Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu

U “Službenom glasniku Republike Srpske” broj 15 od 23. Februara 2022. godine objavljen je Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu, koji stupa na snagu u roku od godinu dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

“Ovim zakonom  uređuju se uslovi, način i postupak pod kojim se utvrđuje imovina i uvećanje imovine fizičkog lica i poseban porez na uvećanje imovine”, koje u uzastopnom period do tri kalendarske godine prelazi iznos od 300.000 KM,  “a za koju fizičko lice ne može da dokaže način sticanja, kao i organi nadležni za sprovođenje ovog zakona“.

Ovim zakonom je između ostalog definisana imovina kao skup apsolutnih i relativnih imovinskih prava (pravo svojine i druga stvarna prava na pokretnim i nepokretnim stvarima, pravo intelektualne svojine, potraživanja iz svih izvora obligacionih odnosa), udjeli u privrednim društvima i prava koja iz njih proizilaze, hartije od vrijednosti, novac, kriptovalute, kao i druga imovinska prava u Republici Srpskoj, Federaciji BIH, Brčko Distriktu BIH i inostranstvu.

Takođe ovim zakonom je propisano, da imovina na koju se utvrđuje poseban porez predstavlja razliku između zbira uvećanja imovine i izdataka za private potrebe fizičkog lica  s jedne strane i prijavljenih prihoda koji su uvećani za iznos prihoda koji ne podliježu oporezivanju u RS, besteretno stečene imovine, imovine stečene zaduživanjem, odnosno imovine stečene na drugi zakonit način, s druge strane.

U skladu sa ovin zakonom teret dokazivanja u pogledu uvećanja imovine je na Poreskoj upravi RS,  dok fizičko lice treba da dokaže način sticanja imovine u djelu, u kojem  uvećanje  njegove imovine, nije u skladu sa prijavljenim prihodima.

U tom smislu zakon propisuje organozovanje posebne jedinice u okviru Poreske uprave koji se naziva “Sektor za utvrđivanje porijekla imovine i posebnog poreza” koja ima pravo uvida i pribavljanja podataka iz svih vrsta evidencija i podataka koje vode, odnosno posjeduju nadležni organi i druga lica o nepokretnim i pokretnim stvarima, privrednim subjektima, hartijama od vrijednosti, štednim ulozima i računima kod poslovnih banaka kao I drugih evidencija iz koji se može utvrditi imovina fizičkog lica.

Postupak utvrđivanja porijekla imovine i posebnog poreza pokreće se i vodi po službenoj dužnosti, a sastoji se od prethodnog postupka i postupka kontrole.

Prethodni postupak se pokreće na osnovu procjene rizika, a može se pokrenuti i na osnovu prijave drugog organa ili po inicijativi fizičkog ili pravnog lica. Na osnovu sprovedenih prethodih  postupaka Poreska uprava donosi plan kontrola.

U postupku kontrole utvrđuje se imovina fizičkog lica  za koju se utvrđuje poseban porez.

Osnovica posebnog poreza utvrđuje se u odnosu na vrijednost imovine na koju se utvrđuje poseban porez. Nju predstavlja zbir revalorizovane vrijednosti  imovine za svaku kalendarsku godinu koja je bila predmet kontrole, te se na tako utvrđenu osnovicu plaća  porez po stopi od 75%.

Protiv rješenja o posebnom porezu  koje donese Poreska uprava fizičko lice može izjaviti žalbu Ministrastvu Finansija.

Autor teksta: Mirela Mazulovic

E-mail: [email protected]

About the author