Biznis i ljudska prava (BUSINESS AND HUMAN RIGHTS), 2. dio

  1. Uvod

Savjet za ljudska prava UN je rezolucijom broj 17/4 od 16.06.2011. godine usvojio Rukovodeća načela o biznisu i ljudskim pravima: sprovođenje „zaštiti, poštuj, otkloni“ okvira Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: Rukovodeća načela). Rukovodeća načela su rezultat višegodišnjeg rada Specijalnog predstavnika Generalnog sekretara UN „za pitanje ljudskih prava i transnacionalnih korporacija i preduzeća“. Sastoje se od tri dijela. Prvi dio se odnosi na obavezu Država da obebijede zaštitu ljudskih prava, drugi na odgovornost korproracija da poštuju ljudska prava, a treći na sudsku i vansudsku pravnu zaštitu ljudkih prava.

U prvom tekstu posvećenom ovoj temi bavili smo se obavezama država i pravnom zašitom, a u drugom dijelu se bavimo obavezama kompanija i korporacija.

2. Odgovornost kompanija za poštovanje ljudskih prava

2.1. Temeljna načela

Kompanije treba da poštuju ljudska prava, a što znači da treba da izbjegavaju zadiranje u ljudska prava drugih i odstranjuju negativni uticaj na ljudska prava čijem nastanku su doprinijela.

Obaveza poštovanja ljudskih prava podrazumijeva da kompanije:

  1. izbjegavaju da izazivaju ili doprinose negativnom uticaju na ljudska prava svojim aktivnostima i da odstranjuju takav uticaj kada do njega dođe;
  2. nastoje da sprečavaju ili ublažavaju negativni uticaj na ljudska prava koji je neposredno povezan sa njihovim poslovanjem, proizvodima ili uslugama, čak i kad ona nisu doprinijela tom uticaju.

Obaveza kompanija da poštuju odnosi se na sve kompanije bez obzira na njihovu veličinu, sektor, kontekst u kojem posluju, oblik vlasništva i strukturu. Naravno, razmjere i složenost metoda pomoću kojih kompanije ispunjavaju tu obavezu mogu se razlikovati u zavisnosti od ovih faktora i ozbiljnosti negativnog uticaja na ljudska prava.

Kako bi ispunila svoju obavezu da poštuju ljudska prava kompanije treba da usvoje politiku i postupke koji odgovaraju njihovoj veličini i okolnostima uključujući:

  1. programsko opredeljenje da ispunjavaju svoju obavezu da poštuju ljudska prava;
  2. postupak dužne birge za ljudska prava u cilju utvrđivanja, sprečavanja, ublažavanja i preuzimanja odgovornosti za način na koji otklanjaju posljedice svog uticaja na ljudska prava;
  3. postupke koji omogućavaju obeštećenje za bilo kakav negativni uticaj na ljudska prava koji su izazvala ili kojem su doprinijela


2.2. Operativna načela

Prvi korak koji kompanije trebaju da učine podrazumijeva izražavanje opredeljenosti da ispunjavaju ovu obavezu usvajanjem izjave programskog karaktera odobrene na najvišem upravljačkom nivou. Izjava treba da bude sačinjena na osnovu odgovarajućih saznanja sopstvenih i/ili spoljnih stručnjaka. U njoj kompanija navodi kakav odnos prema ljudskim pravima očekuje od svojih zaposlenih, poslovnih partnera i ostalih aktera neposredno vezanih za njenu djelatnost, proizvode ili usluge. Izjava treba da bude dostupna javnosti i proslijeđena svim zaposlenim, poslovnim partnerima i ostalim relevantnim stranama.

Kompanije treba da iskazuju dužnu brigu za ljudska prava u cilju utvrđivanja i sprečavanja sopstvenih negativnih uticaja na ljudska prava, njihovog ublažavanja i izvještavanja o načinu na koji ih otklanjaju. Ovaj postupak bi trebalo da obuhvata procjenu stvarnih i potencijalnih uticaja na ljudska prava, preuzimanje odgovarajućih mjera na osnovu rezultata, te procjene, praćenje reakcija i izvještavanja o načinu na koji se oni otklanjaju.

