14Naslov ovog teksta svakako suštinski odražava problematiku javnih nabavki na prostoru Bosne i Hercegovine, iako djeluje paradoksalno zapravo je najjezgrovitiji opis. Međutim, u svjetlu izrade nacrta novih zakonskih rješenja u oblasti javnih nabavki, postoje ozbiljna očekivanja da će dosadašnja nespretna i nepovoljna (da ne kažem loša) rješenja biti zamjenjena uspješnijim. Naravno čitav postupak je još uvijek u toku, a Agencija za javne nabavke BiH je postavila Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama na web aplikaciju eKonsultacije (https://ekonsultacije.gov.ba/), i pozvala zainteresovane da u periodu od 07.06.2018.-06.07.2018. godine dostave prijedloge i primjedbe, putem web aplikacije eKonsultacije. Koliko je to bilo poznato široj zainteresovanoj javnosti jeste pitanje koje ostaje otvoreno, ali bi trebalo da je stručna javnost i oni koji su najviše pozvani da daju svoju riječ na ovu temu ipak iskoristili priliku, zarad prije svega opšteg ali i individualnog dobra.
Iz dostupnog nacrta jasno je da su određene odredbe precizirane, neki termini su jasnije definisani i da zaista ima novina, ali isto tako neke postojeće problematične odredbe nisu suštinski mijenjane, kao što je na primjer pitanje sporne takse/naknade za žalbu, a na ovaj problem smo ukazivali u ranijem tekstu (“Taksa ili ništa”).
Naravno, ostaje da se vidi kako će glasiti konačan tekst zakona, ali ono što je svakako najbitnije jeste da se izmjenama zakona dobiju suštinski pravi rezultati – to je odgovornost svih angažovanih u procesu izrade i donošenja zakona, ali isto tako i svih onih koji su ovlašteni i/ili u mogućnosti da ukazuju na bolja, loša, praktičnija ili kakva god zakonska rješenja.
Osnovni problem u dinamičkom sistemu javnih nabavki jeste i pitanje odnosa ugovornih organa i ponuđača, te svojevrsne teze da se nalaze na neprijateljskim stranama, što je potrebno prevazići radi funkcionalnijeg i ukratko boljeg sistema javnih nabavki. Ono što jeste potrebno je razumijevanje da u sistemu usvojenih pravila i postupaka njihovo poštovanje treba da dovede do efikasnijeg postupka javne nabavke, gdje saradnja, uslovno rečeno, ugovornih organa i ponuđača služi tome da se obezbijedi najefikasnije trošenje javnih sredstava i pri tome pravičnu tržišnu utakmicu između ponuđača, vodeći računa o tome da se ne ide u bescijenje i da postoji racionalno postavljena konkurencija. Trošenje javnih sredstava jeste sintagma koja vrlo često izaziva polemike, na šta smo svi posebno osjetljivi jer neki dosadašnji primjeri iz prakse pokazuju smjelu bahatost upravo u segmentu javnih nabavki.
Dok iščekujemo izmjene Zakona o javnim nabavkama, preostaje nam da se nadamo da će konačan tekst izmjena zaista sadržati prava, ne kozmetička rješenja za probleme koji su u dosadašnjem periodu izazivali ozbiljne glavobolje svim učesnicima u postupku javne nabavke, bez obzira na njihove uloge. Ono što je sigurno jeste da ozbiljna analiza novih zakonskih odredbi tek slijedi. Vremena za prepravke još uvijek ima.
