- Opšte napomene
Zakon o privremenom izdržavanju djece Republike Srpske (Sl.glasnik RS broj 29/26) je novina u zakonodavstvu Republike Srpske. Zakon predstavlja poseban propis kojim se uspostavlja mehanizam državne, odnosno javnopravne zaštite djeteta u situacijama kada roditelj koji je pravosnažnom izvršnom ispravom obavezan na plaćanje izdržavanja svoju obavezu ne izvršava uredno.
Osnovna svrha Zakona jeste da se djetetu obezbijedi kontinuitet materijalne zaštite, nezavisno od toga da li roditelj – dužnik izvršava svoju obavezu izdržavanja. Time se pitanje neizvršavanja obaveze roditelja prema djetetu djelimično izdvaja iz neposrednog odnosa između djeteta i roditelja dužnika i uvodi mehanizam u kojem Javna ustanova Fond za dječiju zaštitu (u daljem tekstu Fond) obezbjeđuje isplatu, a zatim Republika Srpska preuzima potraživanje prema dužniku.
Zakon, prema tome, uspostavlja dvostruki odnos: s jedne strane odnos između djeteta, odnosno njegovog zakonskog zastupnika, i Fonda, a sa druge strane regresni odnos između Republike Srpske i roditelja koji nije izvršavao svoju obavezu izdržavanja.
- Predmet zakona
Ovim zakonom se uređuju pravo na privremeno izdržavanje djeteta, ostvarivanje tog prava, isplata i povrat sredstava privremenog izdržavanja, korisnici prava, evidencija, kao i druga pitanja značajna za ostvarivanje ovog prava.
Poseban značaj ima činjenica da Zakon ne uređuje samo materijalno pravo djeteta, već i cjelokupan insitucionalni i procesni mehanizam njegovog ostvarivanja – od ponošenja zahtjeva, preko donošenja rješenja i isplate, do povrata sredstava od dužnika.
- Cilj zakona
Osnovni cilj zakona jeste finansijska podrška Republike Srpske djetetu čiji roditelj, odnosno drugi obveznik izdržavanja, ne izvršava, djelimično izvršava ili neredovno izvršava svoju obavezu.
Ova odredba treba da se posmatra u kontekstu zaštite najboljeg interesa djeteta. Neizvršavanje obaveze izdržavanja ne smije dovesti do toga da dijete snosi posljedice neodgovornog postupanja roditelja koji je obavezan na izdržavanje.
Posebno je značajno što se sredstva za ostvarivanje prava ostvaruju putem Fonda, gdje Fond, dakle, nije zamjena za roditelja u smislu prestanka njegove obaveze, već predstavlja mehanizam javne zaštite djeteta.
- Pravo na privremeno izdržavanje
Pravo na priveremeno izdržavanje reguslisano je članom 3. Zakona, kojim se propisuje da pravo na privremeno izdržavanje postoji kada je roditelj koji je obavezan na izdržavanje djeteta, na osnovu izvršne isprave, ne daje, djelimično daje ili neredovno daje iznos izdržavanja, ali pod uslovom da je protiv njega pokrenut izvršni postupak i doneseno rješenje o izvršenju.
Ovakvim uslovljavanjem zakonodovac uspostavlja jasnu vezu između prava na privremeno izdržavanje i prethodno utvrđene obaveze izdržavanja. Fond, dakle ne utvrđuje prvobitno visinu obaveze roditelja prema djetetu, već interveniše kada već postoji izvršna isprava i kada obaveza nije izvršena.
Pravo se, prema stavu 2. Zakona priznaje djetetu, koje je državaljnin Republike Srpske, sa prebivalištem i boravištem od najmanje jednu godinu u Republici.
Stavom 3. određen je krug korisnika – dijete do navršenih 18 godina života, kao i lice nad kojim je produženo roditeljsko pravo, u skladu sa zakonom kojim je uređena oblast porodičnih odnosa.
