Na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održane dana 31.03.2021. godine usvojen je novi Zakon o notarskoj službi Republike Srpske („Sl. glasniku RS“, br. 28/21), kojim se uređuje notarska služba u Republici Srpskoj, postupak izbora, razrješenja i prestanka službe notara, imenovanje vršioca dužnosti notara i zamjenika notara, nadležnosti notara, obaveze notarske obrade isprava i notarskih potvrda, pravila postupka o načinu poslovanja notara, vođenje poslovnih knjiga, način čuvanja isprava i spisa, disciplinska odgovornost notara, nagrada za rad i nadoknada troškova notara, polaganje notarskog ispita i nadzor nad primjenom zakona kao i druga pitanja bitna za obavljanje notarske službe.
Obrazlažući razloge za donošenje novog zakona navodi se da je prethodno važeći Zakon o notarima usvojen 2004. godine, da je mijenjan 11 puta, kao i da je bilo nekoliko incijativa za ocjenu njegove ustavnosti od kojih su pojedine uvažene, zbog čega su se u primjeni javile određene nejasnoće, kao i potreba usaglašavanja ovog zakona sa izmjenama drugih zakona. Stoga, logično rješenje bilo je donošenje novog zakona, kojim se neće izmijenti postojeći koncept notarijata, odnosno kojim će se zadržati dosadašnja organizacija i nadležnosti notara, ali kojim će posebna pažnja biti posvećena određenim značajnim pitanjima, a na prvom mjestu očuvanju pravne sigurnosti.
U tom smislu, jedna od najznačajnijih novina jeste propisivanje obaveze notara da po službenoj dužnosti, a na teret stranke, odmah nakon zaključivanja pravnog posla čiji je predmet prenos ili sticanje svojine na nepokretnostima, podnesu zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove za upis u javne evidencije radi sprovođenja zaključenog pravnog posla. Cilj ovakve odredbe jeste omogućavanje što redovnijeg ažuriranja evidencija o nepokretnostima koje vode nadležni organi, a u svrhu postizanja što višeg stepena pravne sigurnosti građana kod sačinjavanja notarskih isprava.
Takođe, dopunjene su i odredbe u vezi sa postupkom notarske obrade isprava kod raspolaganja imovinom stečenom radom bračnih ili vandračnih supružnika u zajednici života, a sa ciljem kako bi se dodatno zaštitila prava savjesnih trećih lica koja stiču imovinu stečenu u takvoj zajednici. Ukoliko lice raspolaže nepokretnošću čiji je zemljišnoknjižni vlasnik i nalazi se u braku u vrijeme sačinjavanja notarske isprave, to lice je dužno da saopšti notaru i saugovaraču da li je predmetna nepokretnost stečena radom supružnika u zajednici života, u suprotnom odgovornost za raspolaganje nepokretnošću iz sastava zajedničke imovine snosi isključivo lice koje je izvršilo raspolaganje, a sticalac prava koji je postupao u dobroj vjeri smatra se savjesnim i zaključeni pravni posao proizvodi pravna dejstva.
Još jedna od novina jeste ukidanje kriterijuma po kojem se na svakih 20.000 stanovnika imenuje po jedan notar, pa se broj notara u službenom sjedištu određuje uzimajući u obzir sljedeće kriterijume: godišnji broj isprava koje se notarski obrade, stepen razvijenosti jedinice lokalne samouprave, kao i interes građana.
Odredbe koje regulišu službeno sjedište notara dopunjene su i dijelu koji se tiče obaveze imenovanja notara u svakoj lokalnoj zajednici. Naime, od uspostavljanja notarske službe, postoji devet službenih sjedišta na teritoriji Republike Srpkse u kojima notari nikada nisu imenovani, i pored toga što je Ministarstvo pravde Republike Srpkse više puta raspisivalo javni konkurs, a iz razloga što se na raspisani konkurs niko ne bi javio. Novim zakonom se ponovo predviđa da se za područje svake jedinice lokalne samouprave u Republici Srpskoj određuje jedno službeno sjedište notara, međutim navedeni problem službenih sjedišta bez notara je riješen na način da će se odlukom Vlade Republike Srpske jedinica lokalne samouprave u kojoj nije moguće izvršiti imenovanje nijednog notara, pridružiti jedinici lokalne samouprave u kojoj postoji notar, s tim da se Ministarstvo pravde obavezuje da svakih šest mjesec raspisuje konkurs sa ciljem da se obezbijedi notar i za tu jedinicu lokalne samouprave. Dakle, takva odluka Vlade o pridruživanju službenih sjedišta notara ima privremeni karakter, te da traje do konačnog imenovanja notara u službeno sjedište bez notara.
Novim zakonom o notarskoj službi Republike Srpske preciziran je i način imenovanja vršioca dužnosti notara kojeg će u slučaju da prestane služba nekog notara ili ako je to u interesu funkcionisanja službe, imenovati ministar pravde Republike Srpske.
Pored navedenog, novim zakonskim rješenjem izmjenjene su i odredbe koje regulišu postupak izbora pomoćnika notara koji je sada iz nadležnosti Ministarstva pravde Republike Sprske prebačen u nadležnost Notarske komore, zatim dopunjena su i precizirana ovlašćenja notarskih pomoćnika, kao i kriterijumi za izbor notara, pravila o poslovanju notara, te su poboljšane odredbe koje se tiču organizacije i nadležnosti Notarske komore Republike Sprske, odredbe vezane za disciplinsku odgovornost notara, kao i odredbe za nadzor nad radom notara za koji je predviđeno da se sprovodi od strane Ministarstva pravde Republike Sprske i Notarske komore Republike Sprske.
Iako je Notarska komora Republike Srpske predlagala da se starosna granica za prestanak rada notara sa 65 godina kako je to bilo predviđeno starim Zakonom o notarima pomjeri na 70 godina, kao što je slučaj na teritoriji Federacije BiH kao i Brčko Distrikta BiH, novim zakonom je usvojeno kompromisno rješenje kojim je gornja starosna granica za prestanak rada notara pomjerena sa 65 na 67 godina, a sve sa ciljem da se u pojedinim sjedištima zadrži određen broj notara.
Kao i prema ranijem Zakonu o notarima, novi Zakon o notarskoj službi Republike Srpske takođe propisuje obavezu notara da zaključuju ugovore o osiguranju s osiguravajućim društvom i da to osiguranje uredno i blagovremeno produžavaju. Osigurana suma mora biti najmanje 250.000 KM za svaki osigurani slučaj, dok uslove osiguranja zajednički utvrđuju osiguravajuća društva u Republici Srpskoj i Notarska komora. Notar i dalje neće moći da bude advokat, niti istovremeno u nekoj drugoj profesionalnoj službi i neće imati pravo na drugo profesionalno zaposlenje, s tim da se ova zabrana ne odnosi na službe izvršioca testamenta, staraoca ili neke druge slične službe, kao ni na obavljanje naučne, predavačke ili umjetničke djelatnosti. Rezimirajući navedeno, možemo zaključiti da je novi Zakon o notarskoj službi Republike Srpske ponudio određena dobra zakonodavna rješenja kojima pretenduje da izbjegne pojedine probleme koji su se javili u praksi, a kakvi će biti realni efekti u smislu unapređenja poslovanja i funkcionalnosti notarske službe ostaje da vidimo u nadolazećem periodu.
Autor teksta Petra Medaković
E-mail: [email protected]
