Zakon o elektronskom novcu RS

Na sedmoj redovnoj sjednici održanoj dana 22.12.2023. godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o elektronskom novcu Republike Srpske, kojim je po prvi put kod nas regulisano ovo savremeno sredstvo plaćanja.

Zakon o elektronskom novcu u članu 2. definiše pojam elektronskog novca kao elektronski ili magnetno pohranjenu novčanu vrijednost koja čini novčano potraživanje prema izdavaocu tog novca. Na osnovu ugovora o izdavanju elektronskog novca izdavalac se obavezuje da imaocu izda elektronski novac u nominalnoj vrijednosti primljenih sredstava. Drugim riječima, radi se upravo o novcu koji izdavalac “konvertuje” u elektronsku formu, kako bi se isti dalje mogao koristiti kao sredstvo plaćanja.

Zakon posebno navodi i to koje se novčane vrijednosti ne mogu smatrati elektronskim novcem u smislu ovog zakona. Tako se, na primjer, odredbe ovog Zakona neće primjenjivati na novčane vrijednosti pohranjene na vaučerima, poklon karticama, kartama javnog prevoza i sl.

Imalac elektronskog novca, najkraće rečeno, može biti svako pravno ili fizičko lice koje zaključi Ugovor o izdavanju elektrosnkog novca sa ovlašćenim izdavaocem.

Sa druge strane, Zakon posvećuje znatno više pažnje pojmu Izdavaoca elektronskog novca. Tako, izdavaoci elektronskog novca mogu biti banke, mikrokreditna društva, društva za izdavanje elektronskog novca, pa čak i Ministarstvo finansija i organi jedinica lokalne samouprave ukoliko to čine u okviru svojih isključivih nadležnosti. U svakom slučaju, privredna društva koja žele biti izdavaoci elektronskog novca moraju zadovoljiti Zakonom propisane uslove za obavljanje ove djelatnosti, čiju ispunjenost cijeni Agencija za bankarstvo Republike Srpske prilikom izdavanja dozvole za rad, odnosno dozvole za izdavanje elektronskog novca.

Sa aspekta pravne forme, društva za izdavanje elektronskog novca mogu biti organizovana kao akcionarska ili društva sa ograničenom odgvornošću, a minimalni osnovni kapital prema članu 28. Zakona mora iznositi barem 700.000,00 KM.

Zakon propisuje i posebne uslove koje određeno lice mora zadovoljiti kako bi obavljalo funkciju direktora društva za izdavanje elektronskog novca, a koji se tiču njegovog poslovnog ugleda, kao i za rukovodioca za kojeg se propisuju uslovi u pogledu njegove stručne spreme i radnog iskustva koje isti mora zadovoljiti uz pribavljenu posebnu saglasnost Agencije za bankarstvo.

Nadzor nad obavljanjem poslova izdavanja elektronskog novca povjeren je Agenciji za bankarstvo RS koja nadzor obavlja posredno – prikupljanjem i analizom izvještaja i druge dokumentacije koje dostavljaju društva, neposredno – uvidom u poslovne knjige, dokumentaciju i podatke društva, kao i nalaganjem mjera nadzora. Među mjerama nadzora, postoji mogućnost i da Agencija oduzme dozvolu za rad društvu u određenim Zakonom propisanim slučajevima.

Zakonom o elektronskom novcu data su široka ovlašćenja Agenciji za bankarstvo, što je i očekivano imajući u vidu prirodu djelatnosti čije se vršenje uređuje ovim Zakonom. Međutim, u nekim aspektima ta ovlašćenja prevazilaze čak i uobičajena očekivanja imajući u vidu da diskreciona moć odlučivanja Agencije doseže čak i mogućnost da Agencija odluči o obimu primjene određenih zakonskih normi.

Da li Zakon o elektronskom novcu može da odgovori zahtjevima najnovijeg načina obavljanja transakcija predstavlja pitanje na čiji odgovor može dati samo praksa koja tek predstoji, imajući u vidu da se ovim Zakonom tek stvorila mogućnost da elektronski novac uđe u opticaj na domaćem tržištu. Ipak, s obzirom na to da je elektronski novac na inostranim tržištima prisutan i pravno uređen već neko vrijeme, Zakon o elektronskom novcu za nas svakako predstavlja korak naprijed.

Autor: Jelna Milinkovic

E-mail: [email protected]

About the author