Stav 4. potvrđuje da obaveza izdržavanja mora biti utvrđena izvršnom ispravom, dok stav 5. određuje da izvršna isprava predstavlja sudsku odluku ili odluku drugog nadležnog organa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izvršni postupak.
Pravo na privremeno izdržavanje je lično pravo djeteta i ne može se prenijeti na drugo lice.
Dijete koje je odlukom nadležnog organa, zbrinuto u hraniteljsku porodicu, smješteno u ustanovu socijalne zaštite ili u drugu ustanovu na teret budežtskih sredstava nema pravo na privremeno izdržavanje.
- Pokretanje postupka i odlučivanje o pravu na privremeno izdržavanje
Postupak za ostvarivanje prava pokreće se na zahtjev djeteta, odnosno njegovog zakonskog zatupnika ili na zahtjev organa starateljstva.
Članom 8. stavom 3. Zakona nametnuta je obaveza organu starateljstva da po službenoj dužnosti podnese zahtjev za pokretanje postupka ukoliko sazna da zakonski zastupnik djeteta nije pokrenuo postupak, a za to nema opravdane razloge.
Ova norma predstavlja još jedan važan mehanizam zaštite najboljeg interesa djeteta, gdje zaštita prava ne zavisi isključivo od aktivnosti roditelja ili drugog zakonskog zastupnika.
Postupak za ostvarivanje prava iz ovog zakona se vodi po pravilima opšteg upravnog postupka, gdje u prvom stepenu odlučuje Fond. Žalbu na odluku prvostepenog organa je moguće izjaviti ministru zdravlja i socijalne zaštite, kao drugostepenom organu. Rješenje ministra je konačno, ali protiv tog rješenja se može pokrenuti upravni spor.
Ukoliko su ispunjeni svi uslovi, Fond donosi rješenje o priznanju prava na privremeno izdržavanje, koje sadrži podatke o djetetu i njegovom zakonskom zastupniku, mjesečni iznos privremnog izdržavanja, trajanje prava na privremeno izdržavanje, podatke o dužniku obaveze izdržavanja, kao i nalog dužniku da nadoknadi ukupan iznos isplaćenog prava na privremeno izdržavanje sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od pojedinačne isplate do naplate.
Važno je istaći da u slučaju priznavanja prava na privremeno izdržavanje Republika Srpska stupa u pravni položaj povjerioca u istom izvršnom postupku prema dužniku obaveze izdržavanja i na nju prelaze potraživanja izdržavanja u visini isplaćenog iznosa, uvećanog za zakonske zatezne kamate i troškove postupka. Time dolazi do zakonske subrogacije Republike Srpske u prava djeteta, odnosno povjerioca izdržavanja, ali u obimu u kojem je Fond izvršio isplatu.
Takođe, važno je napomenuti da se pravo na privremeno izdržavanje priznaje djetetu od dana podnošenja zahtjeva za privremeno izdržavanje što podrazumijeva da će Fond, u slučaju priznanja prava isplatiti: ukupan iznos dospjelih a neisplaćenih potraživanja djeteta prema dužniku izdržavanja, počev od dana podnošenja zahtjeva za privremeno izdržavanje, kao i buduće mjesečene iznose za mjesec u kome potraživanje dospijeva sve dok traje pravo na privremeno izdržavanje.
Budući mjesečni iznosi privremenog izdržavanja određuju se u visini od 15% od prosječne neto plate u Republici Srpskoj isplaćenoj u prethodnoj godini, a ne mogu biti veći od iznosa izdržavanja utvrđenog izvršnom ispravom.
- Prestanak prava na privremeno izdržavanje
Pravo na privremeno izdržavanje traje sve dok dužnik obaveze izdržavanja ne počne izvršavati obavezu davanja izdržavanja najmanje tri mjeseca uzastopno u onom iznosu koji je utvrđen izvršnom ispravom ili do navršene 18. godine života, odnosno prestanka produženog roditeljskog prava.
