako dogovore, zajednički obratiti stalnim Komsijama za rješavanje sprorova (DAB) sa zahtjevom za asistenciju i pomoć ili neformalnu savjetovanje i pokušati razrješiti bilo kakve nesuglasice koje proizađu između stranaka tokom izvršavanja ugovora. Do takvih pomoći i asistencija dolazi u različitim situacijama kao što su posjeta lokacije, sastanci i slično, ali uz obavezno prisustvo obje ugovorne strane.
Bitno je naglasiti da stranke nisu obaveze da djeluju u skladu sa takvim preporukama koje su date na neformalan način, čak ni sam DAB, ukoliko u budućnosti nastane spor, nije obavezan takvim savjetima datim tokom pružanja neformalne asistencije, bilo da su takvi savjeti dati usmeno ili pismeno. Na osnovu navednog, zaključuje se da odluke mogu biti neobavezujuće i savjetodavne, u tom slučaju radi se o Odboru za razmatranje spora (Review Board). Suprotno tome, ako se stranke dogovore da će donesene odluke imati obavezujući karakter, u tom sučaju govorimo o Odboru za rješavanje sporova, odnosno Dispute Adjudication Board u pravom smislu riječi.
Međutim, ostaje jedno izuzetno važno pitanje, a to je sprovodivost odluka DAB Odbora i njihova efektivnost? Naravno, ako stranka nije zadovoljna odlukom Odbora malo je vjerovatno da će željeti da postupi u skladu sa istom. Zbog toga, FIDIC ugovori predviđaju da odluke koje donese Odbor za rešavanje sporova su obavezujuće za strane osim ako neka strana ne podnese prigovor u roku od 28 dana od donošenja odluke, u kom slučaju će strane prvo pokušati da se prijateljski dogovore, a u slučaju neuspjeha Ugovorne strane se moraju obratiti arbitražnom tijelu, koje je navedeno u Ugovoru.
Za sam kraj spromenućemo neke zanimljive statističke podatke koji kažu da u višemilionskom projektu, tročlani Odbor za rješavanje spora može koštati manje od 1 % ukupne vrijednosti projekta, dok troškovi međunarodne arbitraže mogu iznositi i do 10-15 % vrijednosti ukupnog projekta. Stoga, jedino što ostaje jeste jačanje svijesti o efikasnosti i učinkovitosti ovakvog odbora, te sticanje povjerenja u isti.
Autor: Nikolina Zubac
E-mail: [email protected]
