Distribucija i prikazivanje filmova obuhvata složene procese koji filmovima, kao audiovizuelnim djelima, omogućavaju da pređu put od završetka produkcije do gledaoca ispred ekrana. Ovi procesi su od suštinskog značaja za uspjeh bilo kog filma, te stoga, pored same produkcije, imaju veliki značaj. Ovi složeni procesi najčešće traje duže od samog snimanja filma, a jedan od razloga za to je upravo činjenica da su oni isprepletani mnogim pravnim pitanjima, koji moraju da budu regulisani prije nego što film dospje na ekrane.
Generalno govoreći, distribucija filmova uključuje širok spektar aktivnosti povezanih sa plasmanom filma na tržište, te tu na scenu stupaju distributeri filma. Oni donose odluke o odabiru platformi za prikazivanje (bioskopi, televizija, streaming servisi i slično), određuju datum izlaska, kao i strategiju marketinga i promocije. Ova faza takođe podrazumijeva i pregovore sa bioskopima i streaming platformama oko uslova prikazivanja. Kada govorimo o prikazivanju filmova, možemo reći da se radi o fazi u kojoj filmovi postaju dostupni publici. Tradicionalno, filmovi se prvo prikazuju u bioskopima, što može trajati nekoliko nedjelja ili mjeseci, a nakon toga, filmovi postupaju dostupni na drugim platformama.
Pravni aspekti ovih pitanja su još složeniji nego sam proces distribucije i prikazivanja. Radi se o širokom spektru pravnih pitanja koji moraju da budu usklađeni sa zakonskom regulativom, a imajući u vidu internacionalni karakter filmova, adekvatna pravna pomoć i pravna zaštita su neophodna prilikom svih ovih procesa.
Neka najčešća pravna pitanja koja se javljaju su sledeća:
- Autorska i srodna prava. Film, kao audiovizuelno djelo se smatra koautroskim djelom, stoga je poštovanje autorskih prava jedno od vitalnih pitanja prilikom njegove distribucije i prikazivanja. Ugovori o distribuciji moraju jasno navoditi sve uslove pod kojima se film može prikazivati, uključujući eventualna geografska ograničenja, vremenski period dostupnosti i slično, a sve u zavisnosti od specifičnosti platformi na kojima se prikazuje. Jedan od najčešćih primjera kršenja ovih prava danas je poznatiji kao piraterija u najširem smislu. Borba protiv piraterije je stalni izazov u filmskoj industriji, a potreba za zaštitom ovih prava je toliko velika da većina pravnih jurisdikcija pirateriju poznaju kao krivično djelo. Međutim, pored autora, vrlo često, kao što je to slučaj u našoj zemlji, zakon prepoznaje i glumce, kao izvođače, koji samim tim spadaju u sektor zaštite srodnih prava.
- Pravo industrijske svojine. Pored autorskih prava, postoje i druga prava intelektualne svojine koja se vezuju za film, a čija je adekvatna zaštita neophodna. Prije svega, riječ je o pravima intelektualne svojine vezanim za žig, gdje nepoštovanje ovog prava može da prouzrokuje veliku štetu samom imaocu tog prava, a posledično i obavezu onoga koji krši da tu štetu nadoknadi.
- Cenzura. Film, kao autorsko djelo nema teritorijalne granice, i zbog toga je često predmet specifičnih regulativa koje variraju od zemlje do zemlje. Ove specifičnosti vrlo često uključuju pitanja poput cenzure određenih sadržaja, ograničenja kao i drugih obaveza. Upravo zbog toga, distributeri se moraju biti adekvatno upoznati sa svim zakonskim i podzakonskim propisima prilikom prikazivanja filma na različitim tržištima, kako bi osigurali usklađenost i time izbjegli sve potencijalne pravne probleme.
- Zaštita podataka i privatnost. Zaštita ličnih podataka je tema koja je od sve većeg značaja, a sa porastom digitalizacije, potreba za njihovom zaštitom je gotovo neizbježna. Zbog povezanosti filma i digitalne industrije, jasno je da se ove obaveze itekako odnose i na distributere filma, jer oni moraju osigurati da se prikupljanje i obrada podataka o korisnicima vrši u skladu sa relevantnim zakonima o zaštiti ličnih podataka.
- Ugovori. Kako bi se na jasan način obezbijedila pravna sigurnost svih učesnika u ovim procesima, neophodno je da među njima budu zaključeni validni i adekvatni ugovori, kojima se regulišu njihova međusobna prava i obaveze.
Distribucija i prikazivanje filmova su se znatno promijenili tokom posljednjih godina, naročito sa pojavom digitalne tehnologije i interneta. Ta digitalna revolucija omogućila je brže i efikasnije plasiranje filmova na globalnom nivou, ali sa druge strane, ove promjene su dovele do mnogih izazova poput grubih povreda autorskih prava, piraterije i slično. Nadalje, upravljanje pravnim aspektima distribucije i prikazivanja filmova zahtjeva detaljno poznavanje relevantnih zakona i regulativa. Ti pravni okviri ne samo da štite prava autora i distributera, već i omogućavaju publici, kao krajnjim korisnicima pristup legalnom filmskom sadržaju. Zbog svega navedenog, kvalitetna i konstanta pravna podrška je od izuzetnog značaja za sve učesnike distribucije i prikazivanja filmova.
Autor: Nikolina Pilipović
E-mail: [email protected]
