Zakon o platnim uslugama

U sl. Glasniku br 67 od 21.07.2026. godine objavljen je Zakon o platnim uslugama.

Najbitnije je napomenuti da ovo nije samo “novi zakon o platnom prometu”. U suštini, riječ je o potpuno novom regulatornom okviru koji prati evropsku PSD2 direktivu i otvara tržište platnih usluga subjektima koji nisu banke. Zakon uvodi brojne institute koji do sada nisu postojali u Republici Srpskoj i predstavlja jednu od najvećih reformi platnog prometa od donošenja Zakona o platnim transakcijama iz 2001. godine.

1. Banke više nisu jedini igrači na tržištu platnih usluga

Najveća promjena je što platne usluge više ne pružaju isključivo banke.

Zakon omogućava pružanje platnih usluga i:

  • platnim institucijama,
  • društvima za izdavanje elektronskog novca,
  • mikrokreditnim društvima,
  • pružaocima usluga informacija o računu,
  • javnom poštanskom operateru,
  • IRB RS u određenim slučajevima.

Ovo praktično otvara prostor za razvoj fintech kompanija u Republici Srpskoj.

2. Uvode se PSD2 usluge – “Open Banking” (PSD2 (Payment Services Directive 2) je Direktiva (EU) 2015/2366 Evropskog parlamenta i Savjeta od 25. novembra 2015. godine o platnim uslugama na unutrašnjem tržištu, kojom je zamijenjena prva Direktiva o platnim uslugama (PSD1 iz 2007. godine).

Njena svrha je da modernizuje tržište platnih usluga, poveća konkurenciju, unaprijedi zaštitu korisnika i omogući razvoj fintech sektora. PSD2 donosi:

Open Banking (otvoreno bankarstvo), Payment Initiation Service (PIS), Strong Customer Authentication (SCA). Banke više nisu jedini “vlasnici” platnog prometa. One moraju:

•              otvoriti sigurne API-je,

•              omogućiti pristup ovlašćenim pružaocima usluga,

•              primjenjivati jaku autentifikaciju,

•              povećati sajber bezbjednost. )

Ovo je vjerovatno najvažnija novina.

Po prvi put zakon poznaje:

  • uslugu iniciranja plaćanja (Payment Initiation Service – PIS);
  • uslugu pružanja informacija o računu (Account Information Service – AIS).

To znači da će, uz saglasnost korisnika, treća lica moći:

  • inicirati plaćanje sa računa otvorenog u banci,
  • objediniti podatke sa više bankarskih računa u jednoj aplikaciji.

Drugim riječima – zakon omogućava razvoj aplikacija poput Revoluta, Tinka, TrueLayer i sličnih fintech servisa.

3. Obavezna jaka autentifikacija korisnika (Strong Customer Authentication)

Uvodi se obavezna autentifikacija pomoću najmanje dva elementa:

  • nešto što korisnik zna,
  • nešto što posjeduje,
  • nešto što jeste (biometrija).

To će značajno uticati na internet i mobilna plaćanja.

4. SEPA prvi put ulazi u zakon

Zakon detaljno definiše:

  • SEPA,
  • SEPA kreditne transfere,
  • SEPA međunarodne transakcije.

5. “Sandbox” za inovacije – znači da Agencija može odobriti privremeno izuzeće od primjene pojedinih odredbi zakona radi testiranja novih inovativnih platnih usluga.

Šta je posebno zanimljivo za privredu?

Platna institucija može biti obični privredni subjekt

Može se osnovati posebno društvo koje će pružati platne usluge uz dozvolu Agencije.

To znači da fintech kompanije mogu poslovati u RS.

Uvodi se nov institute – Hibridna platna institucija – što praktično znači da trgovački lanac, telekom operater ili IT kompanija može obavljati svoju osnovnu djelatnost i istovremeno pružati platne usluge, uz ispunjavanje dodatnih uslova kaon pr da mora imati poseban organizacioni dio, odvojeno računovodstvo, posebno odgovorno lice, odvojene evidencije.


Šta je zanimljivo za potrošače?

Pravo na osnovni platni račun

Jedna od glava zakona uređuje pravo građana na osnovni platni račun, promjenu banke i uporedivost naknada, čime se jača zaštita korisnika.


Šta će biti izazov u praksi?

Ogromna količina podzakonskih akata

Sam zakon predviđa veliki broj pravilnika koje treba donijeti Ministarstvo finansija i Agencija. Bez njih mnoge odredbe neće biti moguće u potpunosti primijeniti.


Veoma strogi uslovi za licenciranje

Za dobijanje dozvole potrebno je dostaviti obimnu dokumentaciju koja uključuje:

  • poslovni plan,
  • kapital,
  • politike upravljanja rizicima,
  • IT sigurnost,
  • kontinuitet poslovanja,
  • AML procedure,
  • zaštitu sredstava korisnika,
  • internu reviziju,
  • sigurnosne politike,
  • procjene rizika.

Za mnoge manje kompanije ovo će predstavljati značajan organizacioni i finansijski izazov.

Najviše praktičnih pitanja u narednom vremenu pojavljivaće se u odnosu na:

  1. licenciranje platnih institucija;
  2. ugovore između banaka i fintech kompanija;
  3. zaštitu podataka i pristup računima korisnika;
  4. odgovornost za neovlašćene platne transakcije;
  5. obaveze pružalaca prema korisnicima (informisanje, naknade, reklamacije);
  6. nadzor Agencije za bankarstvo RS i njena široka ovlašćenja;
  7. usklađivanje poslovanja postojećih banaka i drugih pružalaca sa novim režimom u propisanim rokovima.

Sveukupno, ovaj zakon predstavlja prelazak sa klasičnog bankarskog modela platnog prometa na moderan evropski model zasnovan na konkurenciji, digitalizaciji i otvorenom bankarstvu, što će imati značajan uticaj na banke, fintech sektor i korisnike platnih usluga.

About the author