Law – keeping up with technology

ICO i Bitcoin, neke specifičnosti

Savremeni svijet, sa različitim stepenima razvoja zemalja odnosno država, paradoksalno je mjesto u kojem se sa jedne strane vodi borba za minimum pristojnih uslova za život čovjeka, dok sa druge strane tehnologija nudi mogućnosti kakve smo nekada slutili – digitalizacija maršira krupnim korakom. Kao što smo spominjali u ranijim tekstovima na temu blockchain-a, ICO i kriptovaluta, u ovom tekstu ćemo se takođe osvrnuti na neke aspekte koji su nam privukli pažnju, sa namjerom da i dalje pratimo sve ove pojave sa pravnog aspekta.

Dakle u prošlom tekstu bavili smo se pitanjem ICO's i njihovim statusom – da li se mogu smatrati hartijama od vrijednosti (klasično rečeno, imajući u vidu tradicionalne definicije) te kako se pojedine države odnose prema ovom fenomenu. Ono što proizlazi iz različitih stavova država koje su se izjasnile po pitanju ICO's jeste da možemo izvući sledeći zaključak i u globalu na pitanje da li su ICO's dozvoljeni reći – možda. Siva zona koja sticajem okolnosti postoji po pitanju ICO's i kriptovalute jeste ono što im pogoduje ali naravno i unosi određene sumnje i nesogurnosti, bar sa gledišta većine prosječnih ljudi. Svakako je zanimljiv stav regulatora u SAD, U.S. Securities and Exchange Commission (SEC) to jest Američka komisija za hartije od vrijednosti, prema kojem  federalni zakoni o hartijama od vrijednosti  primjenjuju se na one koji nude i prodaju hartije od vrijednosti u Sjedinjenim Državama, bez obzira da li je izdavalac tradicionalna kompanija ili decentralizovana autonomna organizacija, bez obzira da li su hartije od vrijednosti kupljene američkim dolarima ili virtuelnim valutama i bez obzira da li su distribuirane u sertifikovanom obliku ili putem distributed ledger [1]tehnologije.

Prema stavu Američke komisije za hartije od vrijednosti, izdavaoci tokena u vezi sa distributed ledger ili blockchain tehnologijom moraju registrovati ponudu i prodaju takvih hartija od vrijednosti osim u slučajevima kad postoje valjani izuzeci, jer u suprotnom snose odgovornost za kršenje zakona. Svrha ovakve registracije jeste da obezbijedi da su investitorima obezbijede potrebne inormacije i osigura zaštita od strane regulatora. Inovativna tehnologija koja stoji iza tih virtualnih transakcija ne oslobađa ponude vrijednosnih papira i platforme za trgovanje od regulatornog okvira osmišljenog da zaštiti investitore i integritet tržišta. Ono što je zanimljivo jeste da su ICO's tokeni određeni kao hartije od vrijednosti, ali da je status Ether-a neodređen. Ovdje je potrebno ukazati na takozvani Howey test koji služi za svrhe utvrđivanja da li je riječ o hartijama od vrijednosti. Naime, odlučujući u slučaju Howey, Vrhovni sud je utvrdio test koji se bavi suštinom  investicije, a ne njenom formom, kao odlučujući faktor za određivanje da li je to hartija od vrijednosti. Čak i ako investicija nije označena kao “akcija/dionica” ili “obveznica”, to može biti hartija od vrijednosti u skladu sa zakonom, što znači da se na takvu hartiju od vrijednosti primjenjuju zahtjevi za registraciju i objavljivanje. To je slučaj i sa ICO tokenima.

Regulativa postepeno hvata korak sa galopirajućom tehnologijom, nastojeći da ne reaguje naglo  i upadne u sopstvenu zamku definicija i regulacija, čime njen spori napredak i dalje ostavlja prilično fleksibilno tržište i sivu zonu. U toj sivoj zoni javljaju se i neke neželjene to jest nus pojave ovih tehnologija. Tako su tu i Ransomware kao vrsta štetnog softvera koja korisniku uskraćuje pristup računaru i traži plaćanje otkupnine za uklanjanje ograničenja a zahtijevaju plaćanja u Bitcoin-ima, pogodno tržište za zabranjene supstance, mogućnosti neovlaštenog pristupa. Da, blockchain tehnologija je najsigurnija ako ne i apsolutno sigurna tehnologija. Ali, ko i šta na ovom svijetu nema mana?


[1] Tehnologija koja se vezuje za blockchain i podrazumijeva decentralizovanu bazu podataka

Autor: Milica Karadža

E-mail: milica@afsajic.com

About the author