Šta je NET-ZERO?
Net-zero odnosi se na odnos količine gasova staklene bašte (GHG -greenhouse gasses) emitovanih u atmosferu i uklonjenih iz atmosfere i predstavlja idealno stanje u kojem je količina emitovanih jednaka količini uklonjenih gasova. Izraz net-zero je važan jer predstavlja stanje u kojem globalno zagrijavanje prestaje, bar kad je riječ o CO2 gasovima.
Postizanje ravnoteže emitovanih i uklonjenih gasova zahtijeva preduzimanje raznih mjera koje smanjuju emisiju ili povećavaju uklanjanja tih gasova, kao što su npr. pošumljavanje ili korištenje obnovljivih izvora energije.
Zašto je net-zero toliko važan?
Globalna trka za uklanjanjem ugljen-dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte (greenhouse gases) iz naše atmosfere je u toku. Rizici sa kojima se poigravamo su ogromni jer emisije koje se oslobađaju ljudskim djelovanjem uzimaju katastrofalan danak na našoj planeti i guraju nas dalje u nepovratnu klimatsku krizu.
Najveće svjetske vlade, naučnici i čelni ljudi iz velikih industrije složili su se da je potrebno hitno djelovati kako bi se izbjeglo dalje globalno zagrijavanje. Opšte mišljenje je da svijet mora ograničiti globalni prosječni rast temperature na 1,5°C, otprilike prepolovivši naše emisije CO2 do 2030. godine i dostići nivo net-zero do 2050. godine.
Dokazi nesumnjivo pokazuju da je naša planeta postala toplija, sa globalnim prosječnim temperaturama sada za 1,2°C višim nego u predindustrijskoj eri. Svakodnevno osjećamo efekte postepenog zatopljenja, uključujući nestalne vremenske prilike, kao što su toplotni udari, poplave i jake oluje, zatim gubitak polarnog leda i porast nivoa mora. Globalne temperature su na putu da porastu za čak 2,7°C do 2100. godine što bi dijelove planete moglo učiniti potpuno nenastanjivim.
Prema Pariškom sporazumu iz 2015. godine, države potpisnice su se saglasile da zagrijavanje zemlje mora biti ograničeno na porast znatno ispod 2°C i idealno ne više od 1,5°C iznad predindustrijskih nivoa. Kako bi se ograničilo ovo globalno zagrijavanje, biće potrebno značajno smanjenje emisija gasova staklene baste, kao što je CO2, u narednom periodu. Osiguravajući da količina emisije stakleničkih gasova koji se ispuštaju u atmosferu bude jednaka količini koja se uklanja iz nje pomoći ćemo da se značajno smanji količina štetnih emisija koje doprinose globalnom zagrijavanju.
Klimatski pakt u Glasgowu iz 2021. godine je sačinjen na Konferenciji o klimatskim promjenama COP2 I prema njemu svi su se složilida je postizanje nivoa net-zero emisije do 2050. godine ključno i bitno za održavanje temperatura na 1,5°C zagrijavanja, a sve uključene zemlje su se obavezale da će slijediti ovo ograničenje.
Kako net-zero izgleda u praksi?
Pariškim sporazumom uspostavljena je procedura za sve zemlje da utvrde svoje planove za smanjenje emisija. Oni su poznati kao Nacionalno određeni doprinosi (Nationally Determined Contributions -NDC), u kojima su mnoge vlade postavile cilj za postizanje net-zero stanja.
Neki od ovih NDC-a su uključeni u zakonodavstvo, pa je tako Velika Britanija bila prva velika ekonomija koja je još 2019. godine postavila zakonski net-zero cilj do 2050. godine.
Vlade takođe postavljaju ciljeve i mjere za javni i privatni sektor kojih se oni moraju pridržavati. Takođe se povećavaju očekivanja od velikih kompanija da postave takve ciljeve i naprave planove, te da se informacije o tome javno objavljuju.
Ulaganje u obnovljivie izvore energije i korištenje istih (renewable energy sources) će donekle doprinijeti značajnom smanjenju globalnih emisija stakleničkih gasova koje potiču od grijanja i proizvodnje električne energije.
Međutim, sposobnost dostizanja net-zero ne zavisi samo od smanjenja emisija stakleničkih gasova, već i od uklanjanja CO2 iz naše atmosfere. Opcije koje se istražuju za uklanjanje su tehnološke i biološke mjere sekvestracije ugljika (carbon sequestration), gdje se ugljični dioksid uzima iz zemljine atmosfere i skladišti. To uključuje metode i postupka za očuvanje okeana (obzirom da oni apsorbuju više ugljika iz atmosfere nego što oslobađaju) kao i pošumljavanje i geološko skladištenje ugljika (CCS).
Hoće li net-zero biti postignuta do 2050. godine?
Trenutne politike koje se primjenjuju na globalnom nivou ne navode nas na pravi put za ograničenje temperature na 1,5°C.
Globalno, oko 90% emisija sada je pokriveno net-zero ciljevima. Postoje i mnoge zemlje sa kratkoročnim ciljevima, na primjer:
• Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je zakonski utvrdila srednji cilj smanjenja emisija do 2035. Godine za 78%, u poređenju sa nivoima iz 1990. godine,
• U SAD-u je dogovoreno smanjenje emisija NDC do 2030. godine I to 50-52% u odnosu na nivoe iz 2010. godine.
Ovo su važni signali, ali nisu svi ciljevi pravno obavezujući i postoji značajan nedostatak kratkoročnih politika koje bi osigurale da ti ciljevi budu ispunjeni.
Najnoviji izvještaji Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) jasno su pokazali da nam ponestaje vremena, ali još uvijek postoji ograničena prilika za implementaciju politika i preduzimanje mjera tokom ove decenije kako bismo osigurali da izbjegnemo najgore posljedice klimatskih promjena. Još uvijek je moguće da svijet dostigne net-zero i ograniči zagrijavanje na 1,5°C, ali je potrebno mnogo više aktivnosti od vlada, kompanija i drugih, da bi se to dogodilo.
Autor teksta: Aleksandar Sajić, advokat
E-mail: [email protected]
