Izmjene i dopune Zakona o energetici Republike Srpske

U Službenom glasniku Republike Srpske broj 16/23 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o energetici.

Razlozi za donošenje predmetnog Zakona proizašli su iz potrebe međusobnog usklađivanja zakona sa zakonima koji uređuju različite oblasti energetike, koji regulišu različita pitanja u vezi sa električnom energijom, prirodnim gasom, obnovljivim izvorima energije i energetske efikasnosti.

Kako je postojala potreba da se Zakon o energetici Republike Srpske koji je stupio na snagu 2009. godine, uskladi sa Zakonom o električnoj energiji, Zakonom o gasu, Zakonom o obnovljivim izvorima energije, Zakonom o energetskoj efikasnosti i strategijom razvoja energetike, izvršene su izmjene i dopune kojima je postojeća regulativa značajno terminološki i sadržajno unaprijeđena i precizirana.

Prvenstveno, izvršene su izmjene u pogledu samih termina i definicija koje se koriste u zakonu. Termin „sertifikat“ o porijeklu električne energije, zamijenjen je riječju „garancija“ i predstavlja dokument koji služi proizvođaču električne energije da dokaže da je električna energija koja je proizvedena u njegovom postrojenju proizvedena iz obnovljivih izvora energije ili u kogeneraciji sa visokim stepenom efikasnosti i obavezno sadrži količinu električne energije, izvor energije koji je korišćen za njenu proizvodnju, mjesto i datum proizvodnje kao i druge podatke koji doprinose tačnosti i pouzdanosti dokumenta. U istom članu izvršena je i korekcija termina „ekonomski primjeren način“ u „ekonomski isplativ način“, kao i izmjena termina „kvalifikovani kupac“ – krajnji kupac koji je stekao pravo da energiju kupuje po svom izboru u skladu sa propisima kojima se uređuje tržište energije u termin „krajnji kupac“ – kupac koji kupuje energiju za vlastite potrebe“. Takođe, izvršena je izmjena definicije pojma „obaveza javne usluge“ koja sada glasi: „obaveza javne usluge je obaveza energetskih subjekata da određene energetske ili komunalne djelatnosti obavljaju kao javne usluge.“

Izvršenim izmjenama dodatno je utvrđena i precizirana energetska politika i planiranje razvoja energetike Republike Srpske, te je član 5. postojećeg zakona izmijenjen i dopunjen, na način da je redefinisan pojam strategije razvoja energetike nadopunjujući i usklađivajući isti sa pojmovima iz Zakona o obnovljivim izvorima energije i energetske efikasnosti, koji sada glasi: Strategijom razvoja energetike definišu se energetske potrebe Republike, prioriteti razvoja, dugoročni ciljevi razvoja pojedinih energetskih djelatnosti, način obezbjeđenja dugoročnog, sigurnog i kvalitetnog snabdijevanja energijom, održivo korišćenje prirodnih resursa, uz unapređenje zaštite životne sredine sa ciljem sprečavanja klimatskih promjena, povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i energetske efikasnosti, razvoj tržišta energije i njegovog povezivanja sa regionalnim tržištima i drugi elementi od značaja za sprovođenje energetske politike.

Značajna izmjena izvršena je u pogledu nadležnosti za donošenje Strategije razvoja energetike, koju u skladu sa izmjenama donosi Vlada Republike Srpske na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku, dok je prethodnom zakonskom formulacijom nadležnost pripadala Narodnoj skupštini Republike Srpske na prijedlog Vlade Republike Srpske za period od 20 godina.

Donošenjem Zakona, stvoren je pravni osnov za donošenje energetskog i klimatskog plana Republike Srpske, te se članom 6. normira njegova definicija, donošenje, nadležnost za izradu, i sadržaj istog.  Tako je ovim članom predviđeno da se ciljevi razvoja Republike Srpske definišu energetskim i klimatskim planom Republike Srpske. Energetski i klimatski plan donosi Vlada na period do 10 godina, na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku, zaštitu životne sredine i naučnotehnološki razvoj.  Izvještaj o realizaciji Energetskog i klimatskog plana, sa prijedlogom eventualnih izmjena, sačinjavaju ministarstva iz stava 3. ovog člana i dostavljaju ga Vladi svake dvije godine.

Nadalje, izvršene su izmjene u dijelu zakona koji se odnosi na pojam energetskih djelatnosti i dozvola. Članom 11. definišu se energetske djelatnosti od opšteg interesa koje se obavljaju u sistemu obaveze javne usluge. U skladu sa navedenim, unošenjem stava 2. u ovaj član definisano je da energetskim subjektima može biti nametnuta obaveza javne usluge, u skladu sa posebnim zakonima koji uređuju pojedine oblasti, ako obavljaju djelatnosti proizvodnje električne energije i snabdijevanja i trgovine električnom energijom, prirodnim gasom i toplotnom energijom i upravljanje postrojenjima za utečnjeni i kompimovani prirodni gas ukoliko su povezani transportnim ili distributivnim sistemom.