Dužna pažnja za ljudska prava:

  1. treba da se odnosi na negativni uticaj na ljudska prava koje kompanija može da izazove ili kojem može da doprinese svojim aktivnostima, ili koji može biti neposredno vezan za njegovo poslovanje, proizvode ili usluge usljed njegovih poslovnih odnosa;
  2. razlikuje se po složenosti u zavisnosti od veličine kompanije, opasnosti od ozbiljnog negativnog uticaja na ljudska prava i od prirode i konteksta u kojem posluje;
  3. treba da bude postojana i ima u vidu da se opasnosti po ljudska prava mogu vremenom mijenjati, kako se mijenjaju djelatnost kompanije i kontekst u kojem posluje.

Kako bi ocijenile opasnost po ljudska prava, kompanije treba da utvrde i procijene sve stvarne ili potencijalne negativne uticaje na ljudska prava u koja mogu biti umiješana usljed sopstvenih aktivnosti ili svojih poslovnih odnosa. Tokom ovog postupka kompanije treba da se oslanjaju na ekspertizu sopstvenih i/ili nezavisnih spoljnih stručnjaka za ljudska prava te da održe konsultacije sa grupama koje mogu biti ugrožene i ostalim relevantnim zainteresovanim stranama.

U cilju sprečavanja i ublažavanja negativnog uticaja na ljudska prava, kompanije treba da integrišu nalaze sprovedenih ocijena uticaja u odgovarajuće interne funkcije i postupke, te da preuzimaju odgovarajuće mjere. Djelotvorna integracija podrazumijeva zaduživanje zaposlenih na odgovarajućem nivou i funkciji u kompaniji za odstranjivanje tog uticaja i postojanje internog postupka odlučivanja, budžetskih izdvajanja i nadzornog postupka neophodnih za djelotvorno reagovanje na taj uticaj. Odgovarajuće mjere će zavisiti od toga da li kompanija izaziva ili doprinosi negativnom uticaju ili njena umiješanost prozilazi isključivo iz toga što je taj uticaj neposredno vezan za njeno poislovanje, proizvode ili usluge usljed njenih poslovnih odnosa, te od poluga moći koje kompanija posjeduje da odstrani negativan uticaj.

Kompanije treba da prate djelotvornost mjera koje su preduzele kako bi provjerile da li se njima odstranjuje negativni uticaj na ljudska prava. To praćenje treba da bude zasnovano na odgovarajućim kvalitativnim i kvantitativnim indikatorima i da se oslanja na povratne informacije kako internih tako i spoljnih izvora, uključujući i ugrožene zainteresovane strane.

Odgovornost kompanija za način na koji odstranjuju svoj uticaj na ljudska prava podrazumijeva njihovu spremnost da takve informacije predočavaju i izvan kompanije, naročito u slučajevima kada se zabrinutost zbog takvog uticaja iskazuje od strane ugroženih strana ili u njihovo ime. Kompanije čije poslovanje ili kontekst u kojem posluju nosi sa sobom opasnost od ozbiljnog uticaja na ljudska prava treba formalno da izvještavaju o načinima na koje ih odstranjuju.

2.3. Obeštećenje

Kada kompanije utvrde da su izazvale ili doprinijele negativnom uticaju, treba da obezbijede ili sarađuju u pružanju obeštećenja primenom zakonom predviđenih postupaka. Čak i kompanija sa najboljom politikom i praksom može da izazove ili doprinese negativnom uticaju na ljudska prava koji nije predvidjelo ili bilo u stanju da preduprijedi. Kada identifikuje takvu situaciju dužnost kompanije da poštuje ljudska prava podrazumijeva njeno aktivno učešće u postupku naknade štete, bilo samostalno ili u saradnji sa drugim akterima.

2.4. Pitanje konteksta

Kompanije u svim kontekstima treba da poštuju sve važeće zakone i međunarodno priznata ljudska prava gdje god da posluju, da traže načine da poštuju načela međunarodno priznatih ljudskih prava u slučajevima kada se suočavaju sa protivriječnim zahhtjevima, te da se prema opasnostima da izazovu ili doprinesu teškim povredama ljudskih prava odnose kao prema pitanju poštovanja zakona, nezavisno od toga gdje posluju.

Kada moraju da prioritiziraju mjere za odstranjivanje stvarnih i potencijalnih negativnih uticaja na ljudska prava, kompanije prvo treba da nastoje da spriječe i ublaže najozbiljnije uticaje ili one koji bi u slučaju kasnije reakcije bili nepopravljivi.

Autor teksta: Aleksandar Sajic

E-mail: [email protected]

About the author