Pravo intelektualne svojine u današnje vrijeme predstavlja veoma značajnu komponentu u poslovanju privrednih subjekata. Normama ove grane prava štiti se prvenstveno intelektualno stvaralaštvo, kao katalizator društvenog razvoja, ali isto tako i privredni poduhvati učesnika na tržištu koji ulažu novčana sredstva i druge resurse u cilju uspješnijeg poslovanja i sticanja dobiti. Ekonomska valorizacija intelektualnog predmeta zaštite vrši se kroz njihovu materijalizaciju (fiksiranje) na određenu robu ili usluge. Tako npr. ukoliko kupujete prazan CD, njegova vrijednost biće neuporedivo manja nego kada kupujete CD poznatog muzičara. Dakle, iako je roba koju kupujete u oba slučaja CD, intelektualni sadržaj koji se nalazi na muzičkom CD-u čini ga mnogo skupljim. Isto tako, roba koju u promet stavi nosilac čuvene oznake (kao npr. Coca Cola) uživaće kod potrošača mnogo veći stepen povjerenja nego slična roba koju proizvode drugi privredni subjekti, a koja ima isti sastav kao i ovaj poznati osvježavajući napitak. Uvažavajući značaj intelektualnih dobara na savremenom tržištu, u daljem tekstu ćemo ukratko pokušati ukazati na određena važna pitanja iz ove oblasti.
Pravo intelektualne svojine čini heterogena grupa pravnih grana, koje povezuju samo dvije osnovne osobine – nematerijalni (duhovni) karakter predmeta zaštite i ekonomska funkcija koja se ogleda u omogućavanju titularu prava da ostvari ekonomsku korist od privrednog korišćenja predmeta zaštite. Pravo intelektualne svojine se tradicionalno dijeli u dvije velike grupe: 1. autorsko i srodna prava i 2. pravo industrijske svojine. U prava industrijske svojine ubrajaju se patent, žig, pravo zaštite oznake geografskog porijekla, pravo zaštite industrijskog dizajna, pravo zaštite topografije integrisanog kola i pravo zaštite biljne sorte. Za potrebe ovog teksta oslonićemo se na drugu podjelu, izvršenu prema predmetu zaštite u pravu intelektualne svojine, a koji se mogu podijeliti na tvorevine, pseudotvorevine i oznake.
Kada je riječ o tvorevinama, kao predmetima zaštite u pravu intelektualne svojine, njih karakteriše određena veza između ličnosti stvaraoca intelektualnog dobra, sa jedne i predmeta zaštite, sa druge strane. Zbog toga pravo intelektualne svojine ustanovljava kako imovinskopravna, tako i ličnopravna ovlašćenja koje titular prava ima u vezi sa tvorevinom koja je predmet zaštite. U tvorevine se ubrajaju autorska djela, interpretacije, pronalasci, tvorevine industrijskog dizajna i topografije integrisanih kola, kao i biljne sorte.
Autorsko djelo je intelektualna tvorevina koja u najvećoj mogućoj mjeri predstavlja odraz ličnosti njegovog stvaraoca – autora. Zakon definiše autorsko djelo kao individualnu duhovnu tvorevinu iz oblasti književnosti, nauke i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. Međutim, pogrešno bi bilo ograničiti autorsko stvaralaštvo samo na oblasti književnosti, nauke i umjetnosti, pa se u teoriji autorsko djelo određuje kao ljudska tvorevina koja ima određenu formu, određeni duhovni sadržaj i koja je originalna. U tom smislu, čak se i računarski programi smatraju autorskim djelima, što ukazuje na širinu u definisanju ovog pojma. Kako je duhovno stvaralaštvo karakteristično samo za ljudska bića, autor djela je uvijek fizičko lice. Autorsko pravo stiče se u trenutku nastanka autorskog djela. Drugim riječima, nije potrebno voditi bilo kakav upravni ili sudski postupak radi sticanja autorskog prava na određenom djelu, niti je za to potrebna odluka državnog ili drugog organa.
Posebno aktuelno pitanje predstavlja korišćenje autorskih djela na internetu, imajući u vidu da mnogi korisnici interneta imaju pogrešnu predstavu da se autorska djela postavljena na internet mogu slobodno koristiti. To naravno nije slučaj, jer i ova autorska djela uživaju punu pravnu zaštitu, pa je u svakom slučaju potrebnu pribaviti dozvolu autora za korišćenje takvih djela.
Nisu rijetki slučajevi da autorsko djelo nastane u radnom odnosu, odnosno pri izvršavanju radnih zadataka i naloga poslodavca. Postavlja se pitanje kome u tom slučaju pripadaju imovinskopravna ovlašćenja na reprodukovanje, distribuciju, saopštavanje javnosti djela i dr., a koja čine sadržaj subjektivnog autorskog prava? Ukoliko je djelo stvoreno u radnom odnosu, zakonska je pretpostavka da su autorska imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za period od pet godina od dana završetka takvog djela. Međutim, zakon ostavlja mogućnost da poslodavac i zaposleni, u skladu sa načelom autonomije volje, na drugačiji način urede pitanje vršenja imovinskopravnih ovlašćenja koja proizilaze iz činjenice autorstva.
