Da bismo uopšte počeli priču vezanu za nasilje u porodici prvenstveno moramo definisati šta se podvodi pod tim nasiljem. U tom smislu možemo reći da je nasilje u porodici, nasilje koje se dešava u privatnoj sferi života. U određenim slučajevima, nasilje u privatnoj sferi se odnosi na nasilne radnje između članova porodice koji žive zajedno – porodično nasilje, a u drugim slučajevima se odnosi na nasilje koje jedan intimni partner čini drugom – nasilje među intimnim partnerima.
Kada se govori o porodičnom nasilju, jedno od prvih pitanja koje se postavlja jeste “Zašto se žrtve nasilja jednostavno ne okrenu i napuste sve”?
Prvi odgovor bi svakako bio LJUBAV: možemo reći da u početku svake veze nasilnik odmah ne pokazuje svoje pravo lice. Do nasilja obično dolazi postepeno, a između postoje periodi “velike ljubavi”. Period kada vlada ljubav i mir, uz ljubavne izjave i žaljenje od strane zlostavljača, kod žrtve se stvara samo privid da će nasilje zauvijek prestati. Teško se odreći nekog koga volite jer uvijek postoji nada da će se ta osoba promijeniti.
EKONOMSKA SITUACIJA: žrtve obično ne raspolažu nikakavim ili vrlo malim ekonomskim sredstvima, što zlostavljaču omogućava da žrtva u potpunosti bude finansijski zavisna od njega. Odlazak, kada nemate gdje da odete i nemate finansijskih sredstava, sigurno nije pravi izbor, pogotovo ako žrtva ima djecu o kojoj treba da se stara.
IZOLACIJA: u slučaju izolacije, zlostavljač obično preduzima sve radnje kojim bi onemogućio žrtvu da kontaktira sa svojim prijateljima i porodicom na način da joj određuje sa kim može da se vidi i kada.
NIZAK STEPEN SAMOPOŠTOVANJA: kroz praksu se često sreće da žrtve imaju osjećaj da zaslužuju nasilje i da su ga same izazvale, a što zlostavljač u svakom slučaju podstiče. Žrtve imaju strah da ako napuste zlostavljača nikada više neće naći partnera. Također treba istaći da je za odlazak potrebna hrabrost, a kada vam se oduzme samopoštovanje hrabrost izostaje.
SRAMOTA: također predstavlja jedan od bitnih razloga koja se manifestuje na način da je žrtvu sramota da svojoj porodici i prijateljima dopusti da saznaju da žive sa osobom od koje trpe nasilje, a da su pri tom same izabrale dotičnu osobu. Zbog sramote žrtve ne traže pomoć jer bi se tada otkrilo kakvo nasilje proživljavaju , i vrlo često osjećaj sramote može prevagnuti nad potrebom da sebe sklone od opasnosti.
STRAH: predstavlja jedan od najbitnih i najučestalijih razloga zašto se ostaje u nasilničkoj vezi. Zlostavljač u većini slučajeva ispoljava prijetnju da će ubiti samu žrtvu, djecu ili drugog člana porodice. Strah da se sačuva vlastiti život, ili život svojih najbližih, predstavlja takvu motivaciju koja je dovoljna da se nastavi nasilnička veza. Dosadašnja istraživanja su pokazala da je rizik od nasilja ili smrtnog ishoda dramatično veći kada žrtva pokuša da ode. Njen strah se zasniva na realnosti, jer joj je poznato kakvo nasilja je već pretrpjela i zna “šta je čeka” ukoliko ponovo pokuša otići.
VJEROISPOVIJEST: svakako je treba spomenuti iz razloga što žrtve mogu poticati iz takve sredine u kojoj razvod nije prihvatljiv.
Također ovdje trebamo postaviti i pitanje: “ Zašto se žrtve nasilja u porodici vraćaju odnosno poriču nasilje?”
Odgovor bi bio zbog svih gore navedenih razloga kao i mnogih drugih.
Iz svega naprijed navedenog možemo zaključiti da žrtve nasilja u porodici konstantno procjenjuju svoju sigurnost i nivo rizika koji čeka njih i njihove najbliže, te zbog toga ne može donijeti racionalnu odluku da ne pokreće ili ne nastavi postupak pred sudom, i ako tako i postupi ne znači da joj se ne treba vjerovati da se nasilje nije ni dogodilo. Žrtve su trpjele tokom određenog vremena bez pomoći i zaštite koju pruža Zakon, ali mnogi zlostavljači nisu procesiurani ni sankcionisani, odnosno izvedeni pred sud, čime se ciklus nasilja i dalje nastavlja.
Također jedna od najbitnijih stvari koju treba istaći jeste da je nasilje u porodici krivično djelo protiv cijele zajednice, a ne samo protiv imenovane žrtve, a strah ili nespremnost žrtve da ode je razumljiva i logična.
Autor: Mirela Mazulovic, e-mail: [email protected]