Kada nastupe promjene koje utiču na ispunjenost uslova na osnovu kojih je djetetu utvrđeno pravo na privremeno izdržavanje Fond će donijeti rješenje o prestanku prava na privremeno izdržavanje. U tom slučaju pravo na privremeno izdržavanje prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je nastala promjena.
- Prelazak potraživanja na Republiku Srpsku
Nakon isplate iznosa priznatog prava na privremeno izdržavanje Republika Srpska stupa u položaj povjerioca prema dužniku obaveze izdržavanja, s tim da ne preuzima obavezu dužnika prema djetetu u cjelosti, već potraživanje u visini iznosa koji je isplaćen iz sredstava Fonda, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.
Novčana potraživanja od dužnika izdržavanja imaju prioritet u odnosu na sva druga potraživanja, osim redovne obaveze izdržavanja, što znači da se namirenje Republike Srpske provodi nakon namirenja tražioca izvršenja (djeteta).
Potraživanja Republike Srpske po ovom osnovu ne zastarijevaju.
Izvršenje radi namirenja potraživanja Republike Srpske provodi se u skladu sa propisima kojima se uređuje izvršni postupak.
Ukoliko dužnik u potpunosti ne namiri potraživanje, Republika može podnijeti sudu zahtjev za oduzimanje putne isprave pod uslovima predviđenim zakonom.
Ova odredba ima za cilj povećanje efikasnosti izvršenja, ali se mora primjenjivati u skladu sa opštim pravilima izvršnog postupka i principom srazmjernosti.
- Obrada ličnih podataka
U postupku odlučivanja Fond ima pravo da obrađuje podatke o djetetu, zakonskom zastupniku i dužniku koji su neophodni za odlučivanje o pravu.
Posebno se propisuju kategorije podataka koji se mogu obrađivati, uključujući osnovne lične podatke, podatke o porodičnom i socioekonomskom statusu, imovini, zaposlenju i drugim okolnostima relevantnim za ostvarivanje prava.
Obrada podataka mora biti ograničena na svrhu propisanu Zakonom i izvršena u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita ličnih podataka.
- Evidencija i upravni nadzor
Fond za dječiju zaštitu će voditi evidenciju o pravu na privremeno izdržavanje djece, a sadržaj i način vođenja evidencije biće uređen Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o pravu na privremeno izdržavanje djece koji donosi ministar zdravlja i socijalne zaštite.
Upravni nadzor nad provođenjem ovog Zakona vrši Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
- Kaznene odredbe
Zakonski zastupnik djeteta je dužan da Fondu u roku od 15 dana od dana saznanja prijavi svaku promjenu koja bi mogla uticati na ostvarivanje prava na privremeno izdržavanje, u suprotnom će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM.
- Zaključak
Zakon o privremenom izdržavanju djece Republike Srpske predstavlja značajan mehanizam zaštite djeteta u situacijama kada obveznik izdržavanja ne izvršava svoju zakonsku obavezu. Njegova osnovna vrijednost ogleda se u tome što se djetetu omogućava materijalna podrška iz javnih sredstava, uz zadržavanje obaveze dužnika izdržavanja da nadoknadi isplaćena sredstva.
Ipak, pojedina rješenja ostavljaju prostor za različita tumačenja i mogu predstavljati praktične prepreke, posebno u pogledu uslovljenosti prava prethodnim izvršnim postupkom, brzinom postupka i efikasnošću naplate od obveznika. Zbog toga će stvarni domet Zakona zavisiti od njegove praktične primjene, efikasnosti nadležnih institucija i pravilnog usklađivanja sa propisima kojima se uređuju porodični odnosi i izvršni postupak.
U cjelini posmatrano, Zakon predstavlja važan korak ka jačanju zaštite djece, ali će njegova puna svrha biti ostvarena tek ukoliko se u praksi obezbijedi brzo, dostupno i efikasno ostvarivanje prava djeteta, uz istovremeno djelotvorno potraživanje javnih sredstava od obveznika izdržavanja.
Autor teksta: Suzana Đurić-Milanković