Autorsko pravo podliježe određenim zakonskim ograničenjima u kojim slučajevima je dozvoljeno koristiti autorsko djelo bez pribavljanja dozvole autora, a nekada i bez obaveze plaćanja naknade. U Bosni i Hercegovini, autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti.
Pronalazak predstavlja intelektualno dobro i predmet zaštite u patentnom pravu, čije norme ustanovljavaju subjektivno pravo pronalazača koje se naziva patent. Drugim riječima, patent je pravo koje pronalazač stiče na svom pronalasku. Međutim, pronalazač tim svojim pravom može raspolagati, pa se kao podnosilac prijave, a kasnije i titular patenta može pojaviti kako fizičko, tako i pravno lice. Uslovi zaštite pronalaska su novost, inventivni nivo i privredna primjenjivost. Da bi bio predmet zaštite, pronalazak mora pripadati svijetu tehnike, a koji danas uključuje fiziku, hemiju, elektrotehniku itd. Patent se u Bosni i Hercegovini stiče odlukom Instituta za intelektualnu svojinu BiH u upravnom postupku koji karakterišu strogi formalizam, visok stepen kompleksnosti i dugotrajnost. Međutim, prednosti koje patent omogućava njegovom titularu su ogromne, budući da pronalazač ima isključivo pravo da na teritoriji na kojoj ima patent privredno koristi zaštićeni pronalazak. Posmatrano sa negativnog aspekta, pronalazač je ovlašćen zabraniti svakom drugom licu korišćenje zaštićenog pronalaska. Koliko je to značajno pitanje najbolje ilustruje primjer nadolazeće vakcine protiv COVID-19. Naime, pronalazač takve vakcine, nakon što za istu dobije patent, ima isključivo pravo na proizvodnju i stavljanje u promet vakcine, čime će nesumnjivo ostvariti ogromnu finansijsku dobit. Takođe, valja naglasiti da titular patenta svoja prava uživa od dana podnošenja prijave, pod uslovom da Institut donese pozitivnu odluku po prijavi, odnosno da donese rješenje o priznanju patenta i upiše ga u registar. Drugim riječima, titular je zaštićen od momenta podnošenja prijave patenta. Patent traje 20 godina od dana podnošenja prijave Institutu.
Industrijski dizajn je isključivo pravo na spoljašnji izgled proizvoda, odnosno trodimenzionalni ili dvodimenzionalni spoljašnji izgled cijelog proizvoda, ili njegovog dijela, koji je određen njegovim vizuelnim karakteristikama, posebno linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom ili materijalima od kojih je proizvod sačinjen. Uslovi za zaštitu industrijskog dizajna su novost i individualni karakter. Industrijski dizajn može biti opredmećen na industrijskom ili zanatskom proizvodu. Pravo zaštite industrijskog dizajna, kao i patentno pravo, spada u prava industrijske svojine. Prema tome, i ovo pravo nastaje nakon sprovedenog upravnog postupka, odnosno donošenjem rješenja Instituta za intelektualnu svojinu BiH i upisom rješenja u registar. Ekonomski interes za zaštitu spoljašnjeg izgleda proizvoda leži u činjenici da potrošači često biraju proizvode upravo na osnovu estetskog doživljaja spoljašnjih elemanata istog. Prema tome, nesumnjivo je da određeni proizvod koji na rasuđivanje potrošača ostavlja pozitivan vizuelni utisak ima prednost u odnosu na neki drugi proizvod koji, iako ima iste karakteristike, ima i manje dopadljiv dizajn. Industrijski dizajn važi pet godina od dana podnošenja prijave Institutu za intelektualnu svojinu BiH, s tim da se može četiri puta produžiti, pa ukupno trajanje subjektivnog prava zaštite industrijskog dizajna u BiH iznosi 25 godina od dana podnošenja prijave.
Advokatska firma “SAJIĆ” prepoznala je važnost prava intelektualne svojine, i u tom smislu ima specijalizovane stručnjake koji imaju značajno iskustvo u oblasti zaštite autorskih i srodnih prava. Takođe, u našem timu imamo i zastupnike za zaštitu prava industrijske svojine koji su upisani u registar Instituta za intelektualnu svojinu BiH, a koji su ovlašćeni da zastupaju klijente u postupcima registracije i sticanja patenta, žiga, industrijskog dizajna, oznake geografskog porijekla, kao i drugih prava industrijske svojine.
Autor teksta: Igor Letica
E.mail: [email protected]