Članom 12. ovog zakona, definisani su subjekti vršenja energetske djelatnosti i obaveza posjedovanja dozvole za obavljanje djelatnosti na području Republike Srpske. Izmjenama ovog člana redefinisane su energetske djelatnosti za koje je potrebna gore pomenuta dozvola, te je izvršena izmjena ovog člana u tačkama a), đ), e). Dozvolu iz stava 1. ovog člana obavezni su da posjeduju energetski subjekti  koji se obavljaju energetsku djelatnost proizvodnje električne energije u proizvodnim objektima čija ukupna snaga prelazi 1 MW i proizvodnje toplotne energije snage preko 0,3 MW, subjekti koji se bave distribucijom i upravljanjem distributivnim sistemom električne energije, snabdijevanjem i trgovinom elekrične energije i distribucijom i upravljanjem distributivnim sistemom, trgovinom i snabdijevanjem prirodnim gasom, upravljanjem postrojenja za utečnjeni prirodni gas, upravljanjem postrojenja za komprimovani prirodni gas. Izvršene su i izmjene u pogledu djelatnosti za koje nije potrebna dozvola. Prethodno je definisano da dozvola nije potrebna za obavljanje energetskih djelatnosti proizvodnje električne energije  koja se proizvodi isključivo za vlastite potrebe ili se proizvodi u proizvodenim objektima snage do 1 MW, dok je utvrđenim izmjenama definisano nepostojanje obaveze pribavljanja dozvole u slučaju prizvodnje električne energije u elektranama instalisane snage do 1 MW, izuzev ako jedan proizvođač proizvodi električnu energiju u više objekata čija je ukupna snaga veća od 1 MW, proizvodnja električne energije koja se proizvodi isključvio za vlastite potrebe, proizvodnja električne energije u novim elektranama, najduže šest mjeseci do pribavljanja upotrebne dozvole.

Novina u Zakonu jeste i pitanje finansiranja Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske, na način da se pitanje finansiranja usklađuje sa zakonima iz oblasti obnovljivih izvora energije. Izmjenama je definisano da se obaveza finansiranja rada Regulatorne komisije obezbjeđuje iz godišnjih naknada od energetskih subjekata, korisnika dozvole za obavljanje jedne ili više energetskih djelatnosti, jednokratnih naknada za postupke koje sprovodi po zahtjevima, kao i iz drugih izvora, u skladu sa propisima iz oblasti obnovljivih izvora energije. U pogledu budžeta Regulatorne komisije zakonodavac je predvidio da isti usvaja Narodna skupština na prijedlog Regulatorne komisije, dok je prethodnom regulacijom prijedlog budžeta  podnosila isključivo Narodna skupština Republike Srpske. S toga, stavom 3. Istog člana je predviđeno da Regulatorna komisija prilikom prirpeme prijedloga budžeta, vodi računa o ljudskim i materijalnim resursima neophodnim za izvršenje zakonom propisanih nadležnosti uključujući i međunarodne obaveze.

Na kraju, tekst Zakona je dopunjen unošenjem člana 39a. kojim se predviđa obaveza donošenja Energetskog i klimatskog plana Republike Srpske u roku od godina dana od stupanja na snagu  Zakona, od strane Vlade Republike Srpske.

Iz naprijed izloženog, možemo zaključiti da izvršene izmjene predstavljaju značajno poboljšanje zakonske regulative u oblasti energetike, kako zbog usklađivanja propisa sa drugim zakonima koji uređuju pitanja električne energije, prirodnog gasa i obnovljivih izvora energije, kao i zbog činjenice da izvršene promjene predstavljaju korak naprijed ka usaglašavanju sa zakonskom regulativom evropskih država u ovoj oblasti.

Osim toga, kao najznačajnija novina, obavezom donošenja energetskog i klimatskog plana, na podrobniji način biće definisano sprovođenje energetske politike Republike Srpske u skladu sa njenim značajnim potencijalom, čime će se ići ka daljem razvoju, dekarbonizaciji elektroenergetike i maksimalnoj upotrebi prirodnih resursa za proizvodnju električne energije u skladu sa Zakonom o obnovljivim izvorima energije.

Izmjene i dopune zakona su stupile na snagu dana 16.02.2023. godine.

Autor teksta:

Knežević Jelena, e-mail:  [email protected]

About the